BEOGRAD, Strahovanja da će kompanija „Ju-Es stil“ napustiti Srbiju nisu bila bezrazložna, jer sve ukazuje da će Amerikanci „dići ruke“ od posla u Smederevu.
Prema informacijama do kojih su „Novosti“ došle, novi vlasnik željezare uskoro će, bar privremeno, najvjerovatnije biti – država.
Država priprema plan o održavanju proizvodnje i preuzimanju željezare uz uvođenje strateškog partnera za upravljanje najvećim srpskim izvoznikom kako bi se izbjegao katastrofičan scenario zatvaranja fabrike.
Opstanak ili odlazak, odluku čeka 5.400 zaposlenih američke željezare i još oko 20.000 članova njihovih porodica.
– Sa svih strana dolaze različite vijesti i sve su loše. Mnogi ne vjeruju da će Amerikanci otići, ali panika je primjetna. Suprug i ja radimo u fabrici. Imamo četvoro djece. Ne smijem ni da zamislim da ostanemo bez posla – kaže jedna radnica.
Radnici kažu da nema dugoročnijih planova koji su bili obavezni na početku svake godine, nema ni nabavke zaliha, rezervnih dijelova, opreme. Neki višegodišnji dobavljači željezare sa lokalnog nivoa žale se da kompanija nije obnovila godišnje ugovore, dok ima i firmi kojima su poslovi zamrznuti ili otkazani.
Oni, međutim, očekuju da će ih na vrijeme obavijestiti ukoliko odluče da odu. Nema odloženog plaćanja po trgovinama za zaposlene u željezari koji su do sada bili najpoželjnije mušterije.
To su po mnogima upozoravajući signali o mogućem povlačenju Amerikanaca.
– Povlačenje „Ju-Es stila“ iz Srbije sve je izvjesnije. To bio bio ogroman gubitak s obzirom na činjenicu da je riječ o jednom od najvećih privrednih subjekata koji redovno puni lokalni i državni budžet – kaže Željko Veselinović, predsjednik sindikata „Sloga“.
– Ideja da država preuzme upravljanje fabrikom je loša, osim ako to bude kratkoročno, do izbora možda. Vjerujemo da je sada tema da država uvede u željezaru strateškog partnera. To bi možda mogao da bude „Arserol Mital“ najveća evropska željezara. Sindikat „Sloga“ je predložio da u Vladinom timu bude i nekadašnji direktor „Sartida“ Duško Matković kao čovjek sa ogromnim iskustvom i znanjem.
Grad više nema kapaciteta za ustupke željezari kako bi se spriječilo gašenje.
– Oprostili smo taksu za korišćenje obale u poslovne svrhe za četiri godine unazad i ekološku taksu. To je suma od 400 miliona dinara manje u gradskom budžetu – kaže gradoančelnik.
Od poreza i doprinosa za radnike koji se uplaćuju redovno puni se četvrtina smederevskog budžeta. Od 18.500 zaposlenih u ovom gradu, njih 5.000 radi u željezari i još oko 1.000 direktno zavisi od željezare kao dobavljači i treća lica.
Zatvaranje fabrike bila bi tiha eutanazija za grad, pa su sve oči uprte u Vladu Srbije. U siromašnoj domaćoj privredi zaustavljanje željezare, koja učestvuje sa pet odsto u privrednom učinku i 14 u izvozu, država bi trpjela ogromne gubitke. Srpske željeznice najviše robe, blizu 40 odsto, prevoze za potrebe „Ju-Es stila“, a ranije je svakodnevno išlo 5.000 tona koksa u stotinak vagona.
“Fijatu“ ne odgovara
Željezara u Smederevu trenutno neće moći da računa na predstojeći uzlet srpske auto-industriji, kao što je to slučaj sa sestrinskom željezarom u Košicama koja bolje sutra vezuje za napredak slovačke auto-industrije.
Smederevska željezara ne proizvodi odgovarajuću vrstu lima za sve zahtjevniju auto-industriju i nema je na zvanično objavljenom spisku dobavljača „Fijat automobila Srbije“. Ipak, rečeno je „Novostima“ iz više izvora, ukoliko bi država Srbija „stala“ iza željezare, lako je moguće da se sa italijanskim partnerom u „Fijatu“ nađe zajednički interes koji bi značio i proizvodnju potrebnih auto-limova za fabriku u Kragujevcu.
Tim prije što je željezara u Smederevu još 21. februara 2009. dobila sertifikat za proizvodnju auto-limova po svjetskim standardima.
Američki mediji
U četvrtak se slučajem Smedereva bavio i „Tribunal lajv“ iz Pitsburga koji kaže da srpska vlada pokušava da spriječi zatvaranje najvećeg izvoznika koji čini 10 odsto izvoza zemlje sa 35 miliona dolara u 2010. godini. Menadžment „Ju-Es stila“, prema navodima američkog lista, navodi da su osnovni problemi anemična ekonomija u jugoistočnoj Evropi, visoki troškovi sirovina i pritisak iz uvoza. Novosti