– Zbog dužeg zastoja u realizaciji u 2018. raskinuto deset ugovora o koncesiji
– Ugovori zaključivani bez adekvatnih studija ekonomske opravdanosti i uticaja na životnu sredinu
– Ekonomisti: Dobar dio koncesija dodijeljen licima koji nikada nisu namjeravala da se bave proizvodnjom struje
– ERS duguje oko 30 miliona KM vlasnicima MHE
BANJALUKA – Građani Republike Srpske dali su u prethodnim godinama desetine miliona maraka vlasnicima malih hidroelektrana po osnovu naknade za obnovljive izvore energije, a korist koju je Srpska imala od tih hidroelektrana veoma je upitna. Istraživanje CAPITAL-a pokazalo je da je veliki broj koncesionih ugovora u RS godinama u zastoju, da značajan broj koncesionara nema novca za investiranje, a da one MHE koje su izgrađene zapošljavaju mali broj ljudi. Zbog toga su sve glasnije ocjene da bi RS trebalo da preispita kompletan sistem dodjele koncesija i podsticaja za male hidroelektrane.
Samo u prvih 11 mjeseci prošle godine za otkup struje od proizvođača električne energije iz obnovljivih izvora izdvojeno je oko 24,8 miliona KM, od čega se na premiju odnosi 14,7 miliona KM, a toliki iznos planiran je i za ovu godinu.
“Elektroprivreda Srpske” vlasnicima MHE, nezvanično, trenutno duguje oko 30 miliona KM na ime višegodišnjih podsticaja koje su naplatili od građana, ali ih nisu proslijedili na račune firmi koje posjeduju male hidroelektrane.
Prema podacima Regulatrone komisije za koncesije RS u sistemu podsticaja u RS, zaključno sa novembrom 2018. godine, nalazilo se 28 hidroelektrana, 46 solarnih elektrana te po jedna elektrana na biogas i na biogorivo.
U proteklih 12 godina u Srpskoj je potpisano 138 ugovora o koncesiji za izgradnju malih hidroelektrana, od kojh je na snazi trenutno 96. Na kraju prošle godine u komercijalni rad su bile puštene svega 24 male hidroelektrane, dok su još tri u probnom radu.
Neriješeni imovinski odnosi, nedostatak novca, povećanje snage hidroelektrana bez odgovarajućih saglasnosti, samo su neki od problema.
Sagovornici CAPITAL-a ističu da su u ovoj, kao i u mnogim drugim oblastima, često preovladavali lični interesi pojedinaca, te da je zbog toga i nivo realizacije potpisanih ugovora nizak, a korist koju su RS i njeni građani imali od izgradnje malih HE zanemariva.
Ministarstvo: Nastavićemo sa raskidanjem ugovora za male hidroelektrane
U Ministarstvu energetike i rudarstva RS kažu da su finansijski problemi koncesionara, protivljenje nevladinih organizacija i lokalnih zajednica i neizrađena prostorno-planska dokumentacija za područja gdje se predviđa gradnja elektrana glavni razlozi zbog kojih do sada nije pušten u rad veći broj MHE.
„U prošloj godini je dodijeljeno devet koncesija za izgradnju MHE, a procijenjena vrijednost ovih investicija iznosi oko 30 miliona KM. Zbog dužeg zastoja u realizaciji projekata raskinuto je 10 ugovora za izgradnju i korišćenje malih hidroelektrana, a ukupna okvirna vrijednost raskinutih ugovora 29,4 miliona KM“, rekli su u Ministarstvu i dodali da je jedan koncesionar – „Petrogeneks“ iz Šipova podnio tužbu protiv rješenja Vlade.
U Ministarstvu navode da je Vlada RS opredijeljena da nastavi sa izgradnjom malih hidroelektrana uz saglasnost nadležnih organa i lokalnih zajednica.
„Vlada je opredijeljena da nastavi i sa raskidanjem ugovora za projekte koji su duže u zastoju, te da, ako nema prepreka, te koncesije dodijeli novim koncesionarima koji će započete projekte i završiti“, naglasili su u Ministarstvu.
Najveći broj ugovora o koncesijama za izgradnju i korišćenje MHE dodijeljen je 2006. godine. Tada je počela primjena Zakona o koncesijama, tako da su neki ugovori o koncesijama za izgradnju i korišćenje MHE zaključivani bez adekvatne studije o ekonomskoj opravdanosti projekta, bez izvršene revizije studije i bez adekvatne studije uticaja na životnu sredinu, priznaju u Komisiji za koncesije RS.
Do kraja prošle godine u Srpskoj u rad pušteno 27 malih hidroelektrana, od kojih si 24 bile u komercijalnom, a tri u probnom radu.
U 14 kontrola malih hidroelektrana koje je obavila u prošloj godini, najčešći problemi koje je Komisija uočila odnose se na rješavanje imovinsko – pravnih odnosa, dobijanja raznih dozvola kao i na promjenu predviđene snage MHE.
„Problem predstavlja i kad koncesionar pri izgradnji MHE, a na osnovu protoka i brzine rijeke na kojoj se gradi MHE uoči da je potrebno povećati ili smanjiti predviđenu instalisanu snagu, te je neophodno izraditi novo tehničko rješenje i studiju ekonomske opravdanosti, a zatim se podnosi prijedlog za aneksiranje prvobitnog ugovora, te sav vremenski proces može dovesti do probijanja ugovorenih rokova“, pojašnjavaju u Komisiji.
Pojedini koncesionari su, dodaju, ostali bez novca za investiranje te su u potrazi za novim strateškim partnerom ili su se već usaglasili sa novim investitorom.
„Oni su su dužni izvršiti prenos ugovora ili vlasničke strukture, a sam prenos takođe zahtijeva određeni vremenski period, što sve dovodi do kašnjenja u realizaciji koncesionog projekta“, naveli su u Komisiji.
Tvrde i da većina koncesionara poštuje ugovorene obaveze, a da je sa onima koji nisu ispunjavali ugovorene obaveze ugovor raskinut.
„Vlada RS je sporazumno ili jednostrano raskinula koncesione ugovore i to ukupno 39, od toga je u oktobru 2018. godine jednostrano raskinuto osam koncesionih ugovora. Ima koncesionara koji su ostali bez investicija te su u potrazi za strateškim partnerom za nastavak koncesionog projekta“, naveli su u Komisiji.
Jerinić: Pojedini koncesionari uzeli koncesije da bi ih mogli preprodavati
Generalni sekretar Udruženja proizvođača električne energije iz obnovnljivih izvora Dragan Jerinić kaže za CAPITAL da su neki koncesionari uzeli koncesije da bi ih mogli preprodavati. Upravo zbog toga, ističe, u ovom Udruženju su samo oni koji su izgradili hidroelektrane.
„Bilo je ljudi koji su planirali mešetariti i upravo je zbog takvih posljednjim izmjenama Zakona o koncesijama definisano da koncesiju ne može dobiti firma koja već nema određeno iskustvo u ovoj oblasti“, naglasio je on.
Međutim, kaže i da se 2006. godine dosta aljkavo ušlo u ovaj proces, bez adekvatnih analiza i da je tada dodijeljeno dosta koncesija koje kasnije nisu realizovane.
„Jedan dio ugovora je raskinut jer je bilo nemoguće završiti projekte. Jedan dio je bio neisplativ, a dio ugovora je promijenjen, odnosno produžen je koncesioni period, da bi ta koncesija bila isplativa. Mada, prema mom mišljenju, izgrađeno je dovoljno hidroelektrana. Onaj broj koji je mogao da se izgradi, je i izgrađen. Problem je uglavnom bio do lokalnih zajednica ili su ti projekti jednostavno neisplativi, ljudi su uzeli koncesije očekujući zaradu, ali se to nije pokazalo isplativim“, kazao je Jerinić i dodao da su problem imovinsko-pravni odnosi koji se često ne mogu riješiti i zakomplikuju čitav proces.
Firma “Mega Elektrik”, čiji je Jerinić suvlasnik, trenutno ima četiri izgrađene male hidroelektrane, a u planu su i novi projekti. Jerinić kaže da su već uradili studiju i istraživanje za jednu MHE u Tesliću, ali da su naišli na protivljenje mještana i da su zbog toga zasad odustali.
Pavlović: Koncesije dijeljene po interesu
Ekonomski analitičar Zoran Pavlović rekao je za CAPITAL da su 2006. podijeljenje koncesije za male hidroelektrane svakome ko je bio blizak onima koji su te koncesije davali.
„Namjera mnogih koji su te koncesije dobili, iako sa proizvodnjom električne energije nemaju nikakve veze, bila je prodaja tih firmi i zarada. Sve to je rezultiralo činjenicom da su koncesije davane bez riješene vlasničke situacije na terenu, bez ekonomske analize i da stvar bude još gora, bez odgovora na pitanje da li će se i u kojoj mjeri narušiti eko sistem“, kazao je Pavlović.
