TEZA da tehnika, ekonomija i politika na našim prostorima nikako ne mogu zajedno uspješno funkcionisati, najbolje se potvrđuje na primjeru poslovanja Fabrike glinice Birač, iz Karakaja, opština Zvornik.
Dio predratnog Energoinvesta, veliki izvoznik, jedan od nekadašnjih stubova privrede BiH, je nastao plodom briljantne ekonomske ideje i tehničke izvedbe. Uistinu pravi privredni gigant, instalisanog godišnjeg kapaciteta 600.000 tona, prostirući se na preko 100 hektara površine, Birač je pravi primjer konstante degradacije vlastitog potencijala u dugom nizu godina, a u prvom redu zbog nesretnih ekonomsko-političkih odluka.
Pred rat, Birač je brojao oko 2.800 radnika, i bio pretežno izvozno orjentisana firma. Oko 70% godišnje proizvodnje je išlo na tržišta Njemačke, Italije, Španije, Belgije. U to vrijeme Birač je kupovao preduzeća po Evropi planirajući dalju ekspanziju shvatajući da se do uspjeha na tržištu može doći samo snižavanjem troškova, odnosno cijene koštanja proizvoda.
SUNOVRAT POČINJE 1994.
Sunovrat počinje 1994. godine sa kadrovskim promjenama u Upravi preduzeća. Ukratko, sve inostrane investicije su rasprodane sa ogromnim gubicima, svakodnevno poslovanje se nije obavljalo po principima ostvarivanja profita već po principima punjenja džepova odabranih lica iz tadašnje Uprave. Posljedice toga su bile gomilanje ogromnih dugova, propadanje preduzeća i pred-kolapsno stanje 1999. godine. Sve to je potvrđeno 2000. godine u izvještaju Njemačkog udruženja za tehničku saradnju, koje je kao konsultant Vlade RS tada procijenilo da je stvarna vrijednost Birača – nula KM. Takođe, ta institucija je predložila hitnu privatizaciju Birača metodom međunarodnog tendera jer su smatrali da Birač do prijeko potrebnih obrtnih sredstava može doći samo inostranom investicijom kompanije koja se bavi takvim poslom (dakle ne preprodavaca i trgovaca već investicijama preduzeća iz metalne industrije).
POBIJEDILI LITVANCI
Na tenderu je ponuđeno 63% državnog kapitala. Izabran je litvanski investitor ”Ukio banko investicine grupe”. Ugovor o prodaji državnog kapitala je potpisan 4. oktobra 2001. godine. Umjesto početka proizvodnje i direktnih investicija, fabrika je zatvorena mjesec dana nakon potpisivanja ugovora, uz obrazloženje novog vlasnika da se u roku od tri mjeseca trebaju obezbjediti svi uslovi za početak proizvodnje, a u prvom pogledu na reprogramiranju dugova firme. Od obećanih 10 miliona KM, Litvanci su uplatili samo tri miliona, a onda počeli postavljati nevjerovatne uslove koje je Direkcija za privatizaciju RS 2003. prihvatila, a riječ je o smanjenju investicija iz ugovora (sa 50 na 25 miliona KM), povlaštene tarife za elekričnu. energiju, povlaštene tarife za transport željeznicom, koncesije za eksploataciju boksita, itd. Nakon mnogo peripetija, proizvodnja je napokon pokrenuta, a od tada (2003. godina) se broj radnika u Biraču svake godine smanjivao. Ovakva privatizacija, vidjećemo kasnije, je u stvari, privatizacija samo na papiru, a u suštini se radi o upropaštavanju firme do konačnog kolapsa.
TOKOVI NOVCA
Litvanci su pokrenuli proizvodnju, a onda osmislili ‘zanimljivu’ finansijsku šemu, u kojoj Birač ad Zvornik nema veze sa nabavkom sirovina i plasmanom finalnog proizvoda, već, kao što je mnogo puta objavljivano, vrši samo uslužnu preradu, i to za Balkal ad Banja Luka, (povezano?) pravno lice čiji je osnivač sa off-shore destinacija na Britanskim Djevičanskim ostrvima. Balkal, dakle, nabavlja sirovine, prodaje ih Birču po tržišnim cijenama, a Birač isporučuje finalni proizvod Balkalu po cijeni nižoj od tržišne. Balkal dalje, ili isporučuje Birčev gotov proizvod dalje u inostranstvo po tržišnim cijenama (ostvarujući zaradu), ili, izvozi glinicu u inostranstvo takođe po nižim cijenama od tržišne, nekoj trećoj firmi (sa istim krajnjim vlasnikom), koja onda prodaje dalje po tržišnoj cijeni, ostvarujući profit van BiH. To je nemoguće vidjeti jer bilansi Balkal ad Banja Luka nisu javno dostupni. Da je ova teza tačna govore i podaci iz Spoljnotrgovinske komore BiH gdje se, nekoliko godina unazad (od 2005.), Balkal ad Banja Luka navodi kao jedna od pet firmi sa najvećim izvozom u BiH (a ne Birač)!
Pošto je glinica (alumina) berzanska roba, tržišna kretanja u navedenom periodu (od početka proizvodnje 2003. naovamo) su išla na ruku novom vlasniku Birača, jer je cijena na berzi konstantno rasla, uz kraće korekcije krajem 2006. i 2007. godine, a znatniji pad se desio krajem 2008. godine kojim je cijena alumine vraćena na nivoe iz 2000. godine.
Nekom nesrećom, ova firma kotira i na Banjalučkoj berzi, te je problem ‘transparentnog’ poslovanja još izraženiji budući da su akcije mogli kupiti mnogobrojni investitori. Osvrnemo li se na finansijske izvještaje, vidimo da Birač nije nikada pozitivno poslovao, izuzev 2006. godine gdje je prikazan mizeran profit. U bilansima su se obaveze konstantno povećavale, gubitak gomilao, a vrijednost imovine smanjivala. U jedinom javno objavljenom revidiranom konsolidovanom izvještaju (nakon privatizacije), revizor daje mišljenje sa rezervom, i saopštava kako su „podaci o transakcijama sa povezanim licima i iznosima potraživanja i obaveze koje proizilaze iz transakcija sa povezanim licima obelodanjeni isključivo na osnovu pravne forme odnosa između Preduzeća i njegovih povezanih lica, ali ne uzimajući u obzir ekonomsku suštinu tih odnosa kako to zahteva MRS 24“. Dalje se konstatuje kako revizor nije mogao da procijeni na koji način bi poslovanje sa povezanim licima imalo efekta na poslovni uspjeh preduzeća. U obim konsolidovanja su ušli Alumina doo Zvornik, Mehanika doo Zvornik i Birač-Energo doo Zvornik. Dakle, ništa bitno. Revizora očigledno nije mnogo zanimalo šta radi Balkal ad Banja Luka i Balkanika ad Banja Luka, isto kao što Direkciju za privatizaciju svojevremeno nije interesovalo pod kojim uslovima će privatizovati državni kapital, kao što ni ostale državne komisije, agencije, tužilaštva, i istražne organe (koji redovno dobijaju plate iz državnog budžeta za svoj ‘rad’) nije zanimalo da li su navodi o iznošenju više stotina miliona KM od 2003. naovamo tačni ili ne. Takođe nikoga nije zanimalo zašto je jedna propala firma kotirana na lokalnu berzu niti je bilo ko bio tako dalekovid da uvidi da bi kotiranjem takvih preduzeća i sama berza mogla da ubrzo postane finansijska ruševina, na isti način na koji su propala ulaganja investitora u ovakve firme, vjerujući navodima iz medija o milionskim ulaganjima i budućem prosperitetu.
POTVRDA
Situacija je postala zanimljiva kada je objavljen finansijski izvještaj poslovanja Birča za 2008. godinu gdje se vidi da kapital iznosi 729 miliona KM a gubitak do visine kapitala 722 mil KM. Skupština akcionara Birča 20. avgusta 2008. godine donosi zanimljivu odluku gdje se smanjuje osnovni kapital radi pokrića gubitaka iz ranijih godina. Novi kapital bi iznosio 15 miliona KM, a 713 miliona KM kapitala se briše i finansijski sahranjuje!
