SARAJEVO, Sarajevske kompanije Energoinvest i Elektroprivrede BiH primjer su kako i koliko su nadzorni odbori većinski državnih preduzeća u službi političkih interesa.
Prije četiri godine u Sarajevu je održana konferencija pod nazivom „Medijacija, rješavaje sporova i korporativno upravljanje“ koju su organizovali IFC (International Finance Corporation) i Globalni forum o korporativnom upravljanju iz Vašingtona, Sjedinjene Američke Države.
Jedan od učesnika konferencije bio je Mervyn King, predstavnik vodećih svjetskih autoriteta u oblasti korporativnog upravljanja, autor brojnih publikacija o toj temi, dugogodišnji član arbitražnog suda Međunarodne privredne komore u Parizu i aktivni medijator.
U vrijeme održavanja ove konferencije (kraj septembra 2007. godine) pažnju bh. javnosti privlačio je do tada neviđen i veoma žestok, brutalan i krajnje čudan sukob tadašnjeg ministra energije, industrije i rudarstva u Vladi FBiH Vahida Heće i članova Nadzornog odbora Elektroprivrede BiH Sarajevo.
Hećo je tada, naime, insistirao da po svaku cijenu smijeni aktuelni Nadzorni odbor, a potom i direktora kompanije, kako bi na to mjesto postavio čovjeka odanog Stranci za BiH, političkoj partiji kojoj je pripadao i on kao resorni ministar.
No, Heći se tada žestoko opirao dr Rasim Gačanović, predsjednik Nadzornog odbora Elektroprivrede BiH, koji je tvrdio da nije pametno mijenjati menadžment kompanije i to baš u trenutku kada je firma konačno prekinula niz godina poslovanja s gubicima i kada je počela pozitivno poslovati.
Novinare je, naravno, interesovalo šta teorija i svjetska praksa u segmentu korporativnog upravljanja „kaže“ u ovakvim slučajevima, dakle kada predsjednik Nadzornog odbora ne želi provesti u djelo odluku većinskog vlasnika kompanije (Vlade FBiH koja kontroliše 90 odsto dionica Elektroprivrede BiH Sarajevo).
Na opšte čuđenje prisutnih, Mervyn King je eksplicitno stao na stranu predsjednika Nadzornog odbora Elektroprivrede BiH. „Nadzorni odbor ne treba raditi u interesu većinskog vlasnika, nego jedino, samo i isključivo u interesu kompanije“, rekao je King.
Koliko je King bio u pravu svjedoče i godine koje su uslijedile nakon toga. Ministar Hećo je uspio smijeniti Nadzorni odbor i postaviti „svog čovjeka“. Elektroprivreda BiH je tu i narednu godinu poslovala pozitivno, zahvaljujući isključivo ugovorima koje je dogovorio smijenjeni menadžment, a onda se sve vratilo na staro – pod dirigentskom palicom Stranke za BiH javno preduzeće Elektroprivreda BiH ponovo je utonulo u gubitke, čije se posljedice i danas osjećaju.
Reizbor bez razloga
Nažalost, bh. javnost nije apsolutno ništa naučila iz ovog slučaja. Prije par mjeseci aktuelna federalna Vlada smijenila je stari i imenovala novi Nadzorni odbor Energoinvesta Sarajevo, jedne od najvećih i najpoznatnijih bh. kompanija. Novi Nadzorni odbor je potom „proveo u djelo“ stranačku odluku o smijeni dotadašnjeg generalnog direktora, mr Džemaila Vlahovljaka, na koju je zbog proceduralnih razloga i Vlada FBiH „stavila svoj potpis“.
Naravno, u svemu ovome ne bi bilo ništa čudno niti sporno da je Vlada FBiH, kao vlasnik 67 posto dionica kompanije, odnosno novi Nadzorni odbor Energoinvesta, ponudila odgovor na osnovno, veoma logično pitanje: „Zašto se mijenja menadžment koji uspješno posluje“?
