ZVORNIK – Zahir Okić sa svojom porodicom živi na obali jezera Crveni mulj. Hemijski otpad iz fabrike „Nova Alumina“ polako ulazi u njegovo imanje, ali i imanje drugih stanovnika zvorničkog naselja Durakovići. Lokalni put već je oštećen i prijeti mu prekid.
Građani za medije teško razgovaraju. Strah da njihova imovina neće biti otkupljena na vrijeme i da će biti manje cijene ukoliko se javno požale je veći.
No, Zahir nema taj problem. Njegovu kuću su zadnjih godina razmjeravali, ali više ne dolaze iz „Nove Alumine“.
„Niko ništa ne pominje za klizište. Da se bunimo nemamo kome, izuzev da nađemo kakvog advokata da nas zastupa kolektivno. Selo je ugroženo. Mnogi su prodali. Da se ne bi kolektiv bunio oni gledaju jedno po jedno da bi vrijednost kuće, ako vrijedi 60-70 hiljada, oni dali 40.000. Budi zadovoljan i seli se“, priča nam Zahir.
Na drugoj strani obale je selo Čelišmani. Tu živi tek nekoliko porodica. Voda im ulazi skoro u dvorišta, a fabrika pojedinačno otkupljuje imovinu. U sedmoj i osmoj deceniji djedovi i bake napuštaju svoje domove kad dođe red na njihovu kuću. Do tada prašina koju proizvodi crveni mulj guši one koji su još uvijek tu.
Husein Lolić kaže da se pored jezera ne može disati, guši.
„Prije dvadeset dana kad je bura udarila, tu se ne vidi ništa. Isto snijeg da pada. To je užasno i sad eto jedni po jedni se sele. Strah nas je. Klizište ovo može da odnese, ali nema ko da nam pomogne“, priča Lolić.
Preko puta Huseina je porodica Smajlović. Voda je stigla pod njihov prozor, pa je “Nova Alumina“ tek onda otkupila njihovu kuću.
Ljudi ovdje pored jezera siju, piju lokalnu vodu i udišu zrak.
Tadašnjeg direktora „Nove Alumine“ Zorana Stevanovića pitali smo da li se kao bivši gradonačelnik Zvornika sjeća da li je ovdje ikada rađena analiza vode, zraka i tla. Stevanović nije imao takva sjećanja, tvrdi da je to uglavnom samo fabrika radila.
Međutim istraživanje je radio Univerzitet Istočno Sarajevo Tehnološki fakultet u Zvorniku čiji rezultati kažu da alkalitet crvenog mulja predstavlja vrlo ozbiljan problem, kako pri eventualnim aplikacijama, tako i pri odlaganju.
„Svaka tona suhog crvenog mulja sadrži značajan alkalitet u količini od 5-20 gL sode (izražen kao Na2CO3). Ovo može prouzrokovati niz sekundarnih problema, kao što su izlučivanje toksičnih metala, pukotine glinenih zaptivnih masa na mjestu deponovanja, stvaranje alkalne prašine i sprečavanje rasta biljaka. Visok alkalitet je primarni razlog koji bi mogao uticati da se crveni mulj klasifikuje kao opasan materijal“, navedeno je u istraživanju.
Opasna i kancerogena materija
Za profesoricu Medicinskog fakulteta u Tuzli Nurku Pranjić crveni mulj prema svom hemijskom sastavu predstavlja opasnu i kancerogenu materiju.
„Najučestalija profesionalna toksikologija i patologija ispoljava se na plućima zbog udisanja prašine, aerosola i dimova pneumokoniozom, opstruktivnim bronhitisom, astmom i rakom pluća. Česte su profesionalne bolesti kože zbog kontakta s iritativnim i alergijskim supstancama u aluminijumskim prašinama, ekcematozni dermatitis. Rjeđi su tumori kože. Nova naučna otkrića dovode u vezu otpadne baze crvenog mulja koje su prodrle u konzumiranu pitku vodu i hranu sa nastankom raka dojke“, dodala je Pranjić.
A da ima oboljelih od raka potvrdio nam je i stanovnik Durakovića, Zahir Okić.
„Ima oboljelih od raka, ima mi komšinica. Ima još par njih, ali seoski život narod krije bolesti. Par komšinica ima, neke su pomrle, ali sve je to brana, crveni mulj. Ista ta voda se isparava“, kaže on.
Prema evidenciji Zavoda za javno zdravstvo Tuzlanskog kantona za područja koja gravitiraju oko Crvenog mulja i „Alumine“, a liječenje imaju u Federaciji BiH novootkriveni broj oboljelih od karcinoma je za posljednje dvije godine 68. Institut za javno zdravstvo Republike Srpske podatke o oboljelima od raka koji se liječe na prostoru Zvornika, nije dostavio do zaključenja teksta.
Ono što je vidljivo iz podataka Zavoda za javno zdravstvo Tuzlanskog kantona jeste da su najbrojniji maligniteti usta, usne šupljine i faringitisa, te raka dojke.
To za profesoricu Pranjić predstavlja jasan pokazatelj da se radi o isparavanju visoko alkalne i korozivne vode crvenog jezera čiji teški metali dopiru do usta, sluznice grla i faringitisa.
Kako bi prošli zajedno kroz dobijene podatke tokom višemjesečnog istraživanja ekoloških posljedica na stanovništvo oko „Nove Alumine“ upit smo poslali i novom direktoru ovog preduzeća Radislavu Filipoviću, ali odgovor nikada nismo dobili.
Cjevovod ima sedam kritičnih tačaka
Jezero Crvenog mulja čija dužina je preko četiri kilometra, visina 63 metra, a širina 683 metra puni se uglavnom kroz cjevovod dužine oko 15 kilometara. Izgrađen je krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka, a ove godine zbog svoje starosti proizveo je čak dva ekološka incidenta.
Kako nam je u avgustu kazao Stevanović, tadašnji direktor „Nove Alumine“ glavni cjevovod je „meta ispitivanja“ stručnih lica ovog preduzeća.
„Da se otkriju te kritične tačke, da se to zamijeni“, tvrdi Stevanović.
Zbog starosti cjevovoda u julu je došlo do pucanja dihtunga i izljevanja opasne materije u rijeku Sapnu.
„Sreća pa je relativno na vrijeme otkriveno, ali tu je baš izašao kompletan sadržaj. To je bilo 300-350 metara dužinom rijeke Sapne se razlilo. Došlo je do pomora ribe i onda su naši onom mašinom koja čisti kanalizaciju usisali. Mi smo najveći dio, nekih 25 cisterni odvukli gore na branu, sasuli, napravili nekoliko preliva“, kazao je Stevanović.
Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS tvrdi da nisu upoznati sa problemima cjevovoda, da „Nova Alumina“ ima važeće ekološke dozvole u kojoj su propisane mjere koje investitor mora poštovati prilikom rada postrojenja, a da je za kontrolu mjera nadležna inspekcija.
U gradu i okolini u svakodnevnim razgovorima većina stanovništva je protiv ovakvog poslovanja fabrike koja je u vlasništvu Gordana Pavlovića, međutim strah od lokalnih moćnika je jači od straha za zdravlje.
Zorana Stevanovića smo pitali zašto ga se ljudi boje, ali on je tvrdio da nikada nikome nažao ništa nije učinio. Ipak, političari čije su izborne baze u ovom prostoru nisu voljni komentarisati ekološke probleme koje uzrokuje „Nova Aumina“.
Crveni mulj, cjevovod, ali to nije sve…
Dok se za ovaj problem ne nazire rješenje, „Nova Alumina“ zvanično je u proceduri dobijanja dozvola od Vlade RS za suspaljivanje čvrstog otpada u svojim postrojenjima.
„U toku je izdavanje rješenja o utvrđivanju obaveze sprovođenja procjene uticaja i pribavljanja studije uticaja na životnu sredinu za projekat izgradnje postrojenja za suspaljivanje RDF i komunalnog čvrstog otpada. Nakon završenog javnog uvida i završenog postupka procjene uticaja, slijedi postupak donošenja zahtjeva za ekološku dozvolu za predmetno postrojenje“, potvrdili su za CAPITAL u Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS.
Da će „Nova Alumina“ ići u proces spaljivanja čvrstog otpada u naseljenom području regije Birač potvrdio je i Zoran Stevanović u avgustu u razgovoru sa našom novinarkom.
„Potpisali smo ugovor sa kineskom kompanijom vrijedan 127 miliona evra za izgradnju energane za komunalni otpad za koju se smatra da ima nula emisije CO2“, izjavio je Stevanović u vrijeme obavljanja pozicije generalnog direktora „Nove Alumine“.
Kako je tada kazao projekat spaljivanja čvrstog komunalnog otpada biće izrađen i za Željezaru u Zenici.
Proces proizvodnje RDF-a podrazumijeva selektivno izdvajanje komponenti otpada s visokim energetskim potencijalom poput papira, plastike, drveta, tekstila, njihovo usitnjavanje i sušenje, čime se dobija homogenizovana frakcija pogodna za spaljivanje u postrojenjima za energetsko iskorištavanje otpada.
Iako je Stevanović garantovao da će biti nula emisija CO2 građani nisu uvjereni u istinitost tih tvrdnji.
„Tokom sagorijevanja nastaju gasovi i čestice koje sadrže dioksine, furane, teške metale i fine praškaste čestice koje predstavljaju ozbiljnu prijetnju zdravlju ljudi. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) upozorava da dugotrajna izloženost ovim materijama povećava rizik od bolesti disajnih puteva, karcinoma, poremećaja imuniteta i problema u trudnoći. Najugroženiji su djeca, starije osobe i hronični bolesnici“, smatra aktivista i novinar Nedeljko Bosiočić.
Ipak, stanovništvu u graničnom dijelu Bosne i Hercegovine i u susjednoj Srbiji ostaje velika briga. Ministarstvo za ekologiju, građevinarstvo, prostorno uređenje RS ne zna koje filtere „Nova Alumina“ ima i ima li ih uopšte kako ne bi zagađivala okolinu. Kažu kako je sistem filtriranja propisan važećom ekološkom dozvolom, a sistem koji se tek gradi definisaće to novom ekološkom dozvolom ako do nje dođe. Brana jezera Crvenog mulja ove godine je ponovo podignuta za tri metra, a nikada niko ni u starom ni u novom menadžmentu nije znao da li ona ima poseban stepen sigurnosti u slučaju zemljotresa. Za sada, tvrdi Stevanović seizmički uređaji ne bilježe ništa preko dozvoljenih vrijednosti kretanja tla.