Da li je posao s tartufima ponuđen građanima BiH obična prevara ?!

SARAJEVO, Nedavno su mediji u regionu privukli pažnju mnogih pisanjem o mogućnostima za zaradu koje pruža uzgoj skupocjenih gljiva poznatijih kao tartufi. Interes je naročito porastao nakon informacija da su pronađeni i u šumama na širem području BiH (Prijedor, Zavidovići, Živinice…). Cijeloj priči dodatnu težinu davali su vrtoglavi iznosi kojima se uzgajivači mogu nadati, a koji se pak kreću i do nekoliko hiljada evra po kilogramu!

Nakon toga stigla je vijest da da bi uzgoj tartufa mogao postati posao budućnosti za domaće poljoprivrednike, jer je kompanija “Green laboratories Ltd” iz Londona zainteresovana da besplatno podijeli sadnice lješnjaka na čijem korijenu se nalazi sjeme ove najskuplje gljive na svijetu.

Iz kompanije su pružili i neke detalje o ovom poslu. Zainteresirane, naravno, najviše zanima kolika bi bila zarada, a na spomenutoj web stranici stoji da bi u prvom rodu (nakon 3 godine) na parceli od 2.000 kvadrata, na kojoj se može zasaditi 100 lješnjaka, godišnji prihod o tartufa bio 15.000 eura (150 grama x 100 sadnica = 15 kg x 1.000 eura/kg) te 1.500 eura od lješnjaka (3 kg x 100 sadnica = 300 kg x 5 eura/kg), ukupno 16.500 eura.

Takođe, prije nego što zainteresovani vlasnik zemljišta dobije besplatne sadnice, mora potpisati ugovor i izraditi elaborat (projektnu dokumentaciju), za što je potrebno pribaviti hrpu dokumenata…

Međutim, nakon ovako primamljivih i obećavajućih vijesti, rijetki zastanu da se zapitaju da li su i koliko zapravo realne procjene i kakve su stvarne šanse za zaradu od pomenutog biznisa. Pojedini stručnjaci u regiji računicu kompanije iz Londona smatraju u najmanju ruku “preoptimističnom”. Tako je dr Jasmina Glamočilja, predsjednica Mikološkog društva Srbije, za B92 izjavila da tu nikako ne može biti lake zarade.

Ona, naime, organizatorima ovog posla zamjera što građanima nisu objasnili da zemljište mora prethodno da se pripremi i naglašava da se rod nikako ne može očekivati za tri godine. Potrebno je, kako objašnjava, bar desetak godina do perioda maksimalnog roda.

“Ako vam neko kaže da bez velikog rada možete da zaradite veliki novac baveći se poljoprivredom, to je sasvim sigurno – laž. Da se tartufi tako jednostavno proizvode i da mogu da se tako pouzdano i masovno proizvode jedan kilogram bi koštao 30 evra a ne 3.000 evra. Međutim, ljudi uglavnom čuju ono što žele da čuju – a ne čitaju između redova. Kada im neko obeća laku zaradu, uz malo ulaganja, gomila očajnika koja je ostala bez posla spremna je da izdvoji poslednji novac kako bi navodno ušli u nešto što je dobar biznis a zarpavo će se vrlo moguće ispostaviti da se radi o nekoj vrsti piramidalne prevare”, kaže Uroš Davidović, urednik emisije “Dobra zemlja” u razgovoru za B92.

Ko stoji iza “Green Laboratories Ltd”?

Na zvaničnoj stranici kompanije koja u regiji obećava dobru zaradu u poslu s gljivama (http://www.greenlaboratories.net/) kaže se da je riječ o, kako se navodi, stranom investicionom fondu, osnovanom 2007. u Londonu od strane većeg broja uspješnih kompanija koje preko ovog fonda ulažu u isplative projekte od kojih očekuju veliku dobit.

Tu je i podatak da osim “Green Laboratories Ltd” London, od 2012. postoji i kompanija “Green Laboratories doo” u Beogradu, a da u BiH preko Filijale u Banjaluci “osniva mrežu potencijalnih saradnika za jedno od najvećih ulaganja u poljoprivredu, odnosno hranu visokog kvaliteta širom Evrope”.