Obaveza svakog emitenta je da svaku bitniju korporativnu radnju prijavi entitetskoj Komisiji za HOV, te se nadležnima u toj instituciji upalila lampica jer je riječ o tričavih 700 mil. KM, te, pronašavši nebitne stavke, a zaobilazeći suštinu kontrole poslovanja emitenta (i saradnje sa ostalim entitetskim tijelima), prijavu druge emisije akcija, Komisija odbija. Kao rezultat rada Komisije za HOV, 27. oktobra 2008. godine Birač ad Zvornik je dostavio informaciju da je izvršio korekciju osnovnog kapitala, sa 729.185.280 KM, na 729.085.280 KM, sa objašnjenjem o daktilografskoj grešci. Igrajući se sa ovakvim nebitnim iznosima, i entitetsko nadzorno tijelo tržišta kapitala i sam Birač se otvoreno smiju u oči javnosti, napaćenih radnika ove nesretne firme kojih je sve manje, budžetskih korisnika RS, malih investitora.
DODATNI ZAHTJEVI
Naravno, dva mjeseca nakon toga dolazi bilans za 2008. godinu gdje je gubitak još dodatno uvećan. Gubitak je dodatno uvećan i prema bilansu iz prvog kvartala 2009. godine.
U martu 2009. Uprava Birča obavještava javnost kako je 2008. bila jako teška godina, te da zbog kretanja cijena aluminijuma i glinice na svjetskim tržištima firma slabije radi, te se navode podaci o uštedama i slično. Da nije tragično, bilo bi smiješno.
Nadalje, po starom dobrom običaju privatizacije bez ikakvog ulaganja, Uprava Birča se obraća Vladi RS sa spiskom želja:
– da se reprogramiraju/otpišu kreditne obaveze,
– da se se oproste dugovi Birča državnoj Elektroprivredi, Željeznici, BH Gasu,
– da država ubrizga milione KM u firmu,
u suprotnom, po već oprobanom konceptu, Birač prijeti stečajem i prestankom rada. Vlada RS većinu uslova ispunjava, čime se ponavlja već ispričana priča iz epizode privatizacije Rafinerije, gdje se naređuje državnoj Elektroprivredi da otpiše/odgodi potraživanja ka Fabrici Birač, koji je privatna firma, i koji iznosi profit u inostranstvo, zaobilazeći državni budžet godinama. Na ovaj način su državna sredstva direktno prelivena u privatne džepove litvanskih preduzeća.
Upravo 2009. godine će gubitak preći visinu kapitala, i pred Vladom će se vjerovatno naći nova lista želja menadžmenta Birča. Da li u ovom društvu postoji ijedan organ, tijelo, agencija, komisija, koja ima namjeru da se prihvati posla i da izvrši kontrolu poslovanja Birača (i ostalih firmi iz ovog niza članaka), ili ćemo nastaviti da tonemo sve dublje u korporativnom bezdanu zvanom „Privreda Republike Srpske/BiH“?
autor: Siniša Božić ([email protected])
(Ovaj tekst nije nagovor na kupovinu ili prodaju niti na trgovinu akcijama. Autor teksta nije vlasnik akcija BIRA-R-A)
Očekujemo Vaše mišljenje. UKLJUČI SE U RASPRAVU!!!
Napomena: Ovaj tekst ne odražava politiku redakcije. Poslovni portal Capital.ba ne snosi odgovornost za napisanu analizu, odnosno komentar, kao što ne čini ni za ostale komentare koji su napisani na portalu. Ovaj komentar/analiza predstavlja lični stav autora.
35 komentara
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
Odličan tekst. Do sada je falilo takvih tekstova, ali mislim, da je sada vreme da se raspuca situaciju u RS i cijeloj BiH. Strani ulagači vole transparentnost, a te na prostoru BiH nema, tako da i strani novac ne dolazi. Sve velike investicije su ostale samo na papiru, a politika stalno puni svoje đepove. Nisam građanin BiH nego stranac, ali mislim da je ova politička opcija koja vlada RS odradila svoje i mora da se zamjeni, jer ne rade ništa drugo nego pljačkaju nekada društveno a sada državno imovinu, znači pljačkaju vlastite građane.
Mislim da se postavlja pitanja koja lica iz Republike Srpske su suvlasnici Birča?
Ej ova me prica oko biraca podsjeti na KAP u crnoj gori,ista prica i kod njih…sta je ovo ljudi,dal je to moguce?
Mislim da je vrijeme da se sa rijeci predje na djela!
…uvidjajuci sta se desava ne mogu a da ostanem pasivan i obican posmatrac..