Kaže da je stanje danas prilično maglovito, da RS od malih HE nema velike koristi, a da s druge strane postoje slučajevi gdje su izgrađene MHE koje ne zapošljavaju nijednog čovjeka.
„Dakle, niti te MHE donose neku korist zajednici, niti koncesije predstavljaju značajan prihod u budžetu RS, niti zapošljavaju novu radnu snagu, tako da je vrijeme da se podvuče crta i vidi gdje smo i kako dalje kada je u pitanju ova oblast“, naglasio je Pavlović.
Bez obzira na brojna protivljenja izgradnji malih HE, građani Srpske svaki mjesec uz račune za struju plaćaju naknadu koju dobijaju proizvođači struje iz obnovljivih izvira, a ta naknada je od početka ove godine dodatno povećana.
Upravo je opravdanost podsticaja za male hidroelektrane i koncesionih naknada bio tema opširne analize koju je radio ekonomista Damir Miljević.
Miljević za CAPITAL kaže da se u politike u energetici ulazi naglavačke i da RS nekritički uzima sve iz Evropske unije.
„Do koncesija za male hidroelektrane su dolazili mnogi, od državnih službenika do proizvođača drveta, a svi sa namjerom da ih pokušaju prodati nekom ozbiljnom investitoru. Nakon toga smo nekritički prepisali i sistem podsticaja za obnovljive izvore energije, pa je dio investitora odlučio sam da uđe u to jer je to jedina djelatost u kojoj neko garantuje da će otkupiti svu prizvedenu struju u narednih 12 godina po cijeni koja je danas, a dio i dalje gleda kome će da preproda koncesiju“, rekao je Miljević.
Miljević: Okrenuti se vjetroelektranam i solarnim elektranama
On je rekao da za male HE i ne trebaju radnici jer se radi o automatizovanoj proizvodnji, tako da i sa stanovišta novog zapošljavanja nema nikakve koristi.
„Treba obustaviti dalju izgradnju malih hidreoelektrana jer one ne doprinose poboljšanju energetskog bilansa BiH i okrenuti se vjetroelektranama i solarnim elektranama“, smatra Miljević.
Analiza koju je Miljević uradio za Centar za životnu sredinu pokazala je da uspostavljeni sistem koncesionih naknada i podsticaja za male hidroelektrane u BiH nema ekonomsku opravdanost i da je čak sa stanovišta društva štetan, jer na godišnjem nivou pravi direktan društveni i finansijski gubitak veći od četiri miliona KM.
„Ukupna šteta za društvo koja će nastati daljom primjenom ovog modela podsticanja proizvodnje u male hidroelektrane u narednih 10 godina, samo po osnovu podsticanja sadašnjeg broja malih hidroelektrana koje su u pogonu, može se procijeniti na više od 40 miliona KM, a ona bi bila udvostručena ukoliko bi podsticaj bio odobren svima koji su podnijeli zahtijev“, naveo je Miljević.
U analizi je navedeno i da je zakonsko rješenje kojim je omogućeno prenošenje i ustupanje ugovora o koncesiji i promjena vlasničke strukture koncesionara otvorilo mogućnost za nebrojene špekulacije sa koncesijama za MHE.
„Tako je dobar dio ovih koncesija dodijeljen licima čija namjera nikada i nije bila da se bave proizvodnjom električne energije, nego su u čitav proces ušli sa namjerom da u nekoj fazi procesa ostvare zaradu prodajom koncesije“, ističe se u analizi.
Jelena Ivanić iz Centra za životnu sredinu kaže za CAPITAL da izgradnja malih HE ne ide onako kako se predstavlja u teoriji. Tvrdi da iako se radi o malim HE, one nanose veliku štetu rijekama jer se uglavnom grade na brzotekućim malim planinskim rijekama.
„Štete po prirodu su ogromne, od uništavanja biodiverziteta do izmjene kvaliteta vode. Često se prilikom izgradnje malih HE siječe ogromna količina šume, mijenja se kvalitet vode. Na primjer, ako se na rijeci od četiri – pet kilometara izgradi mala HE, oko dva – tri kilometra te rijeke se stavlja u cijev. To je ogromna izmjena u tom riječnom koritu“, kaže Ivanić.
Kao primjer malih hidroelektrana kojima je značajno povećana snaga, navela je MHE na rijeci Ilomska kod koje je došlo do povećanja snage za 22 puta. Kazala je da, nakon što joj je ekološka dozvola dva puta poništena, ova MHE danas normalno radi, nakon što je dobila novu dozvolu.
