BANJALUKA, Uvođenje kaznenih odredbi, skraćivanje zakonskog roka za dostavljanju informacija medijima, uspostavljanje Povjerenika za informacije od javnog interesa, te inicijativa da se napad na novinara tretira kao napad na službeno lice, ključni su aspekti debate “Mediji i EU”, koja je, u organizaciji Kluba novinara BiH i Fondacije Fridrih Ebert Stifung, održana u Banjoj Luci. Na debati su učestvovali novinari i medijski radnici iz cijele BiH, te njihove kolege iz Srbije i Hrvatske.
Povjerenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti u Srbiji Rodoljub Šabić rekao je da institucija povjerenika u Srbiji postoji već deset godina, te da podatak o više hiljada godišnjih žalbi ovoj instituciji govori o broju zahtjeva zajednice za informacijama, ali i o problemima o njihovom pristupu.
“Čak i ako informacija nosi oznaku povjerljivosti ili najveće povjerljivosti, kao povjerenik mogu da naložim da se ta oznaka skine i da se dokument stavi na raspolaganje javnosti, a to sam i činio u više stotina slučajeva“, naveo je Šabić.
Prema njegovim riječima, pravilo i prioritet u svakoj zemlji koja želi da bude demokratska mora da bude – javnost rada.
Prema Šabićevim riječima, kada su u pitanju svi zakon, a posebno onaj o slobodi pristupa informacijama, najpogubnije je tumačenje „da država ima dobre zakone, ali da su problemi u njihovom provođenju“.
„Zakon koji se ne provodi nije zakon. Isto tako, nedostatak političke volje je neprihvatljivo tumačenje, jer politička volja je potreba da se zakon donese, a onda samo ostaje obaveza da se provodi“, povukao je Šabić.
Predsjednik Kluba novinara Banjaluka Siniša Vukelić rekao je da su interesi novinarske zajednice godinama neopravdano zanemareni, a da bi novoformirana vlast trebalo da sjedne za sto sa predstavnicima medija da bi se popravio položaj novinara, ali i povećala transparentnost organa vlasti na svim nivoima.
„Zakonski rok od 15 dana je predugačak, a i on nije definitivan, jer se mnogi oglušuju na medijska pitanja. Kazne se gotovo i ne izriču, tako da ne postoji mehanizam koji omogućava novinarima siguran i pravovremen pristup potrebnim informacijama. Zbog toga bi bilo neophodno, po uzoru na Srbiju, gdje je to dalo sjajno rezultate, uspostaviti Povjerenika za informacije koje bi novinarima olakšalo posao“, rekao je Vukelić.
Iako zvuči potpuno apsurdno, otkako je Republika Hrvatska postala članica Europske unije, kada je u pitanju objavljivanje javnih informacija situacija se znatno pogoršala, izjavio je Zorislav Antunović Petrović, predstavnik Centra za razvoj lokalne demokracije udruga EKO Kvarner iz Zagreba.
“Imamo povjerenicu za informisanje koja nema elementarnih uslova za rad i situaciju u kojoj je Vlada tuži zbog donošenja odluka. To je dokaz da samo postojanje zakona nije uvijek i garant da će isti biti u potpunosti provodivi“, naveo je Antunović Petrović.
Istakao je da je Zakon o pristupu informacija pokazao da je dobar alat u rukama javnosti, prije svega, medija.
Ivana Korajlić, predstavnica Transparency International BiH, kazala je da iako je BiH prije Srbije i Hrvatske donijela zakone o slobodi pristupa informacijama, prošlo je niz godina dok institucije nisu uspostavile službe za odnose sa javnošću, što je i usporavalo njihovu primjenu.
Prema njenim riječima, do informacija od interesa za javnost u BiH se i dalje sporo i teško dolazi. Navela je da je na osnovu istraživanja koje je proveo TI BIH od 700 zahtjeva koje su podnijeli institucijama BiH i njenih entiteta na više od 50 posto nikada nisu dobili odgovor.
Pristup informacijama u BiH, zaključila je Korajlić, dodatno je otežala svojim uredbama Agencija za zaštitu ličnih podataka, koja je tako javnosti ograničila pristup čitavom nizu podataka posebno o imovini i primanjima javnih funkcionera koji i te kako mogu da oslikaju njihovo djelovanje.
Šef kancelarije Regulatorne agencije za komunikacije u Banjoj Luci Boris Kujundžić rekao je da su javni servisi u BiH daleko bolje radili za vrijeme međunarodnog protektorata. On je rekao da se sva tri javna servisa nalaze na granici – ili će preživjeti tranziciju ili će umrijeti prirodnom smrću.
„Digitalizacija u BiH mora biti završena do 15 juna sljedeće godine. Ovaj način emitovanja koji je sada aktuelan postaje muzej starina, koji ćemo jednog dana pokazivati djeci. Ali, oni koji su zaduženi za to – počev od političara koji sjede u parlamentarnim komisijama do resornih ministarstava – uopšte nisu svjesni šta nas čeka i koliko je malo vremena ostalo za to. Zbog toga se može desiti da 17. juna budemo jedina zemlja koja nije ispoštovala potpisane međunarodne obaveze“, istakao je Kujundžić.
Profesor javnog mnjenja Mladen Mirosavljević dodao je da je jedan od najvećih problema medija sama njihova pasivnost u slučajevima koji se tiču njih samih.
„Zašto mediji ne govore sami o svojim problemima? Kod nas su svi mediji nezavisni, a zapravo je situacija potpuno drugačija. Koja je pozicija javnih servisa između 44 televizijske i 144 radio-stanice? Veliki problem predstavlja i to što su se u proteklih deset godina novinari bez sumnje obrazovali, ali nisu urednici. Delkaracija UNESCA o javnim servisima govori da oni moraju biti oslobođeni političkog uticaja, da moraju imati programsku nezavisnost, da je obavezan pluralizam, ali mi znamo kako zapravo stvari funkcionišu“, smatra Mirosavljević.
Drašnjo Ignjatić sa Radio-televizije RS rekao je da novinari ne mogu sami da iznesu medijske reforme bez političkog konsenzusa.
„Političari u BiH ne žele da se odreknu prava da određuju članove Nadzornih odbora javnih servisa. I kakvu situaciju imamo? U BiH ne postoji nijedan medij ili novinar čijem se izvještavanju ili mišljenju bespogorovno vjeruje“, dodao je Ignjatić.
Osim novinara, u diskusiji su učestvovali i predstavnici nadležnih institucija, nevladinih organizacija, sindikata, te visokoškolskih ustanova. Osim pitanja pristupu informacijama, razgovarano je i o reformskim procesima unutar samih medija, standardima EU, izvještavanju o Uniji, profesionalnim standardima i položaju novinara.
CAPITAL.ba
