SARAJEVO, Srđan Lazović je generalni direktor kompanije Philip Morris International BiH, a ovu funkciju preuzeo je prije dva mjeseca. U razgovoru za Klix.ba govori o statusu i izazovima duvanske industrije u zemljama regije, prijedlogu zakona o ograničenoj upotrebi duvana na javnim mjestima, poskupljenju cigareta, uticaju duvanske industrije na ekonomiju i drugim temama.
Kako trenutno vidite status duvanske industrije u zemljama bivše Jugoslavije, a kako u BiH? U poređenju s nekim prošlim vremenima, je li danas teže poslovati i koji su ključni izazovi?
„Zajednički imenitelj za sve zemlje bivše Jugoslavije jeste težnja da postanu punopravne članice Evropske unije. Slovenija i Hrvatska su u tome već uspjele, dok ostale države brže ili sporije idu ka tom cilju. Na putu ka članstvu neophodno je harmonizovati lokalnu regulativu s evropskom u svim oblastima pa i u oblasti duhanske industrije, što mi kao kompanija podržavamo. Ipak, smatramo da se prilikom harmonizacije sa EU itekako mora voditi računa o samim građanima, njihovoj kupovnoj moći, kao i općoj ekonomskoj klimi u zemlji. Ponekad upravo nesklad između željene regulative i konkretnih okolnosti u jednoj zemlji rezultira dodatnim ekonomskim i socijalnim problemima koji se na kraju reflektuju manjkom prihoda i u samoj državnoj kasi. Nažalost, postoje primjeri i u duvanskoj industriji BiH koji potvrđuju to nepisano ekonomsko pravilo.“
U BiH je trenutno u toku javna rasprava o Nacrtu zakona o ograničenoj upotrebi duvana na javnim mjestima. Koliko takav i slični zakoni utiču na duvansku industriju, je li duvanska industrija pronašla modele prevazilaženja tih zakonskih ograničenja kako bi opstala na tržištu?
„Kompanija Philip Morris podržava svaki zakon koji je izbalansiran, uzima u obzir sve relevantne aspekte i što je najvažnije, primjenjiv je u praksi. Postojeći Nacrt zakona o ograničenoj upotrebi duvanskih proizvoda u BiH, nažalost, ne zadovoljava nijedan od ovih kriterija. Argument koji zagovornici ovog nekonzistentnog zakonskog rješenja ističu u medijima i na javnim raspravama da je zakon u ovom obliku neophodan uslov za članstvo u EU ili je uslov koji proizilazi iz drugih međunarodnih obaveza BiH apsolutno je netačan. EU i Okvirna konvencija UN o kontroli duvana ne nalažu ni zemljama članicama, a pogotovo ne zemljama koje još nisu ni formalni kandidati za članstvo u EU, obavezu uvođenja bilo koje konkretne mjere zaštite od izloženosti duvanskom dimu. Ove institucije samo i isključivo daju preporuke zemljama koje suvereno određuju šta je u njihovim specifičnim okolnostima efektivna mjera koja postiže pomenuti cilj. Da je ovakav zakon obavezan u EU, totalna zabrana pušenja bi bila na snazi i u Njemačkoj, Belgiji ili Švedskoj. A nije, kao što nije u 18 od ukupno 28 zemalja članica, koje umjesto totalne zabrane imaju neki vid kompromisnog rješenja. Zašto bi onda BiH uvodila totalnu zabranu? Još je nelogičnije pozivati se na obavezu prema EU kada se govori o namjeri zakonodavca u BiH da se zabrani izlaganje duvanskih proizvoda na mjestima prodaje, jer upravo je EU takvu mjeru odbacila kao nedjelotvornu, prilikom izrade aktuelne Duvanske regulative iz 2014. godine. Osim pomenutih, u postojećem nacrtu postoji još čitav niz kontradiktornih i nekonzistentnih primjera koji ukazuju na neophodnost mnogo ozbiljnijeg i transparentnijeg rada na postojećem nacrtu. „
Koliko se uopšte može na bh. ekonomiju odraziti usvajanje zakona o ograničenoj upotrebi duvana?
