PEKING, Procurile su informacije da Peking tajno kupuje i skladišti ogromne količine nafte. 
Zbog toga, američki stručnjaci smatraju da bi rezerve nafte u Kini mogle da budu neka vrsta džokera na tržištu i da bi Kinezi sada mogli da utiču na svjetske cijene “crnog zlata“.
Do tog zaključka se došlo analizom snimaka i praćenjem aktivnosti — otvaranja i zatvaranja poklopaca rezervoara, koje je objavila američka kompanija “Orbital insajt“.
Sporno je to što Peking zvanično iznosi znatno manje podatke.
Uvoz nafte u Kinu oborio je nove rekorde početkom ove godine. Otprilike do juna, obim isporuka je povećan za 16 odsto nego prethodne godine. Na satelitskim snimcima zabilježeni su rezervoari za skladištenje nafte dosad nepoznati međunarodnim organizacijama.
Američki analitičari ističu da je krajem 2014. godine Kina imala 2.100 komercijalnih i strateških naftnih rezervoara, koji mogu da prime 900 miliona barela. To je četiri puta više od broja rezervoara koji su zavedeni u bazi podataka “Tank terminals“.
Pritom, ističu analitičari “Orbital insajta“, ne isključuje se mogućnost da postoje još i podzemni rezervoari, a takođe u zemlji se aktivno nastavlja i izgradnja novih skladišta.
Prema proračunima američke kompanije, zalihe nafte u Kini su u maju ove godine iznosile 600 miliona barela, dok su Kinezi “prijavili“ samo 287 miliona barela, što pokriva 36 dana uvoza nafte.
To znači da bi naftne zalihe Kine mogle da budu približno jednake rezervama SAD.
SAD mogu 150 dana da izvoze naftu koristeći samo komercijalne zalihe. Prema podacima američke Uprave za energetske informacije, sada se u američkim rezervoarima i skladištima nalazi 522,5 miliona barela sirove nafte.
Politika Pekinga usmjerena je na to da zadrži niže cijene nafte do 50 dolara za barel, kako bi kupovala što veće količine nafte za manje novca. Samim tim, zahvaljujući zalihama nafte, Kina bi mogla da utiče na tržište.
Logika je sljedeća: ako se ispostavi da je Kina imala veće zalihe nafte nego što se mislilo, to bi značilo da rast tražnje nafte posljednjih godina nije bio uzrokovan rastućim potrebama, već strateškim planiranjem.
Osim toga, to može da oteža napore koje ulaže OPEK u ograničavanje proizvodnje nafte u nadi da će stimulisati rast cijena, a takođe može pomoći Kini da stvori “crni fond“ u slučaju iznenadnog prekida u snabdjevanju sirovinama.
Samim tim, nameće se pitanje može li Kina jednom odlukom da uništi sve dogovore glavnih igrača na tržištu i zaista utiče na cijenu nafte.
Američki analitičari kažu da veći dio kineskog uvoza nafte odlazi u rezerve, čija količina nije poznata nikome, i ako OPEK pokuša da stimuliše rast cijena nafte, onda bi Kinezi mogli da “pomrse račune“ na tržištu.
Šef analitičke uprave Fonda ruske nacionalne energetske bezbjednosti Aleksandar Pasečni smatra da Kina i dalje skladišti naftu, ali njihove zalihe bi mogle da budu potrošene za nekoliko nedelja, ili u najboljem slučaju za nekoliko mjeseci.
To nisu one količine koje bi mogle da utiču na cijenu nafte na globalnom nivou. Recimo, smanjivanje proizvodnje nafte u Venecueli i drugim zemljama stvorilo bi balans na tržištu.
Generalni direktor Instituta nacionalne energetike RF Sergej Pravosudov smatra da se podaci kompanije “Orbital insajt“ uklapaju u američki trend aktuelan u poslednje vrijeme, a koji se odvija po principu — uraditi sve da bi se oborile cijene nafte. B92