SARAJEVO – Funkcioneri i institucije u Bosni i Hercegovini (BiH) godinama su ignorisali preuzete obaveze i put kojim ide Evropska unija (EU) i tako izgubili dragocjeno vrijeme, tvrdoglavo uvjeravajući javnost u blistavu budućnost zasnovanu na projektima koji su propali i zastarjeli i prije nego što su započeti.
Prema informacijama do kojih je došao Valter, pad konkurentnosti na tržištu, smanjenje izvoza na područje EU, rast cijena električne energije – naročito za domaćinstva koja su se do sada subvencionirala iz izvoza, i u konačnici pad nivoa ekonomske aktivnosti koji bi ugrozio zaposlenost i nivo plata u BiH, samo su neki od očekivanih scenarija od januara 2026., kada će započeti oporezivanje emisija stakleničkih plinova.
„Problem je taj što je servirano javnosti da smo mi najveći izvoznici električne energije u Evropi, da je to naša budućnost, ne govoreći da je to zasnovano na uglju i da je u Evropi i svijetu ugalj industrija u zalasku“, kaže za Valter Mirza Kušljugić, doktor elektrotehničkih nauka, profesor na Elektrotehničkom fakultetu u Tuzli i predsjednik UO Centra za održivu energetsku tranziciju (ReSET).
Deset izgubljenih godina
Dok Kina, kao i EU, najavljuju ubrzano smanjenje emisija staklenih gasova i prelazak na energetski sistem kojim dominiraju solarna energija i vjetar, energetska tranzicija u BiH je na klimavim nogama propalih i zastarjelih projekata naslonjenih na partnerske odnose – upravo s Kinom.
„Najveća poslijeratna investicija u BiH“, kako je prije deset godina opisao projekat izgradnje Bloka 7 TE Tuzla tadašnji ministar vanjskih poslova BiH Zlatko Lagumdžija na radnom sastanku u Kini, do danas nije zaživjela. Na sastanku su tada zaključili da Blok 7 u Tuzli „može i treba biti samo početak daljnjeg i većeg prisustva kineskih investicija u BiH“.
Tako su se proteklih godina pregovarali i ugovarali, najčešće sa kineskim finansijerima, elektroenergetski projekti proglašeni velikim investicijama od javnog značaja. Ovi projekti trebali su da pokriju očekivane deficite električne energije nakon gašenja postojećih termoblokova. Međutim, od projekata je ostala samo narodna priča koja se prenosila kroz protekle godine uz epitete – veliki, najveći, najvažniji, a o kojima danas institucije šute.
„Izgubili smo deset godina. Taj fenomen u Elektroprivredi BiH (EPBiH) se zove Blok 7, koji je trebao da riješi sve. Znači, kada imate projekat na kome ste mislili da će vam sve riješiti, kada taj projekat propadne, vi ste ostali na suhom“, objašnjava Kušljugić.
Projekat Blok 7 TE Tuzla postao je klasičan primjer sukoba investicija koje podržava Kina i standarda koje zahtijeva EU.
U proteklih 19 godina, od potpisivanja Ugovora o uspostavi Energetske zajednice, BiH je preuzela brojne obaveze koje je bila dužna implementirati. Sada će institucije morati da ubrzano rade na implementaciji preuzetih obaveza kako bi sačuvali bezbjednost snabdijevanja električnom i toplotnom energijom, i smanjili negativne uticaje tranzicije na građane i privredu.
Jedna od ključnih obaveza je dekarbonzacija energetskog sektora, koja podrazumijeva smanjenje emisija stakleničkih plinova iz energetskih izvora koji koriste fosilna goriva i prelazak na čistije, obnovljive izvore energije (OIE), a sve u cilju smanjenja negativnih uticaja na klimatske promjene.
„Tu je najbitnija trenutna priča vezana sa ovu taksu koja će se početi naplaćivati od 2026. I koja je nekako gurnuta potpuno u stranu, a pogodit će poprilično ekonomski segment naše države, posebno izvozni sektor“, kaže Faruk Hadžić, dekan i profesor na Univerzitetu Sarajevo School of Science and Technology.