No, krenimo redom. Magistar tehničkih nauka Džemail Vlahovljak imenovan je za generalnog direktora Energoinvesta Sarajevo sredinom 2002. godine. Riječ je o čovjeku koji je svoj cijeli radni vijek proveo u ovoj firmi, radivši na mjestima inženjera, projektanta, direktora sektora i Instituta za energetiku, da bi potom, krajem 2001. godine, na konkursu bio izabran za generalnog direktora. Vlahovljak je tada naslijedio na mjestu direktora Nedžada Brankovića, pripadnika Stranke demokratske akcije (SDA), koji je otišao u federalnu Vladu, prvo na mjesto ministra prometa i komunikacija, a potom i na mjesto premijera.
Treba takođe naglasiti, što je za ovu priču jako bitno, da Vlahovljak nije „stranački čovjek“, dakle da nije aktivni sljedbenik i pripadnik nijedne političke opcije u BiH.
Vlahovljak je od Brankovića naslijedio firmu koja gotovo da nije imala prihoda od osnovne djelatnosti (projektovanje i izgradnja elektroenergetskih postrojenja), koja je redovno poslovala sa jedan ili dva miliona KM gubitka godišnje, te koja je većinu svojih prihoda ostvarivala od iznajmljivanja poslovnih prostora koje je ova kompanija posjedovala u BiH i regiji.
Ubrzo po preuzimanju kompanije, Vlahovljak je pokazao nevjerovatne tehno – menadžerske sposobnosti. Za manje od dvije godine preporodio je firmu: povezao se s poslovnim partnerima, ugovorio nekoliko velikih poslova iz segmenta osnovne djelatnosti Energoinvesta, vratio se na tržišta Libije i Iraka, otvorio nova tržišta u Alžiru, Etiopiji i Meksiku, te povezao sve firme ćerke Energoinvesta. Rezultati su zaista bili spektakularni.
Nakon samo godinu i po Energoinvest je od gubitaša sa dva miliona KM minusa postao kompanija koja je poslovala sa osam miliona KM dobiti. Prihodi iz osnovne djelatnosti kompanije povećali su se za šest do osam puta, a udio prihoda od iznamljivanja poslovnih prostora u ukupnom prihodi kompanije i grupe postali su zanemarljivi, iako su i oni porasli u apsolutnim iznosima, a prema finansijskim izvještajima o poslovanju kompanije koji su objavljeni na stranicama Sarajevske berze (SASE).
Do kraja prvog mandata Vlahovljak je u potpunosti preporodio kompaniju na čijem je čelu bio, što je ujedno bio i dovoljan argument da ponovo na konkursu bude izabran za direktora Energoinvesta i u drugom mandatu. No, tada počinju i problemi za Vlahovljaka i Energoinvest.
Budući da je sada kompanija poslovala s profitom, redovno isplaćivala plate zaposlenicima i plaćala sve svoje obaveze, u Stranci demokratske akcije ponovo se aktivirala ideja da bi na mjestu direktora Energoinevsta trebao biti „njihov čovjek“, jer, kako kažu, „to mjesto njima pripada“.
Tada je SDA „vladala“ Federacijom zajedno sa partnerskom Strankom za BiH. Prema nepisanom pravilu, vladajuće stranke dijele plijen tako što, recimo, BH Telecom pripada SDA, a Elektroprivreda BiH Stranci za BiH. Ministarstvo prometa i komunikacija FBiH tradicionalno pripada SDA, a Ministarstvo energetike, industrije i rudarstva Stranci za BiH i tako dalje … Shodno toj kadrovskoj kombinatorici Energoinvest „pripada“ SDA. No, budući da je kompanija poslovala pod SDA s gubicima, Energoinvest nije bio pretjerano interesantan čelnicima stranke sve dok nije počeo poslovati pozitivno. Tada su se u SDA sjetili da njima „pripada Energoinvest“ i – napad je krenuo.
Tokom 2007. i 2008. gotovo da nije bilo pripadnika SDA koji nije javno „blatio“ ovu firmu. No, jedini problem za SDA je bilo to što Energoinvest nije poslovao sa skandalima, a poslovao je s profitom, tako da bh. javnost nije baš objeručke prihvatila ideju SDA o neophodnoj zamjeni menadžmenta. Osim toga, Stranci demokratske akcije nije išao u prilog niti politički sukob sa dotadašnjim partnerom, Strankom za BiH, čija je saglasnost bila neophodna za bilo kakve smjene.
