PEKING, Pored izbijanja na drugo mjesto po ekonomskoj moći u svijetu, ispred Japana, a poslije SAD, brzi privredni rast u Kini mjenja sve – od globalne ravnoteže vojne i finansijske moći, do načina na koji se dizajniraju automobili, što je dovelo i do povećanja kineskog tržišta luksuzne robe, za koje se očekuje da će u narednih pet godina premašiti 14 milijardi dolara.
Iako je najveći dio svijeta utonuo u recesiju, prodaja luksuznih proizvoda u Kini porasla je za 30 odsto.
Navodi se primjer direktorke reklamne kampanje iz Pekinga Šie Šaoja, koja zarađuje oko 73.000 dolara godišnje i kaže da jednu trećinu troši na luksuznu robu kao što su haljine, ručni satovi i skupe tašne.
Njoj je to važan dio imidža i smatra da “robne marke proizvoda daju ljudima određeno samopouzdanje i društveno priznanje”.
Žan-Mišel Dimon, koji vodi firmu za odnose s javnošću u Aziji, kaže da su kineski potrošači prošle godine potrošili devet milijardi i 400 miliona dolara na luksuznu robu, čime su prevazišli čak i SAD, postavši drugo najveće tržište luksuznih proizvoda poslije Japana.
“Ekonomska kretanja u cijeloj Kini su zaista odraz društvenih promjena. U stvari, kineski potrošači su danas definitivno spremni da se opredjele za kupovinu luksuznih proizvoda”.
Rast tražnje za luksuznim proizvodima se veoma isplati prodavnicama kao što je “Lenuks”, u kojima se prodaju modeli “Prade”, “Gučija”, “Fendija” i drugih poznatih firmi.
Menadžer Ge Žing kaže da je kompanija za dvije godine otvorila dvije prodavnice, ističući da se “luksuzna roba loše prodaje u svim dijelovima svijeta, sem u Kini, gdje tržište i dalje raste”.
Stoga smo uvjereni, kaže on, da smo uradili pravu stvar kad smo otvorili radnju u Kini.
Povjerenje odslikava i nedavna anketa koja pokazuje da kineski potrošači očekuju da će, tokom narednih pet godina, potrošiti gotovo 15 milijardi dolara na luksuzne proizvode.
Ekonomista Dejvid Resler je izjavio za “Glas Amerike” da je pravac kretanja kineske potrošnje jedna od svjetlih tačaka u zapadnim ekonomijama.
“Kina postaje moderna ekonomija, što znači da joj je potrebno da uvozi robu iz razvijenih privreda, kao što su one u Evropi i SAD.
Uprkos novouspostavljenom povjerenju u uspješnu Kinu, ekonomisti kažu da je jaz izmedju kineske elite i siromašne većine među najekstremnijim u svijetu.
Mada u Kini živi sve veći broj milionera, prosječan prihod po glavi milijarde i 300 miliona stanovnika te zemlje, i dalje je među najnižima u zemljama koje se razvijaju, ukazuje VOA.