SARAJEVO – Devet mjeseci nakon što je 414 tona tekstilnog otpada uvezenog iz Italije zatrpalo Drvar i još četiri opštine u Federaciji BiH, ovih dana je konačno počela akcija čišćenja. Odvoz i zbrinjavanje tog otpada koštaće 165 600 KM i platiće ga federalni Fond za zaštitu okoliša, dakle, građani. Ali, konačni ceh bi mogao biti mnogo veći.
Uvoznici, koji su otpad iz Italije dopremili u BiH i time izazvali revolt građana, najavljuju da će tužiti državu i za izgubljenu dobit tražiti odštetu od 1,2 miliona evra. Ako ostvare taj naum, odšteta bi bila plaćena iz budžeta, dakle, s leđa građana Federacije BiH.
Žao mi je što će to platiti narod, koji je izmanipulisan od strane raznih dušebrižnika. Ali, nama nije dozvoljeno da radimo, iako smo imali sve za to potrebne dozvole. Partneri iz Italije su raskinuli ugovor, posao je propao i mi smo pretrpeli ogromne gubitke – kaže za „Impuls portal“ Miljan Lainović iz Novog Sada, jedan od suvlasnika firme „Krom reciklaža“ d.o.o. Drvar, koja je uvezla italijanski otpad.
Lainović i njegovi partneri tvrde da je Ministarstvo okoliša i turizma Federacije BiH „bez ikakvog osnova“ i „pod pritiskom javnosti i politike“ njihovoj firmi oduzelo dozvolu za uvoz otpada.
Zato smo pokrenuli upravni spor i čim se taj postupak završi, a sigurni smo da će to biti u našu korist, tražićemo odštetu – kategoričan je Lainović.
Ma koliko to zvučalo paradoksalno, optimizam vlasnika „Krom reciklaže“ nije bez osnova. Jer, iako je poslovanje ove firme od njenog osnivanja praćeno aferama, činjenica je da su oni zaista „imali sve potrebne dozvole“. U stvari, „sve potrebne dozvole“, ekspresno izdate od strane „nadležnih organa“ jedino su što je ova firma imala.
Okolnosti pod kojima je „Krom reciklaži“ izdata dozvola za uvoz, nisu se, tvrde osnivači firme, promijenile ni kada im je ta dozvola oduzeta.
Nisu se promijenila ni imena funkcionera koji su potpisali rješenja i dozvole, na osnovu kojih je otpad uvezen. I ministar ekologije u Kantonu 10 Hikmet Hodžić i federalna ministarka ekologije Edita Đapo još uvijek su u svojim foteljama. Bez obzira na aferu, koja se pročula i izvan granica BiH njima, narodski rečeno, ne fali ni dlaka s glave.
I neformalna grupa građana okupljena oko inicijative „Drvar bez otpada“ ovih dana postavlja pitanje: ko je odgovoran za ovu aferu i da li će odgovorni biti sankcionisani? Pritom, kažu, ne misle samo na uvoznike spornog otpada, nego i na institucije koje su im to omogućile.
Podsjećamo, firma „Krom reciklaža“, koju su u februaru prošle godine u Drvaru osnovala trojica državljana Srbije, prošlog ljeta je iz Italije u BiH uvezla otpad koji je, po dokumentaciji, bio namijenjen za reciklažu.
Ispostavilo se, međutim, da pogon za reciklažu u Drvaru postoji samo „na papiru“, dok ga u stvarnosti nema. Ispostavilo se, takođe, da „Krom reciklaža“ nema ni mašine za preradu otpada, ni zaposlene radnike, ni kancelarije za sjedište firme, bar ne u Drvaru.
Tako je otpad, umjesto u nepostojećem reciklažnom pogonu, završio u napuštenim fabričkim halama u Drvaru i Bosanskom Grahovu, a jedan dio i na lokalnoj komunalnoj deponiji Korita. I ko zna do kada bi šleperi s otpadom stizali iz Italije, da im na put nisu stali građani, koji su se pobunili i blokirali magistralu.
Kada to u Drvaru i Bosanskom Grahovu više nije bilo moguće, preostali iz Italije pristigli kamioni s otpadom su istovarani u Bihaću, Busovači i Kiseljaku.
