Do autoputeva uz penale i “ugradnju”: U koridor 5c uloženo više od tri milijarde KM

BANJALUKA/SARAJEVO – Svaki kilometar autoputa je važan, ali uprkos podršci kreditora, čini se da su domaće vlasti pretplaćene na lošu pripremu i poskupljivanje dionica.

Izgradnju autoputeva u Bosni i Hercegovini, koja je za 20 godina stigla do skromnih 233,5 kilometara djelimično povezanih dionica, od prvih kilometara do danas odlikuje sakrivanje informacija o troškovima i promjenama cijena radova, probijanje rokova, kao i nedovoljan kvalitet radova.

Svaki izgrađeni kilometar autoputa finansiran je iz kreditnih sredstava koja otplaćuju građani, najčešće iz Evropske banke za obnovu i razvoj, Evropske investicione banke, ali precizne informacije o tome koliko se cijena po kilometru na pojedinim dionicama mijenjala od potpisivanja ugovora do konačne realizacije do danas ostale su nejasne ili sakrivene od javnosti. Ipak, svaki izgrađeni kilometar autoputa znači veću sigurnost u vožnji, bolju povezanost sa ostatkom Evrope, što se u konačnici pozitivno odražava na cjelokupnu ekonomiju naše države.

U izgradnju koridora 5c, ključnog za integraciju sa EU, do sada je uloženo više od tri milijarde KM.

Pravila finansijera 

Kada je u pitanju FBiH, podaci koje je Oslobođenje dobilo u Autocestama FBiH govore da je dosad izgrađeno 126,5 kilometara autoputa na dionicama Svilaj – Odžak, Zenica sjever – Bradina i Zvirovići – Bijača.

„Završena je i stavljena u fazu mirovanja dionica Buna – Počitelj i ona će biti puštena u promet nakon završetka aktivnosti na dionicama Počitelj – Zvirovići i tunel Kvanj – Buna“, rečeno nam je.

U Autocestama FBiH napominju da je za spomenutih 126,5 kilometara na koridoru investirano više od 1,5 milijarda evra.

„U toku je investicioni ciklus vrijedan oko 500 miliona evra za izgradnju novog 61 km autoputa. Najvažniji elementi koji utiču na ukupnu cijenu izgradnje pojedinih dionica su geološki i morfološki uvjeti terena kuda prolazi trasa. Od toga zavise projektna rješenja, broj, dužina objekata (mostovi, vijadukti i tuneli), te dužina i složenost potpornih konstrukcija na osiguranju stabilnosti trupa autoceste. Tako je, na primjer, izgradnja dionice Svilaj – Odžak koštala 6,5 miliona evra po kilometru. Ova dionica je duga 10,4 kilometra i gradila se u ravnici, gdje osim nekoliko potputnjaka i natputnjaka, odmorišta, naplatnog mjesta i dvije petlje nije bilo zahtjevnih objekata na trasi“, pojašnjeno nam je.

S druge strane, dionica Klopče – Donja Gračanica od 5,8 km sastoji se 60 posto od objekata (pet vijadukta i dva tunela), a ostatak trase se nalazi dijelom u zasjeku, a dijelom u nasipu, pa je izgradnja koštala 25 miliona eura po kilometru.

„Treba napomenuti i da je došlo do znatnog rasta cijena sirovina i cijene rada tokom posljednjih godina, što također pridonosi znatno uvećanoj konačnoj cijeni izgradnje autoputa“, ističu u Autocestama FBiH.

U izgradnji je 61 km na 5c, a do početka ljetne sezone u saobraćaj će biti puštena dionica Počitelj – Zvirovići, te će BiH dobiti još 11 kilometara autoceste.

„Na južnom dijelu, osim dionice Počitelj – Zvirovići, plan je da do kraja godine krenu radovi i na dionicama Mostar jug – tunel Kvanj, tunel Kvanj – Buna, Mostar sjever – Mostar jug i tunel Prenj. Početak radova na ovim dionicama donijet će novih 40 km aktivnih gradilišta. Na sjevernom dijelu FBiH je u izgradnji 50 km autoputa. Na ovom dijelu ostalo je još dodijeliti dionicu Ozimice – Poprikuše, te će time cijeli sjeverni dio koridora biti u nekoj od faza izgradnje. Strateški cilj uprave Autocesta FBiH je da cijeli sjeverni koridor bude završen u ljeto 2026“, govore iz preduzeća.

Izgradnja autoceste se finansira iz dugoročnih, međunarodnih kredita, iz sredstava Autocesta FBiH, a bitna podrška u izgradnji koridora 5c su i grant sredstva EU na svim dionicama čija se izgradnja finansira iz sredstava EBRD-a i EIB-a.

„Uz domaće firme (Hering d. d. Široki Brijeg i Euro Asfalt d. o. o. Sarajevo) rade firme iz Turske (Cengiz Insaat, HGG Insaat Anonim Sirketi), Azerbejdžana (Azvirt L. L. C.) i Kine (CSCEC, Sinohydro Corporation Limited, Powerchina Roadbridge Group). Autoceste FBiH za izgradnju svih dionica provode javne, otvorene, međunarodne tendere na koje se mogu prijaviti firme iz cijelog svijeta. Svaki postupak nabavke se provodi u skladu sa pravilima i procedurama finansijera. Najpovoljniji ponuđač u postupku dodjele ugovora za izvođenje radova je onaj koji je dostavio tehnički zadovoljavajuću ponudu s najnižom cijenom“, navode u Autocestama FBiH.

Tunel u ravnici

Autoput 9. januar, na potezu od Banje Luke do Doboja, prema dostupnim informacijama koštao je oko 800 miliona maraka, a građen je iz dva dijela: Doboj – Prnjavor (36,6 kilometara) koji je prvobitno koštao 351 milion maraka, dok je trasa Banja Luka – Prnjavor (35,5 kilometara) koštala 292,5 miliona KM.

Zbog dodatnih radova, nepredviđenih okolnosti na trasi, kao i posljedica poplava iz 2014, Autoputevi Republike Srpske zatražili su dodatna sredstva i to oko 20 miliona maraka kod EBRD-a i oko 91 milion maraka kod EIB-a.

Cijena po kilometru, rečeno je tada medijima, iznosila je nešto više od 10 miliona maraka. Prema tvrdnjama našeg izvora, dionica od Banje Luke do Prnjavora poskupjela je približno šest miliona maraka, dok je ona Prnjavor – Doboj pojeftinila za gotovo devet miliona, s obzirom na to da je došlo do smanjenja cijena na tržištu. I dionica od Johovca do Rudanke poskupjela je za gotovo tri miliona maraka.

Bilo je potrebno sedam godina da se izgrade 32 kilometra autoputa Banja Luka – Gradiška, koji do danas nije spojen sa onim u Hrvatskoj, a saobraćaj je pušten bez završnog sloja asfalta.

Prva dionica od 5,7 kilometara, koja je trebalo da košta 43 miliona maraka, na kraju je plaćena 109 miliona. Kompletan put je na kraju koštao 320 miliona za ukupnu dužinu od 32 kilometra i tada je važio za najskuplji put u regionu, a izgrađeno je 10 nadvožnjaka, pet mostova i po dva tunela, odmarališta, podvožnjaka i petlje.

Autoput Banja Luka – Prijedor dug 47 kilometara, za koji je ugovor potpisan 2018. godine sa kineskim Šendongom, možda će biti i najproblematičniji zato što se o finansijskoj konstrukciji ne zna ništa, kao ni o penalima koje bi RS mogao platiti, što je zbog spore eksproprijacije sada već izvjesno.

Vlada RS-a objavila je ugovor sa Kinezima nakon dvije sudske presude i višegodišnjeg izbjegavanja, ali je izostavila finansijski dio. Prilikom potpisivanja ugovora najavljeno je da će koštati 579 miliona KM, što je preko 12 miliona maraka po kilometru.

Republika Srpska će Šandongu, koji će graditi autoput Banja Luka – Prijedor, u idućih 30 godina plaćati godišnju naknadu za raspoloživost autoputa od 32,5 miliona evra, a taj iznos biće obezbijeđen od naplate putarine na svim autoputevima u RS-u. Ukoliko to ne bude dovoljno, ostatak će biti obezbijeđen iz budžeta RS-a.

Ekonomista Igor Gavran kaže da je gradnja autoputeva u BiH zakomplikovana i u ravnici dijeljenjem u bezbroj dionica koje vode od “nepoznatog sela do drugog naselja za koje niko nije čuo”

Koncesionar se obavezao na uredno plaćanje koncesione naknade, koja se sastoji od jednokratne naknade od 4.466.600 evra i godišnje – pet odsto od prihoda ostvarenih obavljanjem koncesione djelatnosti, odnosno od iznosa prikupljene putarine. Kinezi će na kraju za uloženih oko 300 miliona evra autoput naplatiti oko 900 miliona evra.

Iako smo od Autoputeva tražili odgovore na brojna pitanja i čekali od 8. aprila, oni do sada nisu stigli. Ministarstvo saobraćaja i veza RS-a, kojem smo takođe slali ova pitanja, uputilo nas je na Autoputeve. Ni ministar Nedeljko Čubrilović nije bio raspoložen da da komentar o ovoj temi.

Ekonomista Svetlana Cenić priča da se najviše novca izvlači na tunelima, petljama i slojevima asfalta, te materijalima koji se ugrađuju u puteve.

“Svi smo se čudili tunelima u ravnici Lijevča polja na autoputu Banja Luka – Gradiška. Da mi je neko pričao da će tu biti tunel, ne bih mu verovala”, kaže Cenićka.

Ekonomista Igor Gavran kaže da je gradnja autoputeva u BiH zakomplikovana i u ravnici dijeljenjem u bezbroj dionica koje vode od “nepoznatog sela do drugog naselja za koje niko nije čuo”.

Amela Lončarić/Andrijana Pisarević

Tekst je rezultat saradnje Oslobođenja i portala CAPITAL