BANJALUKA – Neodrživo je da država bude najveći poslodavac u zemlji, kaže Emanuel Salinas, šef Kancelarije Svjetske banke za BiH.
“Da bi glavni poslodavac postao privatni sektor, poslovno okruženje se radikalno mora promijeniti. Ako kao poslodavac morate dane provoditi samo da popunite papire ili da se suočavate s neefikasnom administracijom, onda nemate veliki motiv da otvarate firme”, rekao je Salinas u intervju za “Nezavisne”.
NN: Mnogo ljudi napušta BiH. Kako Svjetska banka vidi taj problem?
SALINAS: To je najveći izazov koji ima ova zemlja. Ja to mogu opisati kao veliku tragediju. Ljudi su najveća vrijednost ove zemlje. Tragedija odlaska nije samo u tome što ljudi traže bolje plaćene poslove, nego jednostavno jer smatraju da ovdje ne vide dovoljno kvalitetan život za sebe i svoju porodicu. BiH to ne može sebi priuštiti. Taj problem mora riješiti ova generacija jer bi u suprotnom narednoj generaciji taj problem zaista mogao biti nerješiv.
NN: Meni se čini da su elite prvi put shvatile koliko je ljudski kapital značajan. Mislite li da to može dovesti do promjene političke paradigme?
SALINAS: Nadam se da da. Problem je što za ovaj problem ne postoje jednostavna rješenja. Da biste ga riješili, morate primijeniti mnogo različitih mjera istovremeno. Recimo, kvalitet obrazovnog sistema, otvaranje mnogo dobrih radnih mjesta u privatnom sektoru. Niko se neće oduševiti da cijeli život ovdje radi kao konobar.
NN: Kako vidite taj problem?
SALINAS: Veliki problem je što je sada država najveći poslodavac u zemlji. To je neodrživo zbog mnogo razloga. To stvara problem u obrazovnom sistemu zato što kad se ljudi obrazuju s namjerom da se zaposle u administraciji, stiče se utisak da je važnije koga znate od onog šta znate. Znači, stvaraju se negativni poticaji u obrazovnom sistemu, na tržištu rada i slično. A to je samo jedan od aspekata. Da bi glavni poslodavac postao privatni sektor, poslovno okruženje se radikalno mora promijeniti. Ako kao poslodavac morate dane provoditi samo da popunite papire ili da se suočavate s neefikasnom administracijom, onda nemate veliki motiv da otvarate firme. Vaša administracija mora da postane servis privrede, a ne njen naredbodavac. A ta tranzicija se još nije desila.
NN: Osim toga, poslodavci se žale na visoka opterećenja na rad, zar ne?
SALINAS: Tačno je to, samo nije to jedini problem. Recimo, da smo to riješili. Imaju li poslodavci dobro obučenu radnu snagu? Mi smo uočili veliki raskorak između onog što obrazovanje nudi i onog što poslodavcima treba. A imajte na umu i da se profil zanimanja brzo mijenja i da će trebati i brojne dodatne vještine.
NN: Kako to izgleda u praksi, recimo na primjeru “Željeznica RS”, s obzirom na to da ste učestvovali u tom projektu?
SALINAS: S vlastima RS smo razgovarali o restrukturisanju “Željeznica”. Preduzeće je pružalo lošu uslugu. Izračunali smo da svako pojedinačno putovanje po putniku prema subvencijama koje su izdvajane košta 180 maraka. To je neodrživo. A uzrok su brojne neefikasnosti. Jedan od razloga je previše ljudi za nepotrebne poslove. Ali da ne budem pogrešno shvaćen, nije pitanje samo brojeva, problem je kvalifikovanosti potrebne za efikasne operacije u preduzeću.
NN: Da li ste zadovoljni onim što ste do sada postigli?
SALINAS: Moram da kažem da je dosadašnji tok rekonstrukcije išao bolje nego što smo očekivali. Čak mislim da to što smo postigli može da bude primjer za druga javna preduzeća. Ključno je što je Vlada ozbiljno shvatila šta treba uraditi, a istovremeno smo vodili računa da nam se isti problemi ne pojavljuju na mala vrata. Recimo, da na jednoj strani radimo na efikasnosti radne snage, a da istovremeno dođe do zapošljavanja novih ljudi na nepotrebna radna mjesta.
NN: Posebno kad su izbori, zar ne?
SALINAS: Tačno. Takođe, dio uspjeha je objašnjenje zašto su mjere koje preduzimamo potrebne i kakav rezultat očekujemo. Tu mislim da možemo još i više, jer javnost treba da zna šta se dešava i zbog čega se to radi.
NN: Hoće li biti reforme zdravstvenog sektora?
SALINAS: Mi smo sproveli jedno ispitivanje javnog mnjenja koliko su građani zadovoljni uslugama. Otkrili smo da je skoro osam od deset ljudi u BiH nezadovoljno kvalitetom, i to zbog nemogućnosti ili kašnjenjima u liječenju, dodatnih troškova koje ljudi plaćaju iz vlastitog džepa itd.
NN: Da li je i korupcija problem?
SALINAS: Korupcija je jedan od uzroka ovakvog stanja. Pokrenuli smo dijalog o ovoj temi s vlastima RS, a vjerovatno će sličan dijalog biti potreban i u drugom entitetu. Cilj nam je da reformišemo kompletan sistem. A ako smo ozbiljni u toj namjeri, onda to stvarno mora da bude duboka i korjenita reforma. Osnovni cilj mora da bude povećanje satisfakcije korisnika zdravstvenih usluga i efikasno korištenje postojećih resursa. Pritom, BiH je zemlja s najvećim troškovima zdravstvenog sistema u regionu. Znači, ne samo da je usluga loša, nego je još i preskupa. Dalje, potrebno nam je i zdravstveno osoblje koje će na bolji način odgovoriti potrebama klijenata, odnosno korisnika. Kako bismo mogli sprovoditi ovu reformu, moraćemo mjeriti sve ove pokazatelje kao indikator kako se stvari odvijaju. Sada smo na početku. Ohrabreni smo jer prije godinu dana niko nije ni pričao o ovome unutar vlasti, a sada se o tome ozbiljno razgovara.
NN: Koje su Vaše preporuke? Dizanje poreza ili neke druge mjere.
SALINAS: Ne dizanje poreza, nikako. Moramo poći od poboljšanja zakonskog sistema. Dio zakona moramo izmijeniti, a dio novih usvojiti. Mora se izvršiti i institucionalna reorganizacija načina na koji dio zdravstvenih usluga funkcioniše. Moramo uvesti mjerila po kojima ćemo pratiti napredak. Moraćemo razmisliti o tome kako motivisati radnike u zdravstvenom sektoru da ispune mjerila. Takođe, veoma je važno uvođenje odgovornosti kako se javni resursi koriste. Dao sam vam jedan presjek nekih od mjera koje moramo uvesti. Međutim, i dalje nam nedostaje vizija kako vaše vlasti vide zdravstveni sistem za pet ili deset godina.
NN: To je ta famozna politička volja, zar ne?
SALINAS: U stvari, mnogo više od toga. Kakav zdravstveni sistem vi želite? To je osnovno pitanje. To moramo prvo razjasniti kako bismo onda mogli početi s reformama. To je važno jer će one biti veoma duboke. Ako ne bude bilo jasne vizije, onda je teško postići željeni cilj. Nema jednostavnih i brzih rješenja. Recimo, vaš primjer povećanja taksi. Ako to uradite, onda vlasti mogu taj novac da pogrešno iskoriste i da se na kraju reforme nađete u goroj situaciji od koje ste krenuli.
Nezavisne novine
