BANJALUKA/SARAJEVO, Vrtoglavih 67.160 tona metalnog otpada izvezeno je prošle godine iz države, pokazuju podaci Agencije za statistiku BiH, iz koje napominju da je riječ uglavnom o željezu, čeliku, aluminijumu, olovu i bakru.
Ako se taj podatak uporedi sa cijenama ovih metala, grubim procjenama dobije se brojka “teža” od 100 miliona maraka, koliko su platili domaći otkupljivači, ali je u konačnici suma znatno veća jer su i oni ostvarili profit pri prodaji u inostranstvu.
Ipak, prema riječima stručnjaka, u svemu najviše profitiraju zemlje u koje izvozimo, jer stvaraju gotov proizvod i onda ga, nerijetko, prodaju upravo nama.
Najmanji dio kolača dobiju oni koji akumulatore, stare oluke i radijatore, kao i školjke vozila i slične predmete prodaju, dok otkupljivači u BiH imaju prilično dobru zaradu.
Kada se ispod svega podvuče crta, BiH gubi veliku svotu jer umjesto gotovog proizvoda prodaje sirovinu.
“Najbolji bi rezultat bio da smo mi taj otpad reciklirali, odnosno preradili i kasnije dobivenu sirovinu upotrijebili za neku novu proizvodnju i u konačnici izvezli gotov proizvod metalske industrije sa daleko većom vrijednošću. U tom smislu je ovakav izvoz negativan”, ocjenjuje Igor Gavran, ekonomski analitičar u Spoljnotrgovinskoj komori BiH.
Po njegovim riječima, gledajući u obzir nedostatak kapaciteta za recikliranje u BiH, te činjenicu da se država riješila otpada, ovakav izvoz ima i pozitivne strane.
“U svakom slučaju, u svemu najveći profit ostvaruju oni koji taj otpad kupe u stranim državama i prerade ga u nešto vrednije. U BiH profitiraju izvoznici, jer otkupne cijene su uglavnom marginalno niske. Sve ovo bi trebalo da bude najveći poticaj i signal za razvoj prateće industrije, odnosno reciklaže i korištenja”, pojašnjava Gavran.
I sindikalne vođe iz oblasti metalske industrije smatraju da je poražavajuće to što mi izvozimo materijale koji se koriste kao sirovina, a potom kupujemo gotove proizvode.
“Mi imamo i kod nas kapacitete koji prerađuju željezni otpad, ali se dosta toga i izvozi. Kada je riječ o izvozu, mora se mnogo uraditi da mi od tih sirovina stvaramo kvalitetne proizvode, a ne da ih uvozimo”, poručuje Tane Peulić, predsjednik Sindikata metalske industrije i rudarstva RS.
Otkupljivači metalnog otpada kažu da građani iz svojih kuća i dvorišta prodaju gotovo sve što im ne treba, a mogu da unovče, od starih radijatora do olupina vozila.
“Dobro dođe njima, jer se riješe nečeg što im samo smeta i ujedno zarade, ali i nama, jer to na kraju i prodamo. E, sad, teško je da vam kažem koje su cijene, sve zavisi od toga koliko je otpad ‘čist’. Orijentaciono, po kilogramu, najjeftinije je željezo – 0,38 KM, a najskuplji je bakar i košta oko devet maraka. Olovo košta oko 1,8 KM po kilogramu, a ko prodaje veće količine, dobija više novca po prodatom kilogramu”, navode otkupljivači.
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, lani smo najviše izvezli željeza i čelika, čak 41.572 tone. Bakra, koji je najskuplji, izvezli smo 8.932 tone. Nezavisne novine
