BRISEL, Pregovori o realizaciji „haj-tek“ projekta, koji bi državama na Sjevernom moru, omogućio dodatno snadbjevanje električnom energijom, uveliko traju. I EK je obećala novac. Pa ipak, čeka se na još neke političke odluke.
Novac je spreman, sada ostaje još da se donesu političke odluke. Prošlog decembra Evropska komisija stavila je na raspolaganje 565 miliona evra za izgradnju prenosne mreže za struju koju proizvode vjetrenjače na Sjevernom moru.
Evropska investiciona banka finansira sa 300 miliona evra izgradnju dalekovoda od Velike Britanije do Holandije. Tokom sljedećih nedjelja sastaće se predstavnici sjevernomorskih zemalja, pored ostalih Njemačke, Velike Britanije, Holandije, Belgije, Danske i Norveške. Cilj je da se postigne politički dogovor o izgradnji dalekovoda. Paul Vilcek iz Evropskog udruženja energije vjetra kaže:
„Ta inicijativa zaslužuje pohvale i to je važan prvi korak. Planirana je prva međunarodna energetska mreža čime se povezuju nacionalne. Na taj način povećaće se i sigurnost snabdjevanja u EU, jer se oslobađamo uvoza skupe nafte“, kaže Vilcek.
Prema njegovom mišljenju ugovor bi mogao biti potpisan u drugoj polovini godine. Na Sjevernom moru već postoji 11 dalekovoda. Na primjer, oni povezuju sjevernu Francusku i Englesku ili Holandiju sa Norveškom. Gradi se ili planira još 21 dalekovod, pored ostalog podmorski kablovi između Danske i Norveške i Velike Britanije i Holandije. Evropsko udruženje energije vjetra, predlaže izgradnju još 14 dalekovoda i čvorišta. Do 2020. godine mogla bi biti izgrađena sveobuhvatna mreža dalekovoda koja bi povezivala vjetrenjače na Sjevernom moru i Baltiku. Procjenjuje se da bi njena izgradnja koštala tridesetak milijardi evra, a novac bi morali da daju i energetski koncerni.
Evropski komesar za energiju Andris Pibalgs smatra da bi zajednička mreža mogla predstavljati osnovu jedinstvene energetske politike u EU i kaže: „Ovaj projekat pokazuje da se povezivanjem mreža obezbeđuje sigurno snabdjevanje, jer uvijek negdje duva vjetar“.
Izgradnja mreže dalekovoda doprinosi i povećanju udjela struje dobijene od vjetra, čime se smanjuje potreba za radom termoelektrana, a time i emisija ugljendioksida.