Federalni ekološki inspektorat je kasnije utvrdio da je u ovih pet lokalnih zajednica u periodu od 1. juna do 4. jula 2020. dovezeno i nepropisno deponovano ukupno 414 tona otpada. Utvrđeno je da se radi o neopasnom tekstilnom otpadu, a ne o medicinskom otpadu iz kovid- bolnica na sjeveru Italije, kako se spekulisalo u javnosti.
Federalno ministarstvo okoliša i turizma je 6. jula stavilo van snage dozvolu za uvoz otpada, koju je ranije izdalo „Krom reciklaži“.
Nekoliko dana kasnije je resorna ministarka Edita Đapo izjavila da će „u roku od sedam dana“ uvezeni italijanski otpad „biti riješen“: ili će biti vraćen u Italiju ili će se za otpad morati pobrinuti uvoznik, dakle, „Krom reciklaža“.
Ni jedno ni drugo se nije desilo.
Pošto Italijanima, očigledno, nije bilo ni na kraj pameti da prime natrag otpad čiji su izvoz uredno platili, a „Krom reciklaži“ niko nije mogao ući u trag, da im dostavi naredbu inspektora da uklone otpad, moralo se naći neko drugo rješenje.
Odlučeno je da Fond za zaštitu okoliša Federacije BiH obezbijedi novac za odvoz i zbrinjavanje otpada, a da federalno ministarstvo nađe izvođača radova. Kao najpovoljnija je izabrana ponuda firme „Kemeko BH“ iz Puračića kod Lukavca. Kako će italijanski otpad biti „zbrinut“ još nije poznato, ali je najvjerovatnija opcija da će on biti spaljen u cementari Lukavac.
Na pitanje „Impuls portala“, zbog čega je odlučeno da se otpad zbrine o trošku građana, dok će vinovnici incidenta, vjerovatno, ostati nekažnjeni, iz Federalnog ministarstva okoliša i turizma smo dobili prilično opširan i ne baš konkretan odgovor. Ipak, iz njega se može isčitati da Vlada Federacije BiH nije imala baš mnogo izbora.
Još u julu 2020. Federalno ministarstvo okoliša je, kako su nam naveli, organizovali sastanak predstavnika inspektorata i firme uvoznika, pokušavajući postići dogovor o ekološkom zbrinjavanju uvezenog tekstilnog otpada.
-Međutim, osnivači firme ,,Krom reciklaža“ nisu pokazali nikakvu spremnost za rješavanje navedenog problema – navode iz Federalnog ministarstva okoliša.
Na pitanje da li su predstavnici Federalnog ministarstva ikada posjetili sjedište ili pogone „Krom reciklaže“, firme kojoj su izdali dozvolu za uvoz 8.200 tona otpada godišnje, odgovor glasi: nismo i to nije naš posao.
-Federalno ministarstvo okoliša i turizma nema obavezu da izlazi na teren, mi smo samo odobrili uvoz otpada za obradu, i to na osnovu dozvole za upravljanje otpadom koju je izdalo Ministarstvo graditeljstva, obnove, prostornog uređenja i zaštite okoliša Kantona 10 – navode iz Federalnog ministarstva, dodajući da su upravno kantonalno ministarstvo i kantonalna inspekcija dužni da „vrše nadzor nad subjektom kome su izdali dozvolu“.
Pošto se to očigledno nije desilo, iz Federalnog ministarstva su, kako navode, od Tužilaštva Kantona 10 zatražili da istraži da li je baš sve po zakonu, kad je u pitanju registracija „Krom reciklaže“, te odobrenje za rad i dozvola za upravljanje otpadom, izdata ovoj firmi.
Kantonalni ministar ekologije Hikmet Hodžić, koji je potpisao sporno odobrenje, izbjegao je bliski susret s medijima. Nije se javljao na telefon, niti je odgovarao na poruke. Ministarstvo koje Hodžić vodi je na pitanja „Impuls portala“, u vezi sa slučajem „italijanski otpad“, odgovorilo tek nakon što smo insistirali da nam ministar da izjavu.
U odgovoru su poručili da je dozvola za sakupljanje, skladištenje i preradu neopasanog otpada ”Krom reciklaži” je izdana “u skladu sa zakonom”, jer je pomenuta firma dostavila sve za to potrebne dokumente.