Ako mislite i dalje ostati samo na webu nista necete postici, niti cete uspjeti pridobiti pomoc i podrsku vecine gradjana ove zemlje da se ucini nesto..
Ako nisam bio dovoljno razumljiv, ovo ostaje izvan dometa svijesti gradjana koji mogu da preokrenu stvari, ka boljem, ostaju uskraceni za ono sto se, nazalost, desava oko njih i sto ce jednog dana itekako da plate..iz svog budjelara naravno..
TV, Radio, Novine, Flyeri takodje postoje! TV ne mogu dijeliti besplatno ali flyere mogu!
pozdrav
Clumsy, potpuno se slažem.
Sa stotinjak komentara i 1800 pregleda na temi 2. i 1200 pregleda i 65 komentara na temi 1. ipak nisu neka kritična masa da bi se stvari pokrenule sa mrtve tačke. Nivo informatičkog, pa i ekonomskog obrazovanja prosječnog stanovnika RS koji će na kraju krajeva da ispašta zbog svih Birača i Rafinerija je ipak prilično nizak.
Ovaj portal je zrak svjetla u popriličnom informativnom mraku, pa bi predložio Siniši Vukeliću da u nekoj od svojih TV emisija ove teme, i sa analizom i sa najzanimljivijim komentarima objavi. Naravno i uz odgovarajuće goste koji neće iznositi svoje političke stavove nego činjenice.
Osvrnuću se na ovaj dio gdje menadžment Birača u posljednje vrijeme ispostavlja spisak želja da ne bi navodno došlo do otpuštanja radnika. Umjesto da Vlada RS prekine sa povlaštenim cijenama za struju i željeznicu jer time direktno oštećuje preduzeća u većinskom državnom vlasništvu, i da poreska uprava blokira račune za neplaćene obaveze, oni privatnoj firmi “idu niz dlaku”. Zašto?
Mogli su tražiti isplatu svih obaveza državi ili pretvaranje duga u akcije. Kriza i predstečajna situacija u Biraču se može iskoristiti za ponovno preuzimanje Birača od strane države i “istjerivanje” ovih hohštaplera iz Litvanije.
Ali javna je tajna da su sve dosadašnje Vlade, odnosno pojedinci u njoj imali i svoj interes da stvari ostanu upravo ovakve kakve su.
Dobro jutro svima, ovakvo poslovanje Birača je postalo i opstalo konstanta u svim vladama od 2001. godine, a ne samo u aktuelnoj. Istina, mnogo je SNSD pisao oposlovanju Birača onda kad nije bio na vlasti (kritika tadašnje opozicije i to je bilo OK), ali otkako su došli na vlast, nema nijedan članak o tome niti su šta uradili. Opet ista priča.e Jedino što mi od konkretnih poteza pada na um jeste izaći na izbore sledeće godine i ne glasati za SDS, PDP, SNSD, već za nekog četvrtog (koga?). Kuriozitet je da u normalnijim zemljama od naše, kod izborne priče političkih stranaka, dio predizborne retorike su obećanja o povećanju vrijednosti vrijednosnih papira, jer u tim zemljama je akcionarstvo=kapitalizmu. Kod nas je opet sasvim drugačija situacija, u pitanju je kapitalizam najgoreg latinoameričkog tipa uz vodeće kadrove iz komunističkog perioda što daje porazne krajnje efekte podržavu i kompletno društvo, a služi bogaćenju pojedinaca preko mjere i potrebe.
Da je neko htio, već je davno mogao da kontroliše i revidira poslovanje Birača.
@Akcionar
Vlada Pere Bukejlovića, tj. Svetlana Cenić je pokrenula pitanje Birča, ali su ih brzo otjerali.
Sasvim je jasno zasto sadasnja vlada podrzava ovakvo stanje u Biracu. Prvo, zato sto visoki drzavni zvanicnici najvjerovatnije imaju finansijsku korist od kriminalaca iz Litvanije i drugo vjerovatno i bitnije, zato sto sadasnjoj vladi ni u kom slucaju ne trebaju otpustanja radnika u ionako siromasnom dijelu RS, a narocito imajuci u vidu predizborna obecanja. Spremni su potrositi jos mnogo miliona KM nasih para (poreznih obveznika)da ljudima “zamazu oci” i da makar do sledecih izbora odrze kakav-takav socijalni mir u RS. Najveca je katastrofa sto se ljudi u RS koji su na kljucnim pozicijama za trziste kapitala (presjednik komisije, direktor berze) plase aktuelne vlasti i spremni su uciniti sve da ostanu na svojim pozicijama te uopste ne brinu o interesima malih akcionara koji su, nazalost, ulagali u ovog kao i mnostvo drugih preduzeca na berzi a koje, realno, ne vrijede gotovo nista (sjetimo se rudnik nemetala Stanari). Treba nadleznim organima (tuzilastvu) prijaviti rad komisije i berze da se vidi kako je moguce da je ova kompanija uopste listirana na berzi i sta su oni, kao odgovorni za brigu o interesima malih akcionara, ucinili, ili makar pokusali da ucine, da se ova pljacka prekine. Treba imati u vidu da na trzistu kapitala (na odgovornim pozicijama) rade i ljudi iz bivse direkcije za privatizaciju (jedan clan komisije itd.) pa je i njima u interesu da se ovakav kriminal ne razotkriva jer bi se pokrenulo pitanje i njihove odgovornosti u cjeloj toj prici. U svakom slucaju, izuzetno podrzavam ovaj vid i sve druge (cak i mnogo radikalnije)vidove protesta protiv ovakvih stvari jer ako ne preduzmemo nista mislim da bi mogli doci u situaciju da se svi kolektivno borimo za golu egzistenciju a da ne govorim kakvu zemlju ostavljamo nasoj djeci u nasledje.
S obzirom da u Upravnom i drugim odborima BLSE sjede uglavnom ljudi iz banaka, moglo bi se očekivati od direktora Božića da bude malo glasniji u pogledu zaštite pravila igre. To bi trebalo da je i u njihovom interesu.
BL Berza:
Skupština akcionara
Ranko Labović – predsjednik (Nova Banjalučka banka a.d. Banja Luka)
Upravni odbor
Radovan Bajić – predsjednik (NLB Razvojna banka a.d. Banja Luka)
Dobrivoje Tukić – zamjenik predsjednika (Nova Banka AD Banja Luka)
Vesna Grozdanić (Volksbank a.d. Banja Luka)
Bratoljub Radulović (Hypo-Alpe-Adria Bank a.d.Banja Luka)
Smilja Jokić (Nova Banjalučka banka a.d. Banja Luka)
Nadzorni odbor
Gordana Vučković – predsjednik (DUIF Zepter Invest a.d. Banja Luka)
Petar Cacanović – član (Bobar banka a.d. Bijeljina)
Edvinas Navickas – član (Balkan Investment Bank a.d. Banja Luka)
Komisija za kotaciju
Prof. dr Radomir Božić – predsjednik
Milan Božić – zamjenik predsjednika
Prof. dr Nedeljko Milaković – član
Sava Kravarušić – član
Dragan Serdar – član
Berzanski sud
Dragan Džinić – predsjednik (Nova Banka a.d. Banja Luka)
Predlažem da objavite enciklopediju prevara kad napišete dovoljno ovakvih članaka (ne sumnjam da će biti dovoljno tema i za više izdanja).
Sumnjam da, ljudi u bankama u RS imaju interesa za učeščem u radu borze. Oni su tamo samo zbog finansijske koristi koju ostvaruju po članstvima u borznim institucijama. Osobno poznajem neke od njih. Ljudi iz nadzorja su koliko znam politički uposlenici te bi svakako, trebalo pojačati kontrole nad njihovim poslovanjem, i natjerati ih da rade svoj posao. Nekad, sam rado ulagao tamo ali više ne.
Odlican tekst i sjasjna analiza. Litvanci nisu cvjecke. Ipak za ovako ozbiljne analize je neophodan potpis autora.
Dobar tekst. Problem “expatrijacije” profita je prisutan kod svih stranih investicija u svim velicanstveno poremecenim drzavama kakva je ova u kojoj zivimo. Morate znati da se ni jedan strani investitor ne upusta u “operacije na terenu” dok nije pazljivo razradio plan kako da parkira profit u nekoj od offshore lokacija i potom izvrsi repatrijaciju makar samo kroz isplatu dividende. Takodjer za konkretan slucaj je bitno znati da se transakcija i njena nadgradnja odigrala jos u vrijeme PDP-ovih premijera te da je Ivanic u svojstvu premijera potpisao ugovor kojim se novim vlasnicima garantuje povlastena tarifa el. Energije. Naravno niko o tome nije obavijestio Elektroprivredu RS niti je vlada subvencionisala razliku u cijeni ( o donosenju posebnog zakona ili nekakvopodzakonskog akta nije se valjda ni pomisljalo). Stoga je ERS godinama knjizila potrazivanja od Birca i cak i zatezne kamate ali je nejasno kako ce to naplatiti i/ili isknjiziti.
Hronoloski, Birac se desio prije KAP-a i postoje neke razlike na stetu Birca. Naime KAP je kupio najveci svjetski proizvodjac aluminijuma dok je Birac pao u sake “investicionoj grupi” iz Litvanije koja u toj bransi bas i ne predstavlja neko veliko ime. Dok se kod KAP-a i mogao ocekivati neki prenos tehnologije, know-how i stvaranje veza u grupi proizvodjaca kod Birca je to u samom startu iskljuceno.
Bilo bi interesantno saznati ko su vlasnici ove investicione grupe. Svojevremeno se pricalo da Madeleine Albright ima neku consulting company u Litvaniji i da su oni posredovali kod ove transakcije ( ovo su nepotvrdjene glassine).
Zajednicka stvar za obje “privatizacije” je da je drzava u liku pojedinaca koji su prigrabili vise vlasti nego sto imp o polozaju pripada pregovarala sa kupcima i igonorisuci propise, omogucila novim vlasnicima povlasteni polozaj na domacem trzistu, iskljucila sindikat iz pregovora o radno-pravnom statusu uposlenih i pri tom nije ostvarena nikakva konkretna dobit ( 0% poreza, nesiguran radni status za uposlene koji ionako rade na minimalcu i tehnoloska degradacija pogona, ).
polugodisnji FI za Birac su izasli. 12 miliona KM (bruto) gubitak. prihodi manji za 20% a rashodi veci za otprilike toliko.
nazalost javna je tajna da svi u ovoj RS drzavi imaju,vide prvo svoj interes pocevsi od Vlade RS preko sve ostale mafije.A radnici krug po krug dobijaju otkaze,to niko nezeli da vidi.Bira; je poznata prica o mravu i gavranu.
D.R. molim te da pokrenes temu Rudnici Ljubija-Prijedor, korporativno upravljanje na Indijski nacin. Tekst bi mogao biti skoro isti.
slazem se, isti tekst bi mogao da bude i za Rudnik lignita Stanari, i za Novu(staru)drvnu industriju Vrbas, i za Rudnike Ljubija…
Trojanac,znam da sa Sabonisom i Marčuljonisom nisu Divac i Stojaković.
najnovije vijesti su, budući da je od Birača ad ostala samo bezvrijedna ljuštura (čitaj isisano 700 miliona KM kapitala, a gubitak premašio kapital), vlasnik ide u transformaciju Birača u više preduzeća. najavljeno je masovno otpuštanje radnika, a najugroženiji su oni sa 30 i više godina radnog staža.
licemjerstvo menadzmenta Biraca se nastavlja.
Banjalucka berza je uputila dopis Biracu u kojem se pita da li ce uslijediti organizacione promjene firme, u smislu da se vrsi transformacija u vise preduzeca. menadzment firme odgovara ovako:
http://www.blberza.com/v2/Pages/DocView.aspx?Id=13037
Naravno, to je znak da je gubitak Biraca ad Zvornik premasio visinu kapitala (cekamo FI za 2009.).
Cijeli dopis je veoma komican i smijesan, na stetu akcionara i radnika. Nema potrebe da obrazlazem isti, dovoljno je procitati ovaj clanak o Biracu.
naravno, bilansi za 2009. godinu kasne, novi rok objave je 15.03.
finansijski izvjestaj za 2009. godinu je (nakon nekoliko prolongiranja), objavljen. iskazan je, kao i proslih godina, gubitak. preduzece skoro da nije solventno, jer kad se kapital umanji za nagomilane gubitke, ispada da je kapital preduzeca 43.000 KM. u bilansu se pojavila fiktivna stavka, revalorizacione rezerve, kojom uprava pokusava da uvjeri javnost da kapital nije negativan. u ovom slucaju, ne pomaze ni smanjenje kapitala jer je on, fakticki, negativan. kriminal u ovom preduzecu se tolerise godinama. kako sad vlast moze da objasni da je pomagala ovakvo preduzece, davala im subvencije, olaksice?
