Falsifikati „Prointera“ na tenderima

Firma „Prointer ITSS“ je krajem 2020. godine krenula u borbu za vrijedne javne poslove u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) nakon niza višemilionskih ugovora sklopljenih sa institucijama u Republici Srpskoj (RS). Sa Federalnim ministarstvom rada i socijalne politike ova firma je pokušala ugovoriti dva tendera za održavanje informacionih sistema, vrijedna 692 hiljade KM.

Konkurenciju su pokušali pobijediti falsifikovanom dokumentacijom, davanjem novca i ucjenom.

„Prointer“ je tenderskoj komisiji trebao dostaviti dokaze da ima iskusne stručnjake koji bi održavali kompleksne informacione sisteme za ministarstvo. No, kako ih nije imao dovoljno, za dvojicu je priložio lažirane dokumente o njihovom radnom iskustvu i biografiji. Iako je moralo, ministarstvo tu dokumentaciju nije provjerilo pa je „Prointer“ zadovoljio uslove tendera.

„Stavljeni su neki dokumenti u moje ime, nešto napisano što apsolutno nije istina“, rekao je novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) sarajevski programer Namik Plivčić. Njegovo ime i prezime se našlo na falsifikatima.

Plivčiću je Adnan Mujkić, tadašnji radnik „Prointera“, po nalogu rukovodioca ponudio novac za neophodni certifikat, što su obojica potvrdili novinarima. Iz „Prointera“ negiraju da su nudili novac.

Sumnjivi dokumenti tenderske dokumentacije nisu promaknuli sarajevskoj firmi COMP-IT koja je uz „Prointer“ jedina učestvovala na finalnoj licitaciji za dobivanje ovih tendera.

„Petnaest minuta prije licitacije nas je zvala direktorica „Prointera“ Sarajevo Bojana (Bojana Škrobić-Omerović, op. a.) i rekla nam je: “Evo mi nećemo učestvovati na licitaciji, ali nas uzmite kao podizvođača i platite nas.” Ucijenila nas je”, rekao je novinarima vlasnik ove firme Bakir Začiragić.

COMP-IT je na kraju dobio posao, ali su zbog „Prointerovog“ obaranja cijene izgubili oko 270.000 maraka. Upozorili su ministarstvo o spornoj dokumentaciji „Prointera“ koju ju ova institucija proslijedila istražnim organima.

Novi direktor banjalučkog „Prointera“ Vladimir Perišić je novinarima rekao “da “Prointeru” ne ide baš u interes da se ne oglasi” u vezi sa ovom temom, ali se kasnije nije javljao na pozive.

Uprkos dokazima o falsifikatima, sankcije „Prointeru“ nisu izrečene već duže od godinu dana. Firma je od tada ugovorila više od 57 miliona maraka vrijedne poslove za javne institucije u BiH, od čega tek manje od pola miliona KM u FBiH.

Usluga za 200 eura

Federalno ministarstvo rada i socijalne politike je u 2020. godini raspisalo tendere za održavanje softvera za isplate socijalnih naknada, informacionog sistema SOTAC vrijednog blizu 479.000 maraka, i Jedinstvenog registra vrijednog oko 213.000 maraka.

SOTAC koriste kantonalne i općinske službe socijalne zaštite u FBiH za obračun i isplatu naknada. Sistem je uvezan sa Agencijom za identifikacijske dokumente, evidenciju i razmjenu podataka (IDDEEA), sa Poreskom upravom FBiH i tridesetak banaka.

SOTAC je povezan i sa Jedinstvenim registrom za isplatu naknada iz budžeta. U ova dva sistema su pohranjeni lični podaci skoro milion građana iz FBiH.

Održavanje ovih softvera zahtijeva saradnju sa više od stotinu federalnih institucija i najmanje 450 njihovih uposlenika. Ove poslove za Ministarstvo već skoro dvije decenije obavlja sarajevska firma COMP-IT koja poznaje softvere jer je učestvovala u njihovom kreiranju.

Naime, aplikaciju za SOTAC je 2003. godine izradio konzorcij firmi COMP-IT – „Ocean“ iz Travnika i „Lanaco“ iz Banjaluke. Nakon puštanja aplikacije u rad firme su se dogovorile da njeno održavanje u FBiH preuzme COMP-IT, a banjalučka firma u RS.

“Jedino ispravno je da firma koja je to radila da ona to održava. To bi bio veliki rizik za ugovornog organa da nekog sad angažuje. Rizik bi bio što možda pola godine ne bi ljudi mogli primati naknade”, kaže Senid Gerin, vlasnik firme „Ocean“. Iz firme „Lanaco“ nisu odgovarali na pitanja novinara.

Vlasnik firme COMP-IT Bakir Začiragić kaže za CIN da se druge firme nikada nisu ni nudile ministarstvu za poslove održavanja ovih softvera jer ih ne poznaju niti imaju obučene ljude za njihovo korištenje.

Začiragić se, stoga, i u 2020. nadao nastavku saradnje sa ministarstvom, ali na tendere za održavanje softvera se javlja i „Prointer“.

„Iznenadili smo se”, rekao je Začiragić te dodao: “Nelogičnost je da će neko uzeti tuđi softver i učiti pa održavati. Sistem nije tako jednostavan. Nijedna pametna firma neće to uraditi.”

U „Prointeru“ nisu vidjeli prepreku. Kao dokaz da je sposoban održavati ovaj sistem ministarstvu je morao dostaviti listu od pet stručnjaka koji mogu obavljati ove poslove. Prvi na listi se našao programer Namik Plivčić. „Prointer“ ga je prijavio kao specijalistu za razvoj baza podataka i rad na njima.

Međutim, Plivčić je novinarima CIN-a rekao da nikada ranije nije sarađivao sa ovom firmom niti je razgovarao sa njihovim rukovodiocima o održavanju softvera. Kaže da je na molbu prijatelja Adnana Mujkića, koji je u 2020. radio za sarajevski „Prointer“, firmi ustupio svoj CV i Microsoftov certifikat koji je tražen tenderom.

„Onda je on tražio kao neke potvrde o mom prethodnom iskustvu. Nisam mogao, rekao sam ja ti mogu dati ovo što imam“, kaže Plivčić.

Potvrda je, ipak, sačinjena bez njegovog znanja. U potvrdi je navedeno da je Plivčić od 2015. godine zaposlen u banjalučkoj firmi „Sirius 2010“ kao konsultant na bazama podataka iako nije nikada radio ni za ovu firmu.

Dokument je potpisao direktor „Siriusa“ Duško Opajić, a „Prointer“ ga je smjestio u tendersku dokumentaciju kako bi dokazao da ima specijalistu za baze podataka sa petogodišnjim iskustvom. Ovim je dopunjen i Plivčićev CV kako bi se podudarao sa lažnom potvrdom.

„Prva moja greška je što sam naivno ušao u to. Htio sam da pomognem prijatelju koji me je uvalio”, rekao je Plivčić.

Novinari su Mujkića zatekli s pitanjem o Plivčićevom CV-u. Ponavljao je kako je “van pameti” da ga je neko falsifikovao na putu do ministarstva. Također, potvrdio je da Plivčića poznaje godinama i da nikada nije radio u „Siriusu“.

„Namiku je ponuđen novac za posuđivanje certifikata. Ja sam njemu ponudio 200 evra ispred firme jer sam dobio takav nalog od rukovodioca da će uplatiti 200 evra nekome ko nam posudi taj certifikat”, rekao je Mujkić koji je polovinom 2021. godine prestao raditi za „Prointer“.

Ipak, direktorica sarajevskog „Prointera“ Bojana Škrobić-Omerović je u tenderskoj ponudi pismeno izjavila da nijednoj osobi nije ponudila mito, dar ili neku drugu povlasticu u procesu javne nabavke. Na pozive novinara CIN-a nije odgovarala.

Plivčić kaže da je odbio uzeti 200 evra. Po saznanju za falsifikovane dokumente s njegovim imenom pismeno je obavijestio ministarstvo da nikada nije radio za „Sirius 2010“.

„Bio sam jako ljut. Ja sam u IT-u skoro 20 godina. Imam nekakvu reputaciju, imam obraz i onda to sve neko stavlja na kocku”, kaže Plivčić.

Duško Opajić, direktor „Siriusa“, se također nije odazivao na pozive novinara.

„Prointeru“ je nedostajao još jedan programer kako bi zadovoljio uslove oba tendera. Novinari CIN-a su pronašli da su se potvrde sa lažnim podacima o iskustvu programera Emira Zejnilovića takođe našle u „Prointerovoj“ dokumentaciji.

U vrijeme prijave na tendere Zejnilović je bio tek nekoliko mjeseci uposlenik „Prointera“. Iako nije imao dokaze o radnom iskustvu, prilagodio ih je uslovima javnih poziva.

Lažne potvrde je potpisao njegov rođak Faruk Zejnilović, direktor informatičkih firmi „FL Direkt Marketing“ i „Kommpet“. U potvrdama stoji da je Emir Zejnilović bio uposlenik ovih firmi šest godina, što je u suprotnosti sa zvaničnim podacima u Registru zaposlenih FBiH.