– Međutim, ovim rješenjem, odnosno dozvolom, sigurno nije propisano da se sporni otpad odlaže na otvorene lokacije u Bosanskom Grahovu i Drvaru ili da se dalje razvozi širom BiH, nego da se s otpadom postupa u skladu sa zakonom, na način kako je navedeno u rješenju i kako je, uostalom, i stranka navela u zahtjevu, te potpisom odgovornih i ovlaštenih osoba garantovala da će tako i biti – objašnjava Adi Duran, stručni savjetnik u kantonalnom ministarstvu.
Podsjeća da je nadležna inspekcija utvrdila da “Krom reciklaža” krši i zakon i dozvolu za upravljanje otpadom, a sve okolnosti će, poručuje, utvrditi istraga u krivičnom postupku. Duran je potvrdio da je od ministarstva izuzet dio dokumentacije potrebne za krivični postupak.
Ipak, “Krom reciklaža” još uvijek ima važeću dozvolu za upravljanje otpadom, jer sporno rješenje nije poništeno niti stavljeno van snage, potvrdili su u ministarstvu.
Kako navode, ministarstvo ne može samo ukinuti ili poništiti svoje rješenje, jer to po zakonu mora uraditi drugostepeni organ.
Uz to, kako tvrde, ukidanje ili poništenje rješenja ne bi ni bilo neko pametno rješenje, jer bi ono moglo biti iskorišteno kao alat da predstavnici “Krom reciklaže” izbjegnu odgovornost za ono što su učinili.
– Bilo kakve radnje vezane za poništavanje odnosno ukidanje rješenja nije dobro poduzimati dok se otpad ne ukloni i dok se ne sanira pričinjena šteta, kako ne bi u krivičnom ili drugom postupku došlo do zloupotreba od strane “Krom reciklaže” i odgovornih osoba u tom društvu – pojašnjavaju iz Ministarstva graditeljstva, obnove, prostornog uređenja i zaštite okoliša Kantona 10.
Javnost ipak nije saznala na osnovu čega je ovo ministarstvo preduzeću „Krom reciklaža“ izdalo rješenje u kojem se navodi da “Krom reciklaža” u Drvaru ima halu od 3 000 kvadrata, a detaljno su nabrojane i sve mašine za reciklažu u tom „pogonu“, njihove robne marke i karakteristike šredera i magneta za odvajanje otpada. Sve to u stvarnosti – ne postoji, ali upravo na osnovu tog rješenja, koje je još uvijek na snazi, izdata je i famozna dozvola za uvoz.
Osnivači „Krom reciklaže“ priznaju da u Drvaru nemaju ni halu, ni mašine, ni radnike, ali tvrde da su prevareni i satanizovani „na pravdi boga“.
Kažu da su uredno „zakupili halu“ u selu Pasjak iznad Drvara, kako bi u njoj otvorili pogon za reciklažu, ali da se ispostavilo da Mišo Balaban, koji im je tu halu izdao, nije njen vlasnik.
– Prevario nas je. Kad su kamioni s otpadom već krenuli iz Italije, javio nam se Mirko Matošević iz Drvara i rekao nam da ne možemo robu voziti u tu halu, jer je to njegova hala, pošto ju je on kupio od Balabana. Mi to nismo mogli da znamo, posao je države da to provjeri. Mi smo, uz zahtjev za izdavanje dozvole, uredno priložili ugovor o zakupu – kaže suvlasnik „Krom reciklaže“ Krsto Medan iz Zrenjanina.
Na pitanje, zar nije logično da prvo preuzmu halu i u njoj instaliruju mašine i zaposle radnike, a da tek poslije toga uvoze otpad, Medan i Lainović kažu da su „jednom u sumrak obišli lokaciju i vidjeli da tu postoji neka hala, ali da nisu ulazili u nju.“
– Mi imamo mašine za reciklažu, ali su one deponovane kod mog prijatelja u Zadru. Dobro je što ih nismo dovezli, kud bismo s njima. Uostalom, za preradu tekstila te nam mašine i nisu neophodne, većina njih je namijenjena za preradu istrošenih tonera, za šta smo takođe imali dozvolu za uvoz, dok nam je nisu ukinuli – tvrdi Lainović.