U prosjeku se 60 odsto električne energije u BiH proizvede iz TE na fosilna goriva koje donose visoke emisije stakleničkih plinova. Od 1. januara 2026. bh. privrednici će prilikom izvoza proizvoda koji su nastali korištenjem energije iz uglja, u EU morati da plaćaju porez na CO2, u skladu sa Uredbom o uspostavi mehanizma za prilagođavanje ugljika na granicama (CBAM).
„To će dovesti do pada izvoza u konačnici. A ako dođe do pada izvoza, pada i nivo ekonomske aktivnosti. To će opet ugroziti zaposlenost, nivo plata u BiH za postojeće radnike. Tako da u tom dijelu situacija nije dobra“, kaže Hadžić.
Novac za domaći razvoj , ili za budžet EU
Godine izgubljene na narodne priče o novim TE i blokovima, najave ugovora sa kineskim finansijerima vrijedne milijarde maraka, uz nedovoljnu posvećenost pitanjima proizvodnje i potrošnje iz OIE, doveli su BiH u situaciju da oživljava i ulaže u rad starih termo blokova kako bismo sačuvali sigurnost snabdijevanja. Uvođenje obaveznog plaćanja CBAM takse dodatno će opteretiti ovaj sektor, ali i sve ostale izvoznike.
Za svaku tonu emitovanog CO2 u proizvodnji neke robe izvoznici u EU plaćat će određeni iznos, a trenutne cijene taksi u EU kreću se oko 85 evra, sa tendencijom rasta. Planirane su i kazne za svaku tonu neprijavljenih emisija. Procjene su da proizvodnja jednog megavat sata iz fosilnih goriva oslobađa jednu tonu CO2, što znači da će CBAM gotovo udvostručiti cijenu struje iz TE na ugalj, i učiniti je nekonkurentnom na tržištu.
„Jedan megavat sat otprilike na berzama je koštao oko 50, sada košta oko 80 evra, a naše TE da bi proizvodile jedan megavat sat trebaju da emituju jednu tonu CO2 i trebali bi da plate po evropskim cijenama oko 70 – znači duplo više proizvodna cijena, duplo više bi bilo“, objašnjava Kušljugić.
U prvoj fazi CBAM obuhvata sektore sa visokim emisijama ugljika – željezo i čelik, cement, gnojiva, alminij, proizvodnju vodika i električnu energiju, a vremenom će se širiti i na ostale sektore.
Kako bi izbjegli primjenu CBAM takse, BiH bi trebala do kraja decembra sljedeće godine uspostaviti oporezivanje unutar države po uzoru na Sistem trgovanja emisijama EU (ETS).
„Kada govorimo o institucijama države, hitnost i bitnost uvođenja ETS sistema nije blagovremeno shvaćena. Tek u posljednje vrijeme nadležne institucije se intenzivnije bave ovom temom. S druge strane EPBiH je već unazad tri godine upozoravala nadležna ministarstva o ovoj potrebi, te je na kraju sama pokrenula tzv. internu shemu oporezivanja emisije CO2, kako bi što spremnije, sa znanjima i kapacitetima, dočekala period u koji dolazimo“, kaže za Valter dr. Anes Kazagić, rukovodilac Sektora za strateški razvoj u EPBiH.
Ključni dokument u kojem su definisani energetski i klimatski ciljevi BiH do 2030. je Integrisani energetski i klimatski plan BiH (NECP), koji je trenutno u formi nacrta. Očekuje se, kako za Valter navode iz Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH (MVTEO), da će biti usvojen do kraja godine, a za njegovu provedbu biće potrebno više od 16 milijardi KM.
U NECP-u je navedeno da će se do 2026. u BiH uvesti ETS sistem, dok iz MVTEO navode kraj 2026. kao rok za uvođenje ovog sistema oporezivanja.
„E sad, hoćemo li uspjeti, vi znate da kod nas ništa ne ide obzirom na složenost države, nije jednostavno implementirati sve obaveze, stići rokove, ali evo mi se nadamo da ćemo stići“, kaže Admir Softić, pomoćnik ministra u MVTEO.