Poznati principi korporativnog upravljanja investitora sa istoka.
Pa onda principi naše privatizacije koji podrazumijevaju prodaj bilo kome i nemoj ga poslije ništa pitati šta radi.
Datum: 17.06.2010
BANJALUKA – Vlada RS u četvrtak je Fabrici glinice “Birač” iz Zvornika produžila rok za izmirenje dospjelih poreskih obaveza prema budžetu i fondovima RS na osam godina sa grejs periodom od dvije godine, saopšteno je iz Biroa Vlade za odnose s javnošću.
Poreska uprava RS će, u sklopu tog sporazuma, kako je navedeno, u svoju korist upisati hipoteke na dijelu imovine zvorničke fabrike ili trećeg lica srazmjerno potraživanju. Ukoliko “Birač” ne plati dug u utvrđenim iznosima i rokovima, kao i tekuće obaveze, Poreska uprava RS će, ističu u Vladi, preduzeti mjere za prinudnu naplatu, odnosno sudsku naplatu upisane hipoteke na imovinu preduzeća, uključujući i mogućnost pokretanja stečajnog postupka. Poreska uprava će, takođe, na ove obaveze “Birča” obračunavati kamate.
Kakvo odgađanje plaćanja poreza ? To nigdje ne postoji . Ako firma ne može da plati porez onda ide u bankrot . Ovo što se ovdje može pročitati o tome kako posluju firme u RS se može nazvati samo jednom riječju ‘užas’ .
ovo je samo konacni stadijum raspada preduzeca, nakon sto je ocerupano, upropasteno i dovedeno do toga da gubitak premasi iznos kapitala. radnici se rasporedjuju u dvije ili tri povezane firme (doo) sa kojima akcionari postojeceg biraca nece imati nikakve veze, a vidimo da je i vlada uvijek spremna da pomogne reprogramom obaveza.
nadam se da ce to isto uraditi i u drugim slucajevima, npr. fruktone.
http://www.youtube.com/watch?v=sOIFlc-vuI8
Veselje, nema šta.
evo litvanski lopovi zakazuju skupstinu akcionara za 23.11.
jedna od predlozenih tacaka jeste i:
———-
9. Usvajanje Odluke o smanjenju osnovnog kapitala po redovnom postupku uz istovremeno povećanje osnovnog kapitala novim novčanim ulozima kroz emisiju privatnom ponudom
———-
naravno, komisija za HOV bez vrijednosti ne namjerava da utvrdi obavezu preuzimanja, buduci da je jasno ko je balkanika i sta rade. cini se da ce uz podmazivanje par akcionara da prodje smanjenje kapitala.
Ako i ova bezočna pljačka malih akcionara prođe kod Komisije za HOV, onda bi bilo najbolje da odmah zatvore Banjalučku berzu da ne daju lažnu nadu malim akcionarima.
“balkanika”ma Balkanija je ovo.nema ovdje ko sankcionisati.zato ocekujte da poslije ovog slucaja krene lanac smanjenja kapitala u svim firmama.a drugo nije bilo ni za ocekivati.ko je kada kontrolisao realizaciju prvatizacionih ugovora.nikad,niko.normalono kad su listom opljackali preduzeca ,pa prodali,pa mucili radnike par godina,pa smanjili kapital,pa ulazu opljackani novac kroz dokapitalizaciju.steta sto nas z… provodeci ovaj svoj balkanski koncept
Ovo sada je prevršilo svaku mjeru.
Izbori prošli pa misle da mogu rade šta ih je volja. Zaboravljaju da su i neki drugi nedavno tako mislili i vrlo brzo im se to obilo o glavu.
Fond PIO i Fond za restituciju imaju akcije u Biraču. Biće vrlo zanimljivo posmatrati kako će u ovom slučaju Mastilov Fond PIO i Investiciono razvojna banka “štititi” interese fondova kojezastupaju. Ovo im je prilika da se pokažu u praksi.
samo pogledajte uslove konkursa za izvrsne direktore penzionog fonda.vjerovatno ce neko slican dosadasnjim predstavnicima PIO u Skupstinama A.D.i UO.zauzeti i pozicije izvrsnih direktora