I Medan i Lainović, kao i treći suvlasnik „Krom reciklaže“ Rodoljub Dinić priznaju su da prekršili zakon, ali samo u jednom „detalju“. Silom prilika su, kažu, napravili prekršaj, jer su legalno uvezeni otpad privremeno uskladištili na lokacije koje nisu za to predviđene. Za taj su prekršaj bili spremni da „odgovaraju u skladu sa zakonom“. Sve ostalo je, tvrde, urađeno po zakonu.
– Nismo mi taj otpad uvezli ilegalno. Imali smo rešenje za upravljanje otpadom, dozvolu za uvoz, legalno sklopljen ugovor, kamioni s otpadom su uredno ocarinjeni na graničnim prelazima, platili smo porez, carinu, dobavljače – kaže Medan.
Medan i njegovi partneri tvrde da su u Drvar došli i tu osnovali firmu jer ih je, kako tvrde, pozvala načelnica opštine Dušica Runić.
Ona nas je pozvala da ulažemo u taj kraj. Kasnije se pravila da se ne poznajemo, okrenula se protiv nas i blatila nas, samo da bi ponovo pobijedila na lokalnim izborima – tvrde Medan i Lainović.
Istina, Dušica Runić, koja je kadar SNSD-a, pobijedila je na minulim izborima, uprkos aferi s otpadom, koju je, kako ona tvrdi, „opozicija iskoristila da je blati plasirajući laži“.
Runićeva odlučno demantuje navode osnivača „Krom reciklaže“ i poručuje im da jedva čeka da istražni organi obave svoj dio posla pa da ih sve redom tuži, i u ime opštine i u svoje ime.
– Oni su imali namjeru da Drvar i ove rijetko naseljene opštine zatrpaju evropskim otpadom i da profitiraju. Pritom zloupotrebljavaju moje ime i saradnju koju imam sa zvaničnicima Republike Srbije. Čiju su podršku imali u tim zlim namjerama, ne znam. Moju sigurno nisu – kaže Dušica Runić i dodaje da su osnivači „Krom reciklaže“ zloupotrijebili i adresu opštine za registraciju svoje firme.
„Krom reciklaža“ je registrovana u februaru prošle godine, a kao sjedište firme navedena je adresa Titova 1, gdje stanuje opština Drvar. U zvaničnom sudskom registru firmi, koji je dostupan na internetu i danas stoji ta adresa, a i iz Opštinskog suda u Livnu, koje je nadležno da vodi registar firmi u Kantonu 10, „Impuls portalu“ su potvrdili da je od osnivanja ove firme sjedište „Krom reciklaže“ na adresi Drvar, Titova 1, te da predstavnici firme nikad nisu traži promjenu adrese sjedišta.
-Sudu nije poznato da je na toj adresi sjedište Opštine Drvar. Sve pismeno koje je sud slao „Krom reciklaži“ na pomenutu adresu uredno je zaprimljeno – poručili su iz suda u Livnu.
Runićeva tvrdi da o tome nije znala ništa, sve dok šleperi s otpadom nisu stigli u Drvar. Tražila je objašnjenje od Opštinskog suda u Livnu, ali su i njoj odgovorili da je „mjesecima preduzeće primalo poštu na ovoj adresi i da nije bilo nikakve sumnje da je ona sporna.“
Pošta je na neki volšeban način zaista stizala do osnivača „Krom reciklaže“, bar kada su u pitanju koverte, koje su oni željeli da prime. Nepoželjna pošta, poput one iz inspektorata se vraćala pošiljaocu.
Osnivači „Krom reciklaže“ tvrde da je u pitanu administrativna greška i da su oni od osnivanja kao sjedište firme prijavili adresu Kralji b.b. Međutim, u tom zabačenom selu bez puta i prodavnice, sa svega desetak oronulih kuća, novinari nisu uspjeli naći „sjedište firme“. Mještani tvrde da u tom selu ne živi Aleksandar Kralj, s kojim je Krsto Medan u Zrenjaninu sklopio ugovor o „zakupu kancelarija“.