Emir i Faruk Zejnilović su se pristali sresti sa novinarima CIN-a i razgovarati, ali su odbili zvanično govoriti zbog istrage koja se vodi. Federalna uprava policije je sačinila izvještaj o lažiranju potvrda i proslijedila ga krajem 2021. godine Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu. U ovoj instituciji kažu da rade na provjeri prijave.

Ucjena za pobjedu

Iako je morala, Tenderska komisija Ministarstva od „Prointera“ nije tražila dokaze Porezne uprave i Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje o radnom stažu uposlenika uz koje je mogla utvrditi lažne podatke. Potvrde o stručnjacima iz konkurentne firme COMP-IT su provjerili.

Ove dvije firme su završile na licitaciji za oba tendera.

Vlasnik kompanije COMP-IT Bakir Začiragić tvrdi da mu je 15 minuta prije licitacije za prvi tender direktorica sarajevskog „Prointera“ Škrobić-Omerović ponudila da se „Prointer“ povuče sa licitacije ukoliko ga COMP-IT uzme kao podizvođača. On kaže da ga je „praktično ucijenila“.

„Mi nismo htjeli da pristanemo na to i onda su oni nama skinuli na licitaciji 40 posto cijene”, rekao je Začiragić. Na licitaciji za drugi tender COMP-IT je također prihvatio posao za 40 posto nižu cijenu. Time je firma izgubila oko 270.000 maraka na oba tendera.

„Mi smo tražili da se poništi njihova ponuda. Ministarstvo nije poništilo licitaciju mada je to trebalo uraditi”, kaže Začiragić. Prema propisima, ugovorni organ mora odbaciti zahtjev za učešće na tenderu ukoliko je ponuđač lažno predstavio informacije o ispunjavanju uslova.

Nakon što je prijavio „Prointer“ Ministarstvu, Začiragić kaže da ga je posjetila tadašnja direktorica banjalučkog „Prointera“ Gordana Kovačević.

„Tražila je, u principu, da mi povučemo papire”, rekao je Začiragić, dodavši da je odbio to učiniti.

Iz „Prointera“ nisu željeli objasniti lažiranje podataka na tenderima. U pismenom odgovoru su naveli: „Sve što smo priložili u samom postupku javne nabavke uključeno je u skladu sa definisanim procedurama”.

Iz Ministarstva su uporno odbijali govoriti sa novinarima o ovoj temi: “Stav ovog ministarstva je da neće davati nikakve komentare niti izjave do okončanja postupka nadležnih organa“.

Federalni ministar rada i socijalne politike Vesko Drljača je nakon prijave Začiragića reagovao pismenim  rješenjem u kojem navodi da “nisu mogli ulaziti u to da li su pojedine firme lažirale potvrde s obzirom da je svaka potvrda potpisana i ovjerena pečatom firme”.

Ipak, prema Zakonu o javnima nabavkama BiH, ugovorni organ je dužan provjeriti kvalifikaciju ponuđača, što podrazumijeva provjeru validnosti dokumenata koje ponuđači dostavljaju u svojim ponudama.

„Neko vas može prevariti i to je neminovnost, ali vi provjerite. Ugovorni organ bukvalno sve ingerencije ima da pozove organ koji je izdao tu potvrdu. Otvorena su vam sva vrata. E, sad dolazimo da li to ugovorni organ želi”, kaže advokat Nermin Vila.

Najveća odgovornost ipak je, dodaje Vila, na onome ko je sačinio lažnu potvrdu i njom prevario nekoga te na onom ko je takvu potvrdu upotrijebio.

Skriveni interes

„Prointer ITSS“ je osnovan u aprilu 2015. godine, u kojoj su sklopili poslove sa institucijama vrijedne 215.000 KM. U narednih sedam godina bh. institucije su ovoj firmi povjerile poslove od 167 miliona maraka. Najveći dio poslova ugovorili su sa institucijama i javnim preduzećima RS.

Naklonjenost institucija u RS-u prema „Prointeru“ problematizovana je 2019. na sjednici Narodne skupštine RS-a kada je član Predsjedništva i lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorad Dodik upitan da li je njegov sin Igor stvarni vlasnik „Prointera“.

„Nije vlasnik ni ovlašteno lice, ali jeste saradnik te firme. Bavi se novim tehnologijama, sarađuje sa inostranim firmama i ima od toga prihode”, rekao je tada Dodik.

Američka tehnološka kompanija Microsoft je početkom 2022. godine skinula firmu „Prointer“ sa liste svojih partnera. Ovakva odluka je uslijedila nakon što su Sjedinjene Američke Države uvele sankcije Dodiku zbog korupcije, gomilanja ličnog bogatstva i podrivanja stabilnosti u BiH.