„Česta je promjena snage i često investitor ne poštuje uslove u dozvoli koju je dobio. Tako, na primjer, dešava se da investitor pomjeri objekat i po nekoliko kilometara od predviđene lokacije, u zavisnosti od toga gdje vidi da su mu bolji uslovi“, kazala je ona.
Da problema u ovoj oblasti i te kako ima pokazuje i podatak da je Pravobranilaštvo RS do sada je dalo ukupno 27 mišljenja na nacrte ugovora o koncesijama za izgradnju malih hidroelektrana, od čega je sedam bilo negativno. Razloge zbog koji su dali negativna mišljenja nisu naveli.
CAPITAL: Marina Čigoja
*Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)
2 komentara
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
Ovaj rezim nastavlja da vrijedja inteligenciju naroda u RS. Samo na primjeru jedne elektrane, a koju su uz to pred izbore otvorili, vidi se nivo vrijedjanja i ono malo pameti. Evo zasto. Ta elektrana je otvorena, ako se ne varam, javnim novcem u iznosu od oko 40 miliona KM. Pritom, uposleno je 40 radnika! To je milion KM po radnom mjestu! Sa tim parama, kroz samozaposljavanje i otvaranje novih firmi i nove vrijednosti, moglo se umjesto toga otvoriti izmedju 1000 i 2000 novih preduzeca i novih radnih mjesta. Umjesto toga, vlast gradi giga-mega elektrane. Da nesreca bude jos veca, EU ide na poostrenje ekoloskih pravila, a u nas, ako nas ne ubije alkohol, ubice nas polovni lesevi – dizeli koje uvozimo, kao i termoelektrane na ugalj i drugi industrijski zagadjivaci koji kod nas rade punom parom, a da pritom privredna aktivnost kod nas nije na nivou one u npr. Kini. Niko od istih ne postavlja pitanje sta sutra kad udjemo u EU? Moramo cemo pozatvarati sve zagadjivace. To ce biti ogromna ekonomska steta, mada i gradnja takvih objekata samo po sebi je ogromna ekonomska steta. I dok u program samozaposljavanja se ulaze toliko da ne bude znacajna alternativa, na neke stvari se bezobrazno puno para trosi. Prioriteti u ovoj zemlji su takvi da nema prioriteta. Ulaze se bez ikakvog zdravog razuma tj. u skladu sa vizijama pojedinaca, a ne strucne javnosti. Zato i ne iznenadjuje cinjenica da RS je za svega 5-6 godina ostala bez 150-200 hiljada stanovnika od oko 1.2 miliona KM. Sa tim tempom, za 30-40 godina, nece nikog biti na ovim prostorima i to pod uslovom da se ovaj tempom ne ubrza, a po svemu sudeci hoce sto znaci i mnogo ranije jer se i ova nova vlast u kontinuitetu nije odrekla tog istog kontinuiteta koji u kontinuitetu nas unistava i razara sve vise i vise. Evo jos jedan primjer, vlast sve nesto nema para, a 300-400 miliona KM daju na kupovinu akcija EPRS. Kad bi dali i to samo jednom, toliko za samozaposljavanje, to je 20-40 hiljada novih preduzeca i novih radnih mjesta, a s obzirom da se subvencije kroz samo PDV, ne racunajuci druge poreze, vracaju u budzet za godinu dana, to bi bio samoodrziv projekat. Na tah nacin, kroz nekoliko godina, ako ne i prije, nebi bilo ljudi na birou! Svi bi bili zaposleni! Nazalost, ovaj rezim, koji nas vodi u propast, gradi mega elektrane koje ce se isplatiti za jedno 20-30 godina. I dok svijet se uzda u malu privredu i start up firme koje brzo eskaliraju u velike, nasa vlast gradi velike ekonomske dvorce u cast caru koji je odavno skrenuo sa pamecu. Nije ni cudo zasto mnogi bjeze iz RS. Para ima i to u izobilju, samo ima i politicara koji misle da je dovoljno sto su pobjedili na izborima, pa mogu da rade sta hoce. Tu se za njih demokratija zavtsava, a ne pocinje tako da obaveze prema nezaposlenima nemaju, ocigledno ih ne interesuju, kao i mnoge druge kategorije. Suzili su krug samo na one koji su glasali za njih, ako i toliko, a to je manjina ljudi sparam vecine u ukupnom broju naroda. Ne razmisljaju i jako su dosadni. Samo pricaju ono sto sire narodne mase zele da cuju, a to je da je Srpska stabilna. To znam jos od kraja 