Sve su prilike da sjedište firme u Drvaru ne postoji, osim „u papirima“.
Ništa gore nego biti direktor!
Dok se mnogi u BiH otimaju za direktorske pozicije, Duško Tadić, šumarski radnik iz Šipovljana kod Drvara, jedva čeka da se riješi direktorovanja.
Naime, Tadić je zvanično, „po papirima“, od maja prošle godine direktor „Krom reciklaže“.
Iako je sjedište te firme po registru u zgradi Opštine Drvar, a po tvrdnjama vlasnika firme u selu Kralji, Duško kaže da nikad nije imao ni kancelariju, ni direktorsku fotelju, ni na jednoj od tih lokacija. Imao je, veli, samo nevolje, sugrađani su ga napadali zbog toga i gledali poprijeko, a on je samo htio da pomogne.
Jedan moj rođak, koji poznaje osnivače „Krom reciklaže“, me je zamolio da to prihvatim, da učinim uslugu ljudima. Od tog direktorovanja sam imao mnogo više štete nego koristi. Ne volim ni da pričam o tome, već mjesecima se borim da me razriješe dužnosti – kaže Tadić.
Konačno je nadomak cilja, jer su osnivači „Krom reciklaže“ imenovali novog direktora, a u pitanju je mladić od 23 godine iz jednog sela u Vojvodini.
Tužbe i istrage
Osnivači „Krom reciklaže“ su u upravnom sporu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu, tužili Federalno ministarstvo okoliša, zbog oduzimanja dozvole za uvoz otpada.
Ranije su najavili da će tužiti i načelnicu opštine Drvar Dušicu Runić i visokog funkcionera SNSD Nikolu Špirića zbog, kako navode, javnog iznošenja neistina i optužbi da oni „u dosluhu sa Sarajevom truju srpski narod u BiH“.
Istovremeno, Dušica Runić je podnijela krivičnu prijavu protiv Rodoljuba Dinića i ostalih osnivača „Krom reciklaže“ i na osnovu toga Kantonalno tužilaštvo već mjesecima vodi istragu.
Federalno ministarstvo okoliša je podnijelo zahtjev za pokretanje istrage o izdavanju dozvole za upravljanje otpadom preduzeću „Krom reciklaža“, te o registraciji ove firme u Opštinskom sudu u Livnu.
Mada postoji sumnja da se radi o prekograničnom kriminalu, iz Tužilaštva BiH nismo dobili odgovor na pitanje da li se na nivou BiH vodi istraga o ovom slučaju. Da takve istrage najvjerovatnije nema, vidljivo je iz dopisa Državne agencije za istrage i zaštitu SIPA, kojim je načelnica Drvara obaviještena da ova agencija ne provodi istražne radnje, nego da to radi MUP Kantona 10, po nalogu kantonalnog tužilaštva.
Ko su „investitori iz Srbije“
„Krom reciklažu“ su osnovala trojica državljana Srbije: Rodoljub Dinić, Miljan Lainović i Krsto Medan.
Rodoljub Dinić, istoričar umjetnosti iz Beograda, bio je koordinator za odnose s javnošću u Narodnoj skupštini Srbije, a potom i kustos skupštinskog muzeja, prije desetak godina, u vrijeme kada je u Srbiji na vlasti bila koalicija Demokratske stranke i Socijalističke partije. Danas je vlasnik firme „Rohne Recycling“ d.o.o sa sjedištem u Beogradu, koja se bavi prikupljanjem neopasnog otpada.
Drugi suvlasnik je Miljan Lainović iz Novog Sada, po struci pravnik, koji za sebe kaže da je sportski menadžer i da je, baveći se ovim poslom, proputovao cijeli svijet. Poznat je i kao veliki „partizanovac“ i osnivač fondacije „Grobari za nas“. Poznavaoci loklanih prilika tvrde da Lainović ne mora da se bavi ničim, jer je naslijedio pozamašno bogatstvo.
Miljan Lainović je sin Branislava Lainovića zvanog Dugi, koji je ubijen 2000. godine u Beogradu. Dugi je u ratu bio poznat kao komandant Srpske garde, a poslije rata kao “panonski don”, koji se javno hvalio da se izborio za „nezavisnost Vojvodine od Arkana i beogradske mafije”. Iako su i Lainovića mlađeg mediji dovodili u vezu s kriminalnim radnjama, on kaže da je „neosuđivan čovjek“ i uzoran otac troje djece.