Dalje se ističe kako će u prvoj fazi projekta kompanija iz Londona obezbijediti oko milion sadnica koje će se plasirati ravnomjerno na teritoriji Srbije i BiH. Cilj te prve faze je, kako kažu, sklapanje ugovora sa što većim brojem gazdinstava. Iznose i podatak da su, navodno, u prošloj i ovoj godini u Srbiji potpisani ugovori s preko 400 budućih uzgajivača tartufa.

Pretragom podataka na internetu, sumnje u dobre namjere firme iz Londona postaju sasvim realne. Primjera radi, odlaskom na stranicu Company Check koja pruža informacije o firmama i njihovim vlasnicima na području Velike Britanije i Irske, mogu se pronaći vrlo oskudni podaci o dosadašnjim aktivnostima “Green Laboratories Ltd”. Tačnije, na stranici se kaže tek da je riječ o biznisu pokrenutom 2007. koji vode ni manje ni više nego čak dvije osobe, direktor i sekretarica?!

Ukoliko ovo možda još uvijek ne djeluje neuvjerljivo, slijedi i podatak da su prema posljednjem godišnjem izvještaju prijavili sredstva na računu u banci od “vrtoglavih” 55 britanskih funti. Tu su i dugovanja od 12.384 funte, neto imovina od 24.281 te ukupna imovina vrijedna 36.655 funti.

Slični podaci postoje i na stranici Duedil.

Porno stranice

Kao vlasnik je naveden Edward Petre-Mears, a ovo ime pominje se još prošle godine u britanskim medijima koji ga opisuju kao lažnog vlasnika i prevaranta.

Naime, Guardian piše kako zvanični podaci govore da je Petre-Mears naveden kao direktor najmanje 1.000 međunarodnih firmi. List naročito ističe njegovu saradnicu po imenu Sarah Petre-Mears, koja, barem na papirima, kontroliše više od 1.200 kompanija razbacanih od Kariba, Novog Zelanda do Irske i Velike Britanije.

Ustvari, kako ističe Guardian, Sarah u svojoj 38. godini “upravlja” jednom od najvećih poslovnih imperija na planeti?! Ipak, navodi se kako stvarno sjedište poslova ove žene ostaje misterija. Primjera radi, registar britanskih kompanija raspolaže s njenih 12 adresa, od kojih skoro nijedna nije stvarno mjesto stanovanja/poslovanja. Neke od njih su samo poštanski pretinci, dok tek jedna predstavlja stvarnu adresu stanovanja. Riječ je o gradiću Sark, smještenom u poreznom raju poznatijem kao Kanalski otoci, koji je porodica Petre-Mears napustila prije više od decenije.

Istraga Guardiana vodi dalje do mjesta Nevis na Karibima, gdje se nalazi dom, tačnije luksuzna vila Sarah Petre-Mears. Upravo na ovom mjestu, kako piše list, došlo se do podataka o poslovanju koji upućuju na to da je riječ o čistoj prevari.

Već godinama, piše Guardian, kurir DHL-a dolazi na ovu adresu noseći hrpu papira koje Petre-Mears treba potpisati u zamjenu za keš. John Parker, jedna od njenih veza u Velikoj Britaniji, obavlja registraciju offshore firmi za anonimne klijente za koje se ona pojavljuje kao navodni direktor. Prema pisanju Guardiana, potpisi Petre-Mears pojavljuju se u poslovima koji sežu od kupovine luksuznih nekretnina u Rusiji, do kasino i porno stranica…

Da li i u kojoj mjeri podaci do kojih je došao britanski list mogu izazvati sumnju i u planove “Green Laboratories Ltd” oko poslova s tartufima u našoj regiji, neka prosudi svako ko se namjerava baviti uzgojem ovih gljiva u organizaciji pomenute kompanije. Ne zaboravimo i knjigovodstvene podatke o poslovanju “londonske” firme, barem one dostupne na internetu, a koje bi svakako trebalo uzeti razmatranje.

U vremenu aktualne krize, pojedinca na ivici egzistencije nije teško privući pričama o lakoj i brzoj zaradi. U svakom slučaju, čak i da neki entuzijasti u biznisu s tartufima u aranžmanu ove firme uspiju pronaći recept za uspjeh, dodatan oprez i podrobnije informisanje mogu biti samo od pomoći prije nego teško stečena marka, dinar, kuna… odu u nepovrat. (SEEbiz)