BERLIN, Na sastanku na vrhu Evropske unije i Kine postalo je očigledno da politika Vašingtona tjera i Brisel i Peking na saradnju. Neki stari problemi odjednom više nisu tema. Ipak, nije sve ni tako harmonično.
Agresivna politika američkog predsjednika protiv Kine u proteklim mjesecima zaista je dovela do toga da je Peking bez mnogo buke promijenio i liberalizovao neke svoje odredbe: kinesko tržište je nešto otvorenije, neke carine su snižene, a povećan je i dozvoljen udio koji strani ulagači mogu da imaju u kineskim firmama.
Ništa od toga nije spriječilo Vašington od uvođenja carina, ali na ovom sastanku najviših predstavnika Kine i Evropske unije su u svakom slučaju otvorena vrata za neke sporazume za koje se mislilo da nikada neće biti postignuti.
Tako je predsjednik Evropske komisije Žan-Klod Junker ovog ponedjeljka (16.7.) u Pekingu objavio da “ima napretka” u pregovorima, čak i kada je riječ o sporazumu o zaštiti stranih ulagača. Kineski premijer Li Kećijang je sa svoje strane najavio da će taj sporazum biti potpisan “u skorije vrijeme”.
To je bio jedan od osnovnih preduslova Evropljana za sporazum o slobodnoj trgovini. Čini se da obe strane mogu da dođu do kompromisa, pa i u takvim spornim pitanjima.
Na kocki je mnogo
Čini se da je rečen i težak spor oko statusa kineske ekonomije. Evropljani su Kini osporavali pristup Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO) jer smatraju da tržište te zemlje nije slobodno, već da je u osnovi još uvijek zavisno od države i njenih direktiva.
EU je sada donekle promijenila svoje kriterijume, ali je i Kina morala ponešto da proguta.
Djeluje kao da više nije problem ni provjera kineskih ulaganja u evropske firme visoke tehnologije. I to je, čini se, sitnica s obzirom na trgovinski rat koji preti.
Naime, prema mišljenju predsjednika Savjeta EU Donalda Tuska, na kocki je mnogo: postojeći svjetski poredak koji je uspio da okonča Hladni rat, obezbijedi mir u Evropi, ali i da Kini obezbijedi neviđeni ekonomski rast.
Sve je to sada u opasnosti da bude uništeno, upozorio je Tusk.
Umjesto da se dozvoli da se trgovinski rat proširi, koji bi onda lako mogao i da preraste u pravi, potrebno je promijeniti pravila, a najbolje je da bude promijenjena kompletna Svjetska trgovinska organizacija.
Kina nije oklijevala ni trenutka kada je EU predložila da bude formirana zajednička radna grupa koja bi razmotrila reforme WTO.
Ipak, potrebno je uvjeriti i Trampa i Putina da učestvuju u toj zajedničkom potrazi za reformama.
“Danas smo pred dilemom: da li ćemo i dalje da igramo igru u kojoj niko ne želi da popusti s carinama, ali i u sukobima kao što su oni u Siriji i Ukrajini? Ili ćemo da tražimo zajednička rješenja na osnovu poštenih pravila”, zapitao je Tusk.
Još daleko od slobodnog tržišta
Ipak, na sastanku u Pekingu nije baš sve bilo idealno:
“Nije riječ o tome da se odluči za jednu ili drugu opciju”, upozorava jedan diplomata. Evropljani, slično kao i Kinezi, odbacuju jednostrane metode Trampa i njegovo zaobilaženje WTO, ali se slažu s ocjenom Vašingtona da Kina još uvek nije dovoljno otvorila svoje tržište za strane firme, da krade tehnologiju i da na tržištu igra nepošteno.
Upravo to bi bila osnova reforme Svjetske trgovinske organizacije – kao institucije koja bi trebalo da kontroliše državnu podršku firmama, zaštitu intelektualne svojine, izvornost tehnologije i koja bi štitila strana ulaganja.
Sve je to u suštini problem Kine.
Ipak, još uvek postoji nada da, ukoliko bi WTO bila osposobljena za takav posato, onda ni Amerikanci više ne bi imali razloga za brige i više ne bi bilo ni razloga za trgovinske ratove.
Isto tako, nije baš da je u Kini odjednom tržište postalo slobodno – iako pekinški profesor ekonomije Hu Jingdou smatra da bi upravo to bilo najbolje što bi njegovoj zemlji moglo da se dogodi. Deutsche Welle