Najbestijalnije napade na menadžment Energoinvesta u tom periodu vršio je Mustafa Mujezinović, član SDA i čovjek koji je u premijerskoj fotelji smijenio Nedžada Brankovića, koji je, što je veoma interesantno, poslovnu karijeru počeo upravo u Energoinvestu, kao „neprimjetni i prilično neaktivan“ inženjer.
Mujezinović je pokrenuo pitanje smjene menadžmenta na osnovu nekakvog fantomskog, nikad potvrđenog pisma namjere neke nepoznate firme iz Turske koja je, navodno, bila zainteresovana za privatizaciju ove firme. Kada su se Federalni mediji počeli raspitivati o tom fantomskom pismu namjere, Mujezinović je cijelu priču naprasno zaboravio i okomio se na rezultate poslovanja Energoinvesta.
Tadašnji federalni premijer je odjednom počeo javno da optužuje Energoinvest da posluje s gubicima, iako su ga finansijski izvještaji i revizorski izvještaji Energoinvesta za prethodnih šest-sedam godina veoma argumentovano demantovali. Mujezinovićevi napadi na poslovanje Energoinvesta su stali kada je neko od novinara javnosti predočio rezultate poslovanja Energoinvesta u proteklih sedam godina, koje su potvrdili i nezavisni revizori, a u kojima je jasno stajalo da je kompanija itekako profitablina. Mujezinoviću i SDA tada, prvenstveno zbog svađa sa Strankom za BiH, ipak nije pošlo za rukom da smijeni menadžment Energoinvesta. A potom su došli novi izbori…
Na oktobarskim izborima 2010. godine Stranka za BiH potučena je do nogu. SDA je, sedam do osam mjeseci nakon izbora, formirala federalnu vlast sa SDP, HSP-a te Narodnom strankom Radom za boljitak. Jedan od prvih poteza nove Vlade FBiH – pretpostavljate – bila je smjena nadzornih odbora u javnim kompanijama (Elektroprivreda BiH, BH Telecom, Elektroprivreda HZHB…), među kojom se našao i Energoinvest.
Zapravo, istini za volju, inicijativa za smijenu NO Energoinvesta i potom menadžmenta nije došla baš iz federalne Vlade nego sa sjednice Glavnog odbora SDA. Navodno, kako nezvanično saznajemo, inicijativa je u pisanoj formi došla do resornog ministra energetike, industrije i rudarstva (Erdal Trhulj, član SDA), koji je tu inicijativu proslijedio Vladi na usvajanje. Objašnjenje za tu inicijativu već je bilo poznato: „To mjesto pripada nama“.
Po hitnoj proceduri novi NO Energoinvesta, i prije nego je uopšte bio u prilici pogledati poslovne knjige firme, donosi odluku o smjeni menadžmenta i direktora koji je prije dvije godine legalno izabran na konkursu i koji se nalazio u tom trenutku na polovini mandata. NO šalje tu „svoju odluku“ Vladi FBiH kao većinskom vlasniku na usvajanje, a federalni dužnosnici na jednoj od svojih sjednica je i prihvataju. Vlada je, kako saznajemo, slično uradila i u slučaju BH Pošta Sarajevo, ali je tamošnji direktor, koji je regularno izabran na konkursu, pravno osporio tu i takvu odluku Vlade, pa je na kraju Vlada sa „starim“ direktorom morala napraviti određeni dogovor.
U slučaju Energoinvesta Vlada nije imala tih problema, prvenstveno zahvaljujući Vlahovljaku koji je džentlmenski prihvatio takvu odluku. No, bez obzira na to, ni Vlada FBiH niti Nadzorni odbor Energoinvesta nisu ovdašnjoj javnosti ponudili bilo kakvo objašnjenje ili pojašnjenje te odluke, što zapravo i ne čudi. Budući da Energoinvest posluje stabilno i profitabilno, te da je menadžment veoma efikasan, čak je i federalnim dužnosnicima i članovima NO u takvoj situaciji veoma teško pronaći neki smisleni razlog za pomenutu odluku. Naravno, još bi teže bilo javno reći: „To mjesto pripada njima“.
