BEOGRAD, Jednokratne isplate penzionerima od 5.000 dinara neće ići na uštrb pomoći socijalno najugroženijima, jer ima prostora za nešto veće izdatke, kao i prije raspodjele. Ovo u razgovoru za “Novosti” ističe Diana Dragutinović, ministarka finansija u Vladi Srbije, komentarišući konstataciju MMF da poslije odluke o isplati naknade penzionerima državi ostaje samo jedna i po milijarda dinara za sve ostale prioritete.
Ministarka podsjeća na tok pregovora sa Međunarodnim monetarnim fondom:
– Prvo smo se dogovorili oko budžeta za 2010. Međutim, prilikom četvrte revizije, kada su analizirana kretanja u prva tri mjeseca 2010, MMF je dozvolio rast rashoda za oko 6,5 milijardi dinara. Po dvije dodatne milijarde za jednokratne isplate penzionerima i zaposlenima u javnom sektoru, jedna dodatna milijarda za transfere opštinama i 1,5 milijarda za najsiromašnije. Međutim, samo dvije milijarde smo realizovali do kraja septembra. Prilikom pete revizije, dozvoljen je rast izdataka za dodatnih 6,5 milijardi, dakle, ukupno 13 milijardi. Takođe, izvršenje budžeta za prvih devet mjeseci je pokazalo da postoji, s jedne strane, prostor da se “uštedi” negdje oko desetak milijardi na stavkama kao što su investicije, meki krediti, kupovina robe i usluga, kamate, ali i da će realizacija nekih zakonom utvrđenih prava zahtjevati veća sredstva od planiranih. Dakle, ima prostora za nešto veće izdatke i za preraspodjele.
* Odluka o isplati bonusa penzionerima donijeta je prvo na nivou lidera vladajuće koalicije, a zatim je usvojila Vlada. Osećate li, zbog toga, nelagodnost?
– Budžet jeste politički dokument i odluke koje se donose su političke svuda, pa i u Srbiji. Dakle, nisu problem političke odluke. Naročito nisu problem u kriznim vremenima, kada je mogućnost greške u predviđanju veća, kao i potreba za brzim reagovanjem. Nelagodnost koju osjećam više proističe iz činjenice da se često ponašamo kao da je potrošnja predviđena budžetom pravo, a ne ograničenje. Takođe, često se donose odluke sa finansijskim posljedicama, kao da budžet nije donijet. A, budžet ne samo da je ograničio rashode, već je definisao namjene. Mogućnost Vlade da troši na nepredviđene namjene ograničena je veličinom budžetske rezerve i u manjoj mjeri rezervama za koje su se pojedina ministarstva izborila u budžetskom procesu.
* Vlada je Skupštini na usvajanje ponudila zakon koji se odnosi na fiskalnu odgovornost. Kao autor ovog, novog koncepta kontrole trošenja državnog novca, vjerujete li da se on u Srbiji može primjeniti?
– Naravno da vjerujem. Ali, nema garancija. Uvođenje fiskalnih pravila nije ni neophodan, a ni dovoljan uslov za fiskalnu disciplinu. Neke zemlje imaju održivu fiskalnu politiku bez nametnutih pravila; druge se ne mogu pohvaliti budžetskom disciplinom, uprkos pravilima. Ali, međunarodno iskustvo pokazuje da u prosjeku zemlje sa pravilima imaju odgovorniju fiskalnu politiku.
* Za donošenje fiskalnih pravila najveću podršku imali ste od premijera, guvernera i MMF. Hoće li i drugi imati “sluha” za primjenu nametnutih pravila?
– Prvo, meni se podrška koju sam imala ne čini mala. Drugo, koliko god projekti pojedinačnih ministarstava bili važni, mislim da je svima jasno da se javna potrošnja i deficit moraju smanjivati. “Kejnzijanizam”, tako moderan u krizi, ne smije biti zaboravljen u periodu stabilizacije i rasta.
* Sumnjate li da će dio političkih stranaka zapravo zloupotrebiti navedeni zakon kao paravan za nenamjensko trošenje i da li, uopšte, ovaj akt ima mehanizam da to spriječi?
– Uloga Državne revizorske institucije, a ne Fiskalnog savjeta, jeste da utvrdi da li se nenamjenski troše pare. To što se vodi, na primjer, veoma loša fiskalna politika, ne znači da se novac troši nenamjenski. Takođe, sasvim je moguće da se i u okviru oprezne fiskalne politike nenamjenski troši novac. Uloga koju ima Fiskalni savjet, a koja je različita od uloge Državne revizorske institucije, jeste da ocijeni kvalitet fiskalne politike, odnosno da ocijeni da li se pare “rasipaju” ili se dobija odgovarajuća vrijednost za uložen novac.
* Imate li ideju ko bi mogao da se nađe u Fiskalnom savjetu?
– Uslovi koje treba da ispunjava član Savjeta su definisani Zakonom i veoma su zahtjevni. A kako je predviđeno da ministar finansija predlaže člana, jasno je da imam ideju ko bi mogao da se nađe u ovom telu.
* Ne mislite li da su ovim zakonom, malo preambiciozno, postavljena pravila po kojim do 2015. godine penzije moraju da učestvuju sa deset odsto BDP. Ipak, ulazimo u predizbornu fazu, kada se obično više troši…
– U Nacrtu zakona predviđena su posebna fiskalna pravila koja određuju način prilagođavanja plata i penzija. Predloženi mehanizam obezbijeđuje da se učešće izdataka na plate i penzije u BDP postepeno smanjuje, sve dok ne dostigne nivo od 8 odsto, odnosno 10 odsto BDP. Dakle, to može biti i nakon 2015. godine. Ja sam lično bila protiv fiksiranja ovih učešća, jer sve se mijenja, pa i prioriteti i standardi. Kako ćemo, na primjer, 2015. godine imati skoro uravnotežen budžet i izgrađenu infrastrukturu, možda će novi prioritet – investiranje u humani kapital – zahtjevati, na primjer, veće izdatke na zarade od 8 odsto BDP. Ali, na ovome je insistirao MMF.
