VAŠINGTON, Armija nezaposlenih u svijetu već krajem ove godine će premašiti 200 miliona ljudi, a za pet godina bez posla će biti više od 207 miliona stanovnika zemlje.
Brojne razvijene zemlje još balansiraju na granici recesije, dok se u zemljama u razvoju radna snaga uvećava brže od rasta ekonomije, zaključuli su eksperti Svjetske banke i Međunarodne organizacije rada.
Samo u prve dvije krizne godine, 2007-2009. u svijetu je ukinuto 27 miliona radnih mjesta, povećavajući armiju nezaposlenih na 197,7 miliona ljudi. Pokrenut privredni oporavak nije zaustavio rast globalne nezaposlenosti.
Oko polovine ukupnog broja ljudi koji su zbog krize ostali bez posla su stanovnici “bogatih” zemalja. U istočnoj Aziji bilo je samo pet miliona žrtava krize, a u Latinskoj Americi tri miliona.
Kriza je najteže pogodila mlade, što potvrđuje činjenica da je stopa nezaposlenosti na svjetskom nivou 2009. godine od 6,2 odsto, među mladima bila više nego dvostruko veća -12,8 procenta.
Udio zaposlenog stanovništva je za dvije krizne godine opao sa 61,2 na 60,3 odsto radnoaktivne populacije planete, s tim što su najviše pogođene razvijene zemlje, gdje je taj udio smanjen sa 57,1 na 55,5 procenta.
Eksperti Svjetske banke su analizirali i na koji način je 77 zemalja svijeta pokušavalo da oživi tržište rada, kako bi utvrdili koje su se mjere pokazale kao efikasne i mogle kao takve da se primjene.
U većini zemalja jednostavno su se povećavali namjenski budžetski rashodi. Među najrasprostranjenijim mjerama bile su različite subvencije za otvaranje novih radnih mjesta, kao i subvencionisani krediti za biznis.
Smanjenje poreza mnogo manje se primijenjivalo u zemljama sa visokom nezaposlenošću. Vlade su u vrijeme krize podsticale potrošnju, a ne štednju.
Rast troškova često su pratile i različite monetarne stimulacije, kao što je na primjer “količinsko labavljenje” u SAD.
U većini zemalja su se od 2008. do 2009. godine radna mjesta otvarala prvenstveno budžetskim sredstvima. Povećanje budžetskih troškova međutim nije bio svemogući lijek. Podsticajne mjere za ekonomiju i tržište rada u mnogim razvijenim zemaljama su postigle suprotan efekat – dugovi su rasli i one su bile primorane da smanjuju troškove, zbog čega je ponovo porasla nezaposlenost, a ekonomski rast usporio. Tanjug