Direktorska fotelja Čengiću
Bilo kako bilo, Vlada FBiH je prije par sedmica na mjesto generalnog direktora Energoinvesta imenovala Enesa Čengića, jednog od uglednih kadrova SDA, koji je prije bio aktivan u Kantonalnoj vladi Kantona Sarajevo, a koji je prije dolaska u Energoinvest radio u Siemensu.
Sam Vlahovljak je, kako smo već rekli, džentlmenski prihvatio novo činjenično stanje. „Ako je to odluka većinskog vlasnika – u redu, ja je prihvatam“, rekao je on. Vlahovljak je dobio mjesto savjetnika direktora Energoinvesta, a prije razrješenja izdao je nalog svim uposlenicima u firmi da maksimalno pomognu novom direktoru da se snađe na novoj poziciji.
A kako će se novi direktor snaći – ostaje tek da se vidi. Pred Energoinvestom su u ekonomskom smislu sve teže i teže godine. Zbog aktuelnih dešavanja u Libiji pitanje je kada će se Energoinvest vratiti na ovo veliko i značajno tržište, a globalna finansijska kriza stvara na ostalim tržištima sve jaču konkurenciju.
Zbog veoma teške ekonomske situacije u cijelom svijetu obustavljeni su brojni projekti, što će se takođe odraziti i na poslovanje Energoinvesta u narednim godinama. A da su novi članovi Nadzornog odbora Energoinvesta uopšte i pomislili o tome, odnosno da su uopšte željeli raditi u interesu kompanije a ne“ većinskog vlasnika“, kako to reče Mervyn King, sigurno ne bi tako brzopleto i nepromišljeno donijeli svoju prvu odluku samo par dana nakon preuzimanja dužnosti. I to, ni manje ni više, o smijeni menadžementa, odluku donešenu bez jednostavnog obrazloženja – zašto.
Ko su članovi Nadzornog odbora?
Odmah nakon uspostavljanja federalne Vlade, već sredinom juna 2011. godine, donešeno je niz odluka o smjenama nadzornih odbora u nekoliko velikih bh. kompanija, poput recimo BH Telecoma, Elektroprivrede BiH, Elektroprivrede HZHB i tako dalje … pa sve do Energoinvesta.
Vlada FBiH je na svojoj sjednici po hitnom postupku smijenila tadašnji Nadzorni odbor Energoinvesta – bez ikakvog obrazloženja – i imenovala novi, na period od 60 dana.
Kako je saopšteno nakon sjednice Vlade FBiH, novi članovi Nadzornog odbora Energoinvesta su Nijaz Alispahić, Željko Varunek, Rešad Pašić i Mersad Ramović.
Energoinvest: „Nemamo ovlaštenja dati informacije o članovima NO“
Vjerovali ili ne, kada smo se obratili Energoinvestu s pitanjima da nam dostave imena članova Nadzornog odbora, njihove biografije i iznose mjesečnih naknada, čak i uprkos Zakonu o slobodi pristupa informacijama (vlasnik 67 odsto dionica Energoinvesta je Vlada FBiH), od pravne službe ove kompanije smo dobili odgovor da „oni nemaju nikakvog ovlašćenja za davanje ovih informacija te da njima nije proslijeđen nikakav dopis“.
A dopis smo poslali na službu za odnose s javnošću i kabinet generalnog direktora, koji su u telefonskom razgovoru potvrdili prijem, ali se nikada nakon toga nisu javili s bilo kakvim obrazloženjem.
Zbog toga, zapravo, službeno ne možemo saznati ko su članovi Nadzornog odbora, iako je Vlada FBiH u svom saopštenju bez ikakvih problema objavila njihova imena. A kolike su njihove naknade za rad – ostaje tajna do daljnjeg.
Autor: Tekst je rezultat rada magazina i portala Intermezzo koji uz podršku Internewsa i USAID-ovog programa pomoći nezavisnim medijima provodi projekat Istraživanje rada Nadzornih odbora u javnim preduzećima, institucijama i ustanovama u BiH (ocjene efikasnosti i transparentnosti).