* Zašto ste nedavno skrenuli pažnju da javnost treba više da se pozabavi budžetima lokalnih samouprava?
– Republički budžet uvijek privlači najviše pažnje poslanika, stručne javnosti, kao i medija. Svi ostali budžeti kao da su “zaštićeni” od takve medijske pažnje. A to ostalo je 50 odsto ukupnih javnih prihoda i rashoda, dakle makar jednako važno. Zato je bilo neophodno da se fiskalna pravila primjenjuju i na lokalnom nivou. Kao što je bilo neophodno da svi nivoi vlasti podnesu teret fiskalnog prilagođavanja.
* Nova fiskalna pravila, ipak, ograničavaju i lokalne samouprave. Šta će se dogoditi ukoliko one uđu u minus viši od dozvoljenog?
– Zakonom je predviđena mogućnost da budu obustavljeni transferi opštinama koje ne poštuju fiskalna pravila. Međutim, daleko je važniji uticaj fiskalnog savjeta na kreiranje javnog mnjenja. Uloga Fiskalnog savjeta je da informiše Skupštinu i najširu javnost ko to ne poštuje fiskalna pravila. Iskreno vjerujem da je gubitak kredibiliteta i podrške birača daleko efikasnije sredstvo od plaćanja kazni.
* Jesen je, opet, kao temu donijelo poskupljenje struje, gasa, grijanja… Argumentacija državnih firmi djeluje uvjerljivo, ali da li je za državu prihvatljiva?
– Radi se o vječnoj temi koja uvijek početkom jeseni postaje udarna u medijima. Ministarstvo finansija će uzeti u obzir sve relevantne argumente zainteresovanih strana – EPS, “Srbijagas”, odnosno toplana, a rješenje koje će predložiti omogućiće ono što je najvažnije – redovno snabdijevanje daljinskim centralnim grijanjem, električnom energijom. To nisu međusobno nezavisna pitanja, već je riječ o sistemima koji funkcionišu na bazi principa spojenih sudova.
* Razumijete li argumente “Srbijagasa” za najavljeno poskupljenje gasa?
– Do sada nije dostavljena analiza na osnovu koje bi se mogao zauzeti stav o opravdanosti promjene cijena. Moram da priznam da, osim inicijalnog sastanka koji je otvoren na datu temu, zasad nismo primili zvaničan zahtjev od “Srbijagasa” za korekciju cijene gasa. Intenzivne konsultacije u Vladi su u toku.
* Može li se naći način da se njihovo poslovanje zaštiti od kursnih razlika, koje su, očito, glavni razlog zahtjeva za poskupljenje?
– Moramo imati u vidu da je u posljednje dvije, tri godine zabilježen uzlazan trend cijene prirodnog gasa sa povremenim značajnim oscilacijama. Ipak, Agencija za energetiku, kao nezavisno regulatorno tijelo, jeste ta koja mora voditi računa o opravdanosti troškova koji ulaze u cijenu gasa, a van su troškova uvoza gasa JP “Srbijagasa”, kao i cijene električne energije. Na devizni kurs presudno utiče odnos ponude i tražnje za devizama. Kompanije se u svom poslovanju suočavaju sa različitim vrstama rizika, pa i sa deviznim. Tržišno poslovanje ne podrazumjeva nepromjenljivost ni kursa, ni uslova zaduživanja, ni cijena energenata, metala i hrane.
Uticaj poskupljenja hrane
* Kako objašnjavate to da se stalno govori o padu domaće tražnje, a da u isto vrijeme imamo inflaciju koju nema nijedna evropska država?
– Inflacija koju trenutno imamo je u okviru onog što je NBS objavila kao svoj cilj. A cilj je inflacija od šest odsto plus-minus dva u ovoj, odnosno 4,5 odsto plus-minus 1,5 odsto u narednoj godini. Inflaciju sličnog reda veličine imaju i Mađarska, Rumunija, Turska, ali su faktori koji na nju utiču različiti… Kod nas rast cijena je prije svega rezultat poskupljenja hrane, a potom i depresijacije koja utiče na povećanje cijena uvoznih dobara. Upravo to što imamo inflaciju sugeriše da je pad domaće tražnje zaustavljen.
Nema tajnih pregovora
* Javnost ovih dana spekuliše da Vlada vodi tajne pregovore sa jednim slovačkim tajkunom o privatizaciji “Poštanske štedionice”. Da li ste se vi sa njim susreli?
– Nisam vodila nikakve pregovore sa pomenutim gospodinom. Naglašavam da je postupak dokapitalizacije banaka javan, da je više zainteresovanih investitora formalno iskazalo interes za dokapitalizaciju banke. Među njima je i Poštova banka iz Republike Slovačke, čiji je predsjednik Nadzornog odbora g. Mario Hofman. Konačno, ocjenu nečije poslovne reputacije, ako potencijalni investitor želi da stekne više od pet odsto kapitala banke, daje NBS.
Akcize i taksa
* Hoće li se naredne godine mijenjati akcizna politika i, konačno, ukinuti taksa na mobilne impulse?
– Imam namjeru da predložim promjene i očekujem u tome podršku Vlade. Novosti