Sredstva prikupljena iz ETS-a bi ostajala u BiH i koristila bi se za razvojne projekte obnovljivih izvora energije i postizanje ciljeva dekarbonizacije, dok bi u slučaju CBAM-a novac išao u zemlje EU. MVTEO je uradilo analizu uticaja CBAM-a i ETS-a na šest sektora u BiH – čelik, željezo, cement, đubrivo, alminij i struju. Analiza je, kako navode za Valter, pokazala da je električna energija najosjetljivija industrija u BiH na primjenu oba CO2 poreza. Industrija cementa biće pod velikim pritiskom CBAM-a, dok je industrija alminija najotpornija na primjenu CBAM-a jer gubi najmanji iznos prihoda.
„Imajući u vidu efekat prelivanja koji električna energija može imati na druge industrije i domaćinstva kroz povećanje prodajne cijene na lokalnom tržištu, ekonomska stabilnost će biti glavna briga u narednih nekoliko godina“, navode iz MVTEO.
U NECP-u se navodi da bi uvođenje CBAM-a imalo poseban uticaj na termoenergetski sektor u BiH sa izvozom oko 50 odsto proizvodnje iz termoelektrana, te da su analize pokazale da je „neophodno da se napravi napor kako bi se izbjeglo uvođenje CBAM mehanizma jer je krajnje nepovoljan po domaću privredu“, i da se ubrzano ide u pravcu uvođenja ETS modela u BiH.
Blagovremeno uspostavljanje ETS-a bi, kako kaže Kazagić, „bilo puno mudrije i ekonomski isplativije za državu i sve privredne sudionike, u odnosu na prelaznu ‘kaznenu’ varijantu sa CBAM“.
Ipak, iz MVTEO-a tvrde da analize pokazuju da je za BiH u početnoj fazi „najbolje rješenje postepeno uvođenje ETS-a, paralelno s efektima CBAM-a“.
„Važno je razgraničiti da se kroz CBAM oporezuje samo roba koja se izvozi, dok ETS oporezuje svu proizvedenu robu u zemlji“, kažu iz ovog ministarstva.
Navode da su analize koje su radili pokazale da bi BiH kroz CBAM mehanizam u EU budžet dala oko 1,3 milijarde KM, i godišnje izgubila oko 800 radnih mjesta, dok bi potpunom primjenom ETS-aprivreda BiH prikupila, odnosno u domaći budžet dala oko 3 milijarde KM, sa gubitkom 1.400 radnih mjesta godišnje. Kombinacijom CBAM-a i ETS-a u BiH bi, kako navode, ostajalo oko 290 miliona KM godišnje, a u EU bi otišlo oko 380 miliona KM.
„Veliki“ projekti sa kineskim partnerima
BiH se još 2005., pristupom Energetskoj zajednici, obavezala da će provoditi EU direktive, kao što su primjerice direktive o ograničavanju emisija štetnih tvari u zrak i o upotrebi energije iz obnovljivih izvora. Već tada se znalo u kojem smjeru ide energetska i klimatska politika EU i šta očekuje sve zemlje članice, kao i one koje to žele biti.
Pet godina kasnije Vlada FBiH je u cilju „dugoročnog osiguranja električne energije za vlastite potrebe“ i „pokrivanja deficita koji će nastati gašenjem postojećih termoblokova“, proglasila javnim interesom za izgradnju elektroenergetskih objekata: TE Tuzla blok 7, TE Kakanj blok 8, TE Kakanj kombi ciklus, RiTE Bugojno, RiTE Kongora, RiTE Banovići, HE Ustikolina, HE Vranduk, HE Unac (Rmanj Manastir), CHE Vrilo, CHE Kablić, HE Kruševo sa HE Zeleni vir, HE Vrhpolje, HE Glavatičevo, HE Bjelimići, HE Čaplje, HE Han Skela, HE Vinac, HE Babino Selo, HE Ugar Ušće, HE Vrletna Kosa, HE Ivik, PHE Bjelimići, VE l Podveležje, VE 2 Podveležje, VE Borova glava (Livno), VE Mesihovina, VE Velika Vlajna i VE Poklečani.
Većina projekata nije zaživjela ni 14 godina nakon donošenja ove odluke, a fokus je kroz godine većinski bio stavljen na termoenergetske projekte.