Treći suvlasnik „Krom reciklaže“ je Krsto Medan, viši poljoprivredni tehničar iz Zrenjanina. Vlasnik je porodične firme, koju je naslijedio od oca i koja ima silose i bavi se otkupom žita. I on je navijač „Partizana“.
Dinić, Lainović i Medan ranije nisu imali zajedničke poslovne poduhvate. „Krom reciklažu“ u Drvaru su osnovali uz osnivački ulog od po 400 KM po osnivaču.
Posao u Drvaru su, kažu, započeli „iz patriotskih razloga“, kako bi pomogli lokalnom stanovništvu, ali i zato što u Srbiji zakonom nije dozvoljen uvoz otpada.
U BiH je uvoz otpada dozvoljen, ako je taj otpad namijenjen za reciklažu, odnosno preradu.
Izvozimo djecu, uvozimo otpad
– Kao građanka Drvara, ogorčena sam što bilo koji „investitor“ s osnivačkim kapitalom od ukupno 400 KM, može “legalno” osnovati firmu za uvoz 8 000 tona otpada godišnje – kaže Živana Sabljić, aktivistkinja iz Drvara, koja se među prvima pobunila protiv odlaganja uvoznog otpada u ovom gradu.
Navodi i da je zaprepaštena rješenjem s potpisom kantonalnog ministra Hikmeta Hodžića, kojim je „na lijepe oči“ i bez provjere činjeničnog stanja, „Krom reciklaži“ izdata dozvola za upravljanje otpadom.
– Ovaj otpad će biti odvezen iz Drvara, ali ja se plašim da će sutra opet neki ministrić ili gospođa ministarka staviti pečat na život moje djece i unučadi. Zemlja koja izvozi djecu, a uvozi otpad ne može biti zemlja za život, a upravo to se događa u BiH – kaže Sabljićeva.
Poručuje da neformalna grupa građana, koja djeluje pod motom „Drvar bez otpada nam se dopada“ i u kojoj je ona jedna od liderki, neće odustati od zahtjeva za sankcionisanje „svih mešetara upletenih u aferu s italijanskim otpadom“.
Pitanja bez odgovora
Pitanja „Impuls portala“ u vezi s aferom uvoza italijanskog smeća, upućena su na ukupno osam adresa u Italiji i BiH: firmi „Stalcom SRL“ iz Padove, policiji i tužilaštvu regije Veneto u Italiji, Tužilaštvu BiH, Tužilaštvu Kantona 10, Opštinskom sudu u Livnu, koji vodi registar privrednih subjektata u Kantonu 10, kantonalanom i federalnom ministarstvu zaduženom za ekologiju.
Jedini odgovori, i to poslati sa zakašnjenjem, stigali su kantonalnog i federalnog ministarstva zaduženog za ekologiju, te iz suda u Livnu.
Italijanska firma koja je izvezla otpad u BiH, nije bila dostupna na adresama i brojevima telefona, koji su dostupni na internetu.
Tužilaštva, i u Italiji i u BiH, nisu odgovorila na naša pitanja.
Zašto otpad nije vraćen u Italiju?
Mnogi se vjerovatno pitaju zašto sporni otpad nije vraćen u Italiju, jer je takvu mogućnost najavljivala i federalna ministarka ekologije Edita Đapo.
Iz prilično komplikovanog odgovora Federalnog ministarstva okoliša na ovo jednostavno pitanje, može se isčitati da su nadležni organi Italije, nakon istrage, utvrdili da je „otpad uvezen u BiH pogreškom privrednog subjekta iz BiH, Krom Reciklaža d.o.o. Drvar.“
Konvencija o kontroli prekograničnog prometa, poznatija kao Bazelska konvencija, jasno propisuje da, u ovom slučaju dakle, sporni otpad mora da zbrine ili firma uvoznik, ili BiH kao zemlja uvoza, jer se nezakonitost desila – u BiH.
Ili, u prevodu na narodni jezik: onaj ko je zabrljao, mora i da počisti za sobom. Impuls