„Sudeći prema primjerima zemalja koje su do sada uvele totalnu zabranu pušenja na javnim mjestima, ovakva mjera nije dovela do željenih rezultata, jer prodaja duvanskih proizvoda nije značajnije pala. Ljudi nastavljaju da puše, samo mijenjaju svoje navike i to više ne rade u kafićima i restoranima, već na mjestima gdje je to dozvoljeno. Nedavno sprovedena studija među ugostiteljima u BiH je pokazala da bi u slučaju totalne zabrane pušenja došlo do gubitka 11.000 radnih mjesta u ovom sektoru i pada prometa od 260 miliona maraka godišnje. Kao još neefikasnija mjera se pokazala zabrana izlaganja duhanskih proizvoda na mjestu prodaje, što ponavljam, nije uslov EU, niti je sama EU ima u praksi. Primijenjeno na BiH, to znači da bi određeni broj od 7.500 maloprodajnih objekata koji danas prodaju duhanske proizvode u BiH, od kojih su neki već na rubu egzistencije, vjerovatno bio zatvoren, a to bi dovelo do dodatnog gubitka radnih mjesta. Mnogi od tih objekata su, kao što znate, male porodične radnje ili trafike. Da bi se izbjegle ovakve posljedice, koje bi loše uticale na ionako nestabilnu ekonomsku situaciju u zemlji, ove i još neke potpuno neprimjenjive mjere iz postojećeg nacrta zakona moraju biti predmet transparentnih razgovora svih zainteresovanih strana. Samo na takav način može se doći do uravnoteženog finalnog nacrta koji će s jedne strane pozitivno uticati na javno zdravlje, a sa druge neće imati ogromne negativne efekte na neke druge sektore, od uzgajivača duvana do trgovaca na kioscima.“
Ima li duvanska industrija “pravo glasa” prilikom donošenja ovakvih odluka, s obzirom na to da se na javnim raspravama mogao čuti argument da je po Okvirnoj konvenciji UN o kontroli duvana zabranjena komunikacija duvanske industrije s državnim organima?
„To je još jedna u nizu netačnih tvrdnji. Duvanska industrija je apsolutno legitimna industrija koja razgovara s državnim organima u svih 180 zemalja potpisnica te konvencije. Ako je to najnormalnija praksa u cijelom svijetu, uključujući i samu EU, zašto onda ne bi bila u BiH? Ovo pogotovo ako se ima u vidu da duvanska industrija u BiH doprinosi državnom budžetu 8 posto svih prihoda, što je dosta više od prosjeka u EU koji iznosi blizu 2,6 posto budžeta država članica EU.“
U BiH, kao i u zemljama regije, posljednjih godina gotovo u kontinuitetu imamo godišnje ili čak polugodišnje poskupljenje cigareta. Šta sve uzrokuje to poskupljenje i do kada će krajnji kupci moći očekivati taj trend?
„Isključivi razlog poskupljenja cigareta je rast akciza, definisan zakonom o akcizama iz 2009. godine, a koji predviđa rast državnih dažbina na cigarete, tj. akciza i pripadajućeg PDV-a na iste, za čak 35 feninga svakog prvog januara. Nažalost, i u ovoj oblasti se BiH “harmonizovala” neplanski i naglo s EU, podigavši akcizno opterećenje daleko iznad kupovne moći stanovništva pa čak, djelimično, i iznad nivoa koji i sama EU negdje očekuje. Primjera radi, ovakvom akciznom dinamikom BiH je postala negativni evropski rekorder s najvećim udjelom akciza u maloprodajnoj cijeni cigareta od čak 72 posto, dok, poređenja radi, Njemačka i Švedska imaju akcizno opterećenje od 58, a Luksemburg 54 posto. Ako se tome doda i pripadajući PDV, čak 87 posto od maloprodajne cijene referentnih cigareta na trafici ide u državnu kasu. Sve to bi možda i bilo u redu da pušači u BiH toliki rast državnih dažbina, pretočen kroz cijene samog proizvoda, sebi mogu priuštiti. Pošto ne mogu, a očigledno ne žele da prestanu pušiti, okreću se crnom tržištu, usljed čega su na gubitku svi – i država i industrija i, u konačnici, i sami ti potrošači koji koriste proizvode neprovjerenog kvaliteta.“
Kako gledate na opciju povećanja akciza na duvan. Koliko bi to i u kojoj mjeri uticalo na ekonomiju?
„Mi ne bježimo od rasta akciza, ali ukoliko on nije odmjeren i prilagođen kupovnoj moći lokalnog stanovništva, onda ne može biti praćen očekivanim rastom državnih prihoda. BiH je najbolji primjer za to. Od 2011. do 2016. poresko opterećenje na duvanske proizvode je povećano za čak 93 posto, ali su državni prihodi porasli za svega 11 posto. Objašnjenje je veoma jednostavno. Legalno tržište se u istom tom periodu zbog rasta cjena, koje je samo posljedica enormnog povećanja akciza, smanjilo sa 10 na 5 milijardi cigareta, ali je zato nelegalna trgovina duvanom i duvanskim proizvodima procvjetala i dostigla nivo od 35 posto ukupne potrošnje. U apsolutnim brojkama to znači da je samo u prošloj godini “zahvaljujući” crnom tržištu država izgubila skoro 500 miliona maraka budžetskih prihoda. Trend pada legalne industrije se, prema podacima same Uprave za indirektno oporezivanje, nastavio i u ovoj godini. U perspektivi, nastavak ovakve akcizne politike vodit će još većim gubicima i eventualnom kolapsu legalnog tržišta ukoliko nadležni državni organi hitno ne reaguju.“
Koliko je atraktivno tržište BiH za duvansku industriju nakon određenih izmjena u vlasničkoj strukturi, prije svega u Fabrici duhana Sarajevo? Kako to utiče na konkurenciju?
„Na privlačnost bilo kojeg tržišta mnogo više utječe njegova politička stabilnost i regulatorna predvidivost nego li isključivo potezi konkurencije koja, definitivno, jeste dodatni motiv da svakim danom budete još bolji. Poštujemo konkurenciju, ali politika kompanije nije da komentariše bilo kojeg konkurenta pojedinačno. Važna je uloga države koja treba osigurati fer i jednaka pravila igre za svakog tržišnog učesnika i ja nemam dilemu da će to biti slučaj i u BiH.“
S obzirom na vaše iskustvo, kakvo poređenje možete napraviti kada je riječ o tržištu u BiH i susjednim zemljama?
„Bez obzira na sve izazove, Philip Morris Bosnu i Hercegovinu smatra tržištem koje ima potencijal. Prije svega zahvaljujući potrošačima koji umiju prepoznati vrhunski kvalitet proizvoda. Raduje činjenica da je svaka peta legalno prodata cigareta u BiH upravo Marlboro koji je, kao što znate, i svjetski brend broj jedan u duvanskoj industriji. Pored toga, Chestefield je u grupi najbrže rastućih brendova na bh. tržištu. Takvi rezultati i sofisticirani lokalni potrošači su razlog zašto smo ovdje i zašto želimo potrošačima ponuditi najbolji mogući kvalitet. S druge strane, ključna razlika između BiH i susjednih zemalja jeste u niskoj profitabilnosti same industrije koja je posljedica upravo neadekvatnog akciznog okvira u kojem gube svi, i država i legalna industrija i, na kraju, potrošači koji konzumiraju proizvode sumnjivog kvaliteta. Ohrabruju skorije medijske izjave članova UO Uprave za indirektno oporezivanje, uključujući i same ministre finansija, da su svjesni ovog problema i da ga namjeravaju uskoro rješavati kroz izmjene Zakona o akcizama na duvanske proizvode, što bi usporilo trenutnu galopirajuću dinamiku rasta akciza na cigarete.“
Klix.ba