Da li BiH trenutno ekonomski profitira što nije članica NATO?

BANJALUKA – Namjenska industrija u Bosni i Hercegovini ima vrlo solidan neiskorišćeni potencijal za proizvodnju kvalitetnih proizvoda koji bi mogli da zadovolje stroge standarde članica NATO saveza, bez obzira na to što je u odnosu na dominantne sile i njihova pravila, mali igrač.

Kako je za portal CAPITAL objasnio ekonomski analitičar Igor Gavran, odgovor na pitanje da li se pristupanje ovom savezu može isplatiti, barem u onom ekonomskom smislu, danas je daleko drugačije nego što je bilo prije samo godinu, kada se alijansa bavila, može se reći, mirnodopskim i stabilnim pitanjima. Prilike se jesu promijenile, kaže on, a BiH je trenutno možda i u boljoj poziciji nego bi se mogla i nadati, i to zbog neulaska u ovu alijansu, zbog čega je ostala, uslovno rečeno, neutralna.

“Kada je riječ o namjenskoj industriji u BiH mi svakako imamo puno da ponudimo. Pitanje je samo koliko bi mi to članstvo mogli iskoristiti, jer je ogromna konkurencija proizvođača i dobavljača između NATO članica. Postoji mnogo, neću reći ucjenjivanja, ali mogu kazati lobiranja od strane članica u smjeru hoće li neko kupiti francuske ili američke avione, njemačke ili američke haubice. U toj konkurenciji za BiH industriju probijanje na tržište ne bi bilo jednostavno, ali ima tu više mogućnosti i prilika koje treba iskoristiti. Potrebno je ocijeniti i iznalizirati da li naša namjenska industrija u okviru NATO zemalja može pronaći neke nove kupce i eventualno napredovati kada se u potpunosti uskladi sa NATO standardima”, kaže Gavran.

Ima prostora za napredovanje

Na pitanje šta uopšte može da očekuje mala i zaostala namjenska industrija u BiH u odnosu na velike igrače, Gavran navodi da prostora za napredovanje industrije u ovom smislu ima, a da postoji i opcija udruživanja proizvođača koji bi onda mogli zajedno da nastupaju na tom tržištu.

“Udruživanje je moguće samo sa nekim manjim zemljama, ali za nas bi to značilo povezivanje zemalja bivše Jugoslavije na nivou regiona, a koje imaju komplementarnu namjensku industriju. Neke od njih danas su u NATO-u, neke nisu. Nerealno je očekivati da ćemo mi nastupati zajedno sa jednom Njemačkom ili Francuskom. Mislim da mi nemamo potrebe, mi stvarno imamo dobrih proizvoda u namjenskoj industriji i potencijala za razvoj, i to ne da budemo nečiji podizvođač, nego u najmanju ruku partner ili samostalni”, kaže Gavran.

Činjenica je da NATO i u teoriji omogućuje malim da plasiraju svoje proizvode na veliko tržište, ali istovremeno postoji i ogromna dominacija velikih sila. Tu onda nije samo riječ o kupovini i prodaji neke opreme jednom, već su to višegodišnji i višedecenijski ugovori kupovine i nabavke, opreme i njenih dijelova.

“Tada, kakvu god industriju da imate, bićete osuđeni na korišćenje te neke koja je proizvedena u jednoj od zemalja članica”, kaže Gavran.

Međutim, kaže i da BiH, kada se već govori o namjenskoj industriji, može prodavati oružje i van NATO-a, na drugim tržištima. Trebalo bi procjenjivati gdje postoji interes za prodaju, ali i ocijeniti hoće li za BiH nastupiti veća šteta ako svoje proizvoda prodaje u zemljama koje su u lošim odnosima sa NATO-om. Tu je BiH “profitirala” zahvaljujući nepostojanju konsenzusa oko ulaska u alijansu.

Otpor koji u BiH postoji prema NATO-u do sada je bio najviše vezan za politiku i istorijske okolnosti, za sjećanje na ulogu alijanse u našoj regiji, kaže on. Situacija se bitno promijenila i dolaze na vidjelo neki negativni ekonomski efekti koji nisu samo političke prirode. NATO je sada dio jednog konteksta van svoje organizacije, dakle rata u Ukrajini.

U vezi toga, članice NATO-a su obavezne da nastupaju zajedno u smislu sankcija prema jednom tržištu koje je za BiH veoma značajno, dakle rusko. Određen broj članica ovu zemlju sada gledaju kao neprijateljsku, a sa njom BiH nikada nije imala nikakve sporove.

Neutralnost je trenutno najbolja pozicija

“Strateške najave NATO-a u kojima se nagovještava i dosta negativan odnos prema Kini, takođe jednoj za BiH veoma značajnoj državi. To stvara moguće ekonomske prijetnje. Jeste, ima pozitivnih ekonomskih efekata da BiH pristupi NATO-u, ali ako bi morala da prekine veze sa Rusijom danas, a u budućnosti da ih oslabi da Kinom ili zahladi potpuno, da ne govorim o nekim drugim u daljoj perspektivi, onda se sa pravom postavlja ozbiljno pitanje šta je tu interes BiH i šta preovladava. Pojavljuju se sada mogući rizici i pitanje da li je ta balansirajuća pozicija koju BiH ima možda i najbolja. Nismo direktno suprotstavljeni NATO-u, a nismo ni puni član. Možda je to i najbolje, jer nas niko sada ne doživljava ni kao protivnika niti smo uključeni u neki sukob. Mogućnosti ostaju, nemamo prepreke da sa nekim sarađujemo i zato je to najzahvalnija pozicija koju imamo”, kaže Gavran.

Direktor “Kosmosa” Dušan Vještica kaže da on ne vidi bilo kakvu korist od bilo kojeg tržišta, pa ni ruskog, jer mi najviše radimo za Srbiju i za zemlje Evropske unije.

“Ono što ja znam je da zemlje u NATO savezu, dio njihove namjenske industrije radi za alijansu. Mi smo nekada imali nekakve zahtjeve za proizvodnju kutija i pakovanja, naravno preko posrednika, da radimo za njih. Međutim, mi to nismo mogli ispuniti, ni po standardima ni po količinama. Oni traže mnogo, a potrebno je da se ispune njihovi standardi i brojni preduslovi. Ispunjavanje standarda traži mnogo vremena i košta. Znam da zemlje u okruženju kupuju robe od članica NATO-a, dok njihova namjenska industrija radi za alijansu“, objašnjava Vještica.

Pertle, opasači, dugmići, oznake

Objašnjavajući šta je to što se može ponuditi inostranom tržištu, Vještica kaže da treba shvatiti koliko je to široko tržište, da zahtijeva sve, od visokosofisticirane tehnologije koja je rezervisana za velike države i tehnološki opredijeljene sisteme, do sitnih dijelova, opreme, odjeće i drugih potrepština.

“Tu je naše mjesto. Takvim sistemima treba dodatne opreme, potrebe NATO-a, Rusije ili bilo koga drugog, nisu samo u visokosofisticiranoj opremi. Njima trebaju i opasači i pertle, i dugmad i uniforme, oznake, rezervni dijelovi. Recimo, jedan dio za borbena vozila, nije skupa tehnologija koju bi radili odabrani iz velikih sistema. Dakle, ima prostora i za manje zemlje. Sigurno je da ima mjesta za sve”, kaže direktor “Kosmosa”.

Politički gledano, smatra on, treba to sve dobro odvagati. Posla bi sigurno bilo za nas i za industriju, ali bi trebalo objektivno, hladne glave razmotriti šta je dobro za nas a šta ne. Da li je korist veća od štete.

“Međutim, tu se mora znati i da bi nam puno toga bilo nametnuto da kupujemo. Sigurno bi više bilo kupovine nego što bi mi nudili i proizvodili. Taj neki ekonomski skor po nas bi bio sigurno negativan i to je poznata priča. Dobra je priča o udruživanju i formiranju klastera jer bi se olakšao sistem kontrole i omogućilo da svi rade svoj dio, te dobiju mjesta na tako velikom tržištu”, kaže Vještica.

CAPITAL: Andrijana Pisarević