BANJALUKA, Velika količina dostupnih informacija i različiti izvori iz kojih potiču te informacije su dominantne karakteristike doba u kojem živimo.
Glavni “krivac” za ovu situaciju je lakoća sa kojom se digitalne elektronske informacije proizvode, transformišu i način na koji se njima služimo.
Nova pismenost: U skladu s razvojem informatičkog društva, pojam informatičke pismenosti se donekle iskristalisao u pojam koji obuhvata niz opštih i univerzalnih vještina koje se primjenjuju u različitim okruženjima. Ako se primjenjuju u digitalnom okruženju, informatička pismenost postaje digitalna, ako se vještine primjenjuju u okruženju različitih medija, riječ je o medijskoj pismenosti i tako dalje. Multiplikacija pismenosti, šarolikost u terminologiji, nejasna klasifikacija i odnosi preplitanja i međuzavisnosti različitih tipova pismenosti, spontano su doveli do korišćenja termina “nova pismenost”, kojim su označeni svi tipovi pismenosti sa naglaskom na digitalnoj. Upravo ovakva vrsta pismenosti, danas igra ključnu ulogu u procesu ranog obrazovanja.
Uloga u obrazovanju: Korišćenje računara i interneta u obrazovnom procesu omogućava učenicima sticanje dodatnih vještina. Da bi učenici, recimo, znali kako napisati seminarski rad u MS Wordu, oni moraju znati upravljati računarom, pristupiti informacijama i slično. U informatičkom društvu današnjice, u društvu znanja, potrebno je znati mnogo toga da bismo zaista bili pismeni. Primjera radi, studenti koji izrađuju web stranice moraju razvijati vizuelne komunikacione vještine i HTML ili PHP. Da bi se naučila neka dodatna vještina povezana sa upotrebom računara i interneta, potrebno je mnogo učenja i izvan nastave. Dosta takvih, a danas poprilično nužnih vještina, uopšte nisu pokrivene nastavnim programima.
Zabava ili učenje: Iako našu djecu smatramo pripadnicima digitalne generacije, ne treba zaboraviti na razliku između posjedovanja stvarnih vještina i znanja o korišćenju interneta i sadržaja na njemu i znanja koja se odnose na njegovu upotrebu u vezi sa zabavom. Oni su pasionirani korisnici društvenih mreža, verzirani igrači složenih video-igrica, znaju da postavljaju klipove na YouTube i veoma brzo pronalaze informacije koje ih zanimaju. Međutim, odgovori na sljedeća pitanja dovode u pitanje njihovu digitalnu pismenost. U koje svrhe koriste društvene mreže, vode li računa o sigurnosti, znaju li da zaštite svoju privatnost, kako se odnose prema digitalnom identitetu i da li su ga uopšte svjesni? Koja je konotacija pojedinih igrica, koje vještine one razvijaju i mogu li se te vještine koristiti i u realnom životu? Mnoga su pitanja, ali možda najvažnije od svih je služe li internet i ostali digitalni mediji samo za zabavu i može li se pomoću njega i učiti? I, zašto je potrebno i učiti pomoću interneta?
Ispoljavanje potencijala: Nastavnik ima veliku ulogu u digitalnom opismenjavanju svojih učenika. On ih može osvijestiti da internet nije samo mjesto na kojem se zabavlja, već prostor koji mogu iskoristiti za ispoljavanje svojih kreativnih potencijala. Može ih podučiti i usmjeriti kako da se izraze na njemu. Tako, jedan od načina digitalnog opismenjavanja učenika uz njegovanje jezičke pismenosti može, recimo, biti i kroz izradu školskog bloga ili sajta.
Prijavite vašu školu i učenike za online projekat “Škole 2.0”
Svijet je danas sve digitalizovaniji, a to čini da digitalna pismenost bude prepoznata kao bazična životna vještina. Zato je kompanija m:tel odlučila je da pruži ruku prijateljstva svim osnovnim školama u BiH, odnosno pruži mogućnost da učenici besplatno kreiraju i pokrenu zvanični školski sajt, te tako ovladaju prijeko potrebnim informatičkim vještinama i znanjima. Kompanija m:tel zbog toga upućuje poziv svim osnovnim školama u BiH koje nemaju zvanični web sajt da se prijave za projekat “Škola 2.0”. Prijavljivanje je potpuno besplatno, a m:tel će, takođe, svim prijavljenim školama pokloniti i dvije godine besplatnog domena i hostinga.