BEOGRAD, Redovna plata uz malo truda, slobodni dani, višesatna igranja pasijansa i druženja na društvenim mrežama, razlozi su zbog kojih je državni posao u Srbiji na vrlo dobrom glasu.
Brojne su privilegije državnih službenika u odnosu na zaposlene u privatnim firmama i podrazumijevaju između ostalog redovne doprinose, BONUSE , jubilarne nagrade, a negdje čak i 13. platu.
Istraživanja pokazuju da u javnim preduzećima svaki efektivan sat rada košta 809 dinara, dok za isto vrijeme zaposleni u privatnoj firmi zaradi svega 226 dinara. I radni dan je u prosjeku kraći za čak četiri sata.
Ranka Savić, predsjednica Asocijacije slobodnih i nezavisnih sindikata Srbije, smatra da je srećnik svako u Srbiji ko ima državni posao.
– To je u svakoj zemlji tako – kaže naša sagovornica. – Državna služba je svuda cijenjena, ali trebalo bi da budemo svjesni da u drugim zemljama službenici nisu postavljeni partijski. Oni su profesionalci, činovnici koji se ne mijenjaju u zavisnosti od promjene vlasti. Kod nas imamo konglomerat starih i novih kadrova. Sada, međutim, ni njima nije dobro. Ogroman broj zaposlenih uticao je na smanjenje njihovih zarada, pa se više ne mogu pohvaliti rastom, već smanjenjem plata, ali i dalje imaju sigurnost posla. Državni činovnici su u Srbiji zaštićeni kao bijeli medvedi. Radili ne radili, oni posao imaju, a u tome ih štiti i Zakon o državnom službenicima.
Naša sagovornica navodi da je u privatnom sektoru stres od gubitka posla gotovo svakodnevan, a zaposleni rade sve što im se kaže, ne traže isplatu prekovremenih sati i vode se devizom – dobro je samo da imaju bilo kakav posao.
– Njihove zarade su i do 30 odsto manje, što je van pameti – kaže Savićeva. – Državni službenici imaju dnevnice za putovanja u zemlji i inostranstvu, prekovremene sate. Upravo sindikat teži da se sva ta prava izjednače.
Analize Centra za istraživanje u privredi pokazuju da se u Srbiji u državnim preduzećima u administraciji efektivno radi tri sata i 45 minuta dnevno, a na terenu 25 minuta duže. Istovremeno se kod privatnika radi efektivno sedam sati i 18 minuta, dakle skoro četiri sata duže.
Prostom računicom dolazi se do zaključka da je zaposleni na državnim jaslama po satu plaćen čak tri i po puta više nego njegove kolege zaposlene kod privatnika. Prosječna zarada u javnim preduzećima je viša od 67.000 dinara, dok je kod privatnika oko 39.000. U celom javnom sektoru prosjek je prema nekim proračunima oko 50.000 dinara.
– Uvećane dnevnice za rad na državni praznik su za nas misaona imenica – kaže Maja P. zaposlena u jednoj beogradskoj parfimeriji. – Popis robe radi se gotovo uvijek upravo tada kada svi odmaraju, na državni praznik i to traje nekada i po 12 ili 14 sati. Nijedan naravno nije plaćen. Postoji zimski odmor u trajanju od pet radnih dana i ljetni od 10. To je ukupno 15 radnih dana, što u državnoj službi nemaju ni početnici.
Nasuprot njoj, Mirjana O. zaposlena je u javnom preduzeću i ima godišnje 25 radnih dana odmora, a dnevnice za rad praznikom ili za noćni rad se podrazumijevaju.
Kada dođe neki državni praznik nastanu svađe ko će da radi, jer se za par sati rada dobija dobra dnevnica – kaže naša sagovornica. – Topli obrok i markica se podrazumijevaju, a na naknadu imamo pravo i u slučaju smrti najbližeg ili za rođenje djeteta. U tim slučajevima na račun dobijemo prosječnu platu, što je oko 50.000 dinara.
Darko Marinković, profesor sociologije rada, smatra da je zarada u državnoj službi sigurnija, plata je redovna, radnici uživaju viši stepen socijalne zaštite i prava i uspješnije funkcioniše sistem kolektivnog pregovaranja.
– To je civilizacijski nivo, a ne privilegija ljudi koji tamo rade – kaže naš sagovornik. – To su tekovine savremenog doba, a sporno je što ta prava nemaju i oni u privatnom sektoru. Ne može se reći da su to velike plate i pogrešna je slika da tamo teče med i mlijeko. Ni njihov posao nije nimalo lak. I tamo ima radnika i neradnika, ali protivim se slici koja se stvara da je u državnoj službi sve potaman. Sve zavisi kako je sistem uspostavljen i tu ne možemo kriviti zaposlene. Treba se izboriti da sve plate budu pristojne i uspostaviti nivo solidarnosti sindikata, koji će se za to izboriti.
Tri puta produktivniji
Istraživanja pokazuju da je produktivnost na državnom poslu 45 odsto. U privatnom sektoru je više nego duplo veća. Radnici zaposleni kod privatnika koriste samo zakonsku pauzu i skoro ništa više, sve ostalo vrijeme se radi. Novosti