Nakon Lagumdžijinog sastanka sa Kinezima, 2014. godine, uslijedili su brojni sastanci funkcionera različitih nivoa vlasti u BiH sa predstavnicima iz Kine, na kojima se uglavnom govorilo o velikoj budućoj saradnji i ulaganjima u elektroenergetski sektor, sa fokusom na termoelektrane, posebno ističući projekat Blok 7 u Tuzli kao najvažniju investiciju.
Tako je u martu 2016. tokom posjete gradonačelniku Tuzle Jasminu Imamoviću ambasadorica Kine Chen Bo kazala da će Blok 7 biti građen u skladu sa „najvišim ekološkim, europskim pa i svjetskim standardima i savremenim tehnologijama“. Iste godine sastala se i sa tadašnjim članom Predsjedništva Bakirom Izetbegovićem, a na sastanku su govorili o Bloku 7 i TE Banovići.
Na Samitu 16 premijera zemalja središnje i istočne Europe s premijerom Kine 2016., 2017. i 2019. godine o Bloku 7 govorio je tadašnji predsjedatelj Vijeća ministara Denis Zvizdić, navodeći da je projekat u „finalnoj fazi“.
Stari blokovi kao alternativa
Uz Blok 7 TE Tuzla, predstavljeni kao iznimno važni, a nikada realizirani projekti, vrijedni milijarde maraka u ovom sektoru spominjali su se i Blok 8 TE Kakanj, TE Banovići, RiTE Kongora, TE-TO Zenica, Ugljevik 3 i Gacko 2 u entitetu Republika Srpska.
Svi ovi projekti su pregovarani ili ugovarani sa kineskim partnerima kao što su – Gezhouba Group i Guangdong Electric Power Design Institute, China National Electric Engineering Coorporation Beijing, Dongfang Electric Corporation Limited, Industrial and Comercial Bank of China, Exim bank, North China Power Engeneering, SEPCO III, China Electric, Sunningwell International LTD.
Iz EPBiH nisu odgovorili na pitanja Valtera o budućnosti Bloka 7 TE Tuzla, koji je još od 2006. najavljivan kao najznačajniji projekat, a na kojeg je uveliko bila oslonjena tranzicija, niti koliko je uloženo u ovaj nerealizirani projekat, kao ni zašto su i ovaj i Blok 8 u Kaknju bili oslonjeni na kineske partnere.
Dok u jednom dijelu odgovora iz EPBiH koriste izraz „kašnjenje realizacije Bloka 7“, Softić za Valter kaže da se od Bloka 7 definitivno odustalo.
Kušljugić dodaje da ni od jednog novog bloka na ugalj nema ništa.
„Nema više ko da isporuči opremu, problem će biti održavanje postojeće opreme, jer bez obzira šta pisali mediji, 2030., najkasnije 2035. godine iz uglja izlazi i Njemačka, i Poljska, i svi. Gotovo je. A kada nemate elektrana, ko će vam praviti rezervne dijelove i održavati“, kaže Kušljugić.
Činjenica je da je nerealizacijom Bloka 7 EPBiH ostala bez alternative, pa je snabdijevanje sada oslonjeno na stare blokove koji su već morali biti otpisani. EPBiH je u februaru 2022. zatražila od Vlade FBiH produženje rada ovih blokova u cilju „obezbjeđenja sigurnog i pouzdanog snabdijevanja električnom i toplotnom energijom“.
Za Valter iz EPBiH navode da će se za ove blokove izvršiti ulaganja za modernizaciju rada i okolinsku prilagodbu, „što je na tragu energetske tranzicije“.
NECP je predvidio gašenje oko 400 MW iz termoblokova do 2030., s ciljem njihovog potpunog gašenja do 2050. godine.
Nova stara priča HE projektima
Još 2005. godine BiH je u cilju povećanja OIE započela ekspanziju izgradnje malih hidroelektrana, koje su donijele uglavnom veliki profit privatnicima i skoro nikakvu korist državi, ali i ekološke štete. Posljednjih godina javnost se protivi ovakvim projektima. Sada BiH ulazi u nove planove i projekte OIE za ispunjenje preuzetih obaveza.
Iz EPBiH navode da su trenutno najznačajnije investicije u procesu tranzicije modernizacija termojedinica u Tuzli i Kaknju koje finansiraju iz vlastitih sredstava, a „paralelno se odvija ciklus investicija u nove kapacitete na OIE“. Međutim, nisu naveli konkretnije projekte, niti način njihovog finansiranja.
Hadžić kaže da će, osim novca, za nove projekte biti potrebno dosta vremena, pa će se u nedostatku alternative morati još neko vrijeme koristiti TE.
NECP sada predviđa udvostručenje instaliranih kapaciteta ovih izvora energije. Planiran je značajan rast proizvodnje struje iz hidro potencijala, iako u posljednjoj deceniji nije izgrađena nijedna velika hidroelektrana, a u FBiH je nakon pritiska javnosti zabranjena izgradnja malih hidroelektrana do 10 MW.
Usto, finansiranje ovih projekata postaje sve oskudnije s obzirom da su evropske banke, kao i Njemačka razvojna banka, opreznije kada je u pitanju ova vrsta investicija, ostavljajući ponovo kineske finansijere i kineski uticaj kao izbor.
Ipak, Kazagić kaže da sve više vlada spoznaja i u evropskim ekonomsko-finansijskim krugovima da će ulaganje u održive HE biti opcija za bržu tranziciju, ali nije odgovorio na pitanje da li će i ovi projekti biti naslonjeni na kineske partnere, kao što je to slučaj u Republici Srpskoj.
Za razliku od EPBiH, koja je u prethodnom periodu imala fokus na izgradnji termoenetgetskih projekata, Elektroprivreda RS je pored TE Gacko 2 i Ugljevik 3 najavljivala i projekte izgradnje hidroelektrana, kao što su Ulog, Bistrica i Gornji horizonti, također s kineskim partnerima.
Kušljugić objašnjava da je najjeftiniji način proizvodnje struje danas u BiH proizvodnja iz solarnih panela na krovovima. Poručuje da treba pustiti lokalne zajednice, lokalna komunalna preduzeća, građane i privredu da proizvode za svoje potrebe, i da na taj način krene održiva energetska tranzicija – da se omogući pristup decentralizaciji odozdo prema gore.
„To vam je naslov, to vam je priča, Blok 7 je prošlost, svi drugi blokovi su prošlost, termoelektrane i ugalj su prošlost“, zaključuje Kušljugić.
Međutim, podzakonski akti, kojima bi se omogućilo građanima i privredi da proizvode struju za vlastite potrebe, a višak energije da daju u mrežu, još su na čekanju. Kušljugić kaže da elektroprivrede ne daju monopol, i da država umjesto da ih podržava, neusvajanjem regulative i pravljenjem barijera za priključak na distributivnu mrežu sprječava svoju privredu.
„Političari ne daju monopol, elektroprivrede ne daju monopol, i pod dva, pogoduju komercijalnim investitorima koji hoće da na visokom i srednjem naponu izgrade solarne elektrane koje bi prodavale elektroprivredi. Mi možemo napraviti decentralizaciju da nam dođu stranci da nam naprave ovdje vjetro, hidro, solarne elektrane i da mi imamo obnovljive izvore energije – to nije poenta. To je opet monopol, opet imate monopol samo ne više državne firme, nego imate monopol strane firme“, zaključuje Kušljugić.
Tranzicija bi trebala da se odvija na organizovan, ekonomski efikasan, racionalan i socijalno pravedan i uključiv način. Poseban fokus je potreban na regije koje će najviše pogoditi tranzicija, one koji su većinski oslonjeni na fosilna goriva, tzv. regione uglja.
Na pitanje Valtera o tome koliko su ljudi uopšte svjesni da će ostati bez posla, Softić odgovara da je svjesnost sve veća.
„Vi ako odete u Banoviće ili Tuzlu vidjet ćete da se u rudarske škole više niko ne prijavljuje“, zaključuje.
Rudari u BiH sve češće svoja prava traže protestima na ulici uz pitanja – da li su rudari i rudnici više potrebni državi? Još u javnosti nismo čuli jasne odgovore od funkcionera na ova pitanja. U skladu sa dekarbonizacijom i energetskim i klimatskim planovima, očekuje se gašenje TE i zatvaranje rudnika. Odgovor na pitanje – kada tačno, još nije javno saopšten.Valter portal