1995. Imate li nesto novo gospodo politicari na vlasti? Gdje je ekonomija? Ako su velike fabrike nestale gdje je gomila novih malih. Da se jos 1995 krenulo i to ozbiljno sa projektom subvencija za samozaposljavanje, danas bi ponovo imali gomilu velikih firmi. Nazalost taj projekat je poceo da se primjenjuje tek od unazad nekoliko godina i to sa skromnim iznosom s obzirom na potencijal, dok se pare ocigledno bacaju u skupe projekte sa uzasnom sporim povratom ulozenog. Umjesto bespotrebnih elektrana, neka drzava ulaze u malu privredu, da bi bila veca. To je put, sve ostalo je put u propast. Isto vazi i za subvencije za poljoprivredu. 1 KM u poljoprivredu vraca se kao 10 KM za godinu dana. Samo PDV od toga je 2 KM. To je isto kao samozaposljavanje neuporedivo bolja varijanta negoli ulaganje u elektrane koje se isplate tek nakon 10-20-30-40 godina pa ko prezivi, pricace. Trebaju nam projekti koji u kratkom vremenu mogu da iz temelja preokrenu situaciju sa sve veceg demografskog minusa na sve veci demografski plus. Samo malo po glavi stanovnika je potrebno za to! Bukvalno samo malo! Ne treba milion KM po radnom mjestu vec 10-20 hiljada KM i da se u taj program, kao i program poljoprivrede ulaze barem duplo vise nego sad i to pocevsi od upravo danas! Vlada RS ulaze 60-70 miliona KM u poljoprivredu svake godine. To je nedovoljno. Treba barem 120 miliona KM i to minimalno, da bi poljoprivreda mogla da konacno stane na noge nakon 1989. godine. Isto i sa samozaposljavanje. Treba barem duplo vise nego sad. Ne moze se privreda graditi na elektranama. To je put u opsti raspad sistema usled masovnog odlaska ljudi! Ljudi je sve manje, oni grade elektrane, ljudi je sve manje oni grade puteve. To su trebali odmah nakon Dejtona, sad je kasno za to. Sad su potrebna strelovito brza rijesenja koja daju strelovito brz efekat, a ne investicije koje se isplacuju za nekoliko decenija, ako se isplate. Prvo treba privredu osposobiti pa onda puteve jer nesto mora da placa te puteve, nece krediti moci ili nece moci vjecno, neko i puteve i kredite i fondove mora placati. Ovaj rezim svojim mjerama tjera produktivan sloj drustva iz zemlje tako da od istih neka druga drzava ima velike koristi umjesto masa. Sve je to zbog toga sto u ovoj zemlji nema javne rasprave oko bilo cega, dok na zapadu i vodosnabdijevanju se raspravlja do najsitnijeg detalja jer valja zivjeti sa tim ako se nesto zakomplikuje, cijev pukne, da se zna ko je nadlezan za otklanjanje kvara. Mi nazalost ni o cemu ne razmisljamo na najbolji i najadekvatniji moguci nacin. Zato narod bjezi. Ovdje niko nikog ne slusa kada su u pitanju prijedlozi, a i inace. To je prvi najozbiljniji znak propasti drustva.
Da bi jedna država počela razvijati privredu prvo je potrebno da odredi strateške grane privrede (za koje postoje materijalni i ljudski reusrsi). Nakon toga se ide na stvaranje većih poslovnih sistema koji će biti nosioci razvoja, naravno potrebno je i i goegrafski što je moguće realnije rasporediti te firme, a ne samo u jednoj regiji. Veliki poslovni sistemi će sami povući osnivanje malih firmi koje će biti njihovi podizvođači i koje će za njih vršiti usluge (inače to i jeste svrha malih firmi). Ako država subvencioniše od naplaćenih poreza i naknada male firme od toga ima korist mali broj ljudi koji su bliski vlasti (male hidrocentrale su školski primjer).
A koliko sam upoznat naša država je krenula kontra putem. Mi imamo strategiju razvoja malih i srednjih preduzeća, a ne znamo koje su nam strateške grane privrede. Pa tako subvencije za razvoj malih preduzeća dobijaju kafići, restorani, frizerski saloni, saloni ljepote koji ne stvaraju novu vrijednost, i koji uopšte ne doprinose razvoju privrede. Male hidrocentrale stvaraju novu vrijednost, ali su veoma skupe u odnosu na njihov doprinos razvoju.