BEOGRAD, Teška ekonomska situacija u Srbiji neće se popraviti bar još dvije godine.
Čak i da se nova vlada najpredanije okrene proizvodnji, rastu društvenog proizvoda i povećavanju zaposlenosti, što bi trebalo da joj bude i prva briga, iz sadašnjih teškoća ne može se Srbija izvući ni ove, a ni sljedeće godine, procjena je Mihaila Crnobrnje, dekana i profesora Fakulteta za ekonomiju, finansije i administraciju.
– Meni se 2014. čini najrealnija kao godina zaokreta ka poboljšanju – navodi Crnobrnja, u razgovoru za “Večernje novosti”.
* Skoro je izvjesno da će nova vlada povećati PDV. Koje su koristi, a koje štete od ove mjere i da li je to novo opterećenje za džep građana neophodno?
– I meni izgleda da je povećanje PDV neizbježno, jer Vlada mora da smanji “rupu” u budžetu. Putem povećanja PDV to se može učiniti brzo i efikasno. To je prednost. Nedostatak je što će to dovesti do porasta inflacije i udarca na kupovnu moć građana. Međutim, treba napomenuti da će izlazak iz sadašnje teške situacije imati neku svoju cijenu, bez obzira na to da li će ona biti plaćena kroz PDV, kroz smanjene plate, ili povećanu nezaposlenost. Važi narodna izreka “Ako se ne plati na mostu, platiće se na ćupriji”.
* Da li su Srbiji potrebnije mjere štednje, po receptu Merkelove, ili bi zamajac za izlaz iz ekonomskih teškoća mogla biti potrošnja koja će podstaći razvoj, kako sugeriše njen francuski kolega?
– Srbiji je potrebno i jedno i drugo. Uostalom, to je upravo formula koju u posljednje vrijeme razrađuju i u Evropskoj uniji. Nema sumnje da su deficiti i dugovi nastali kao rezultat prekomjerne i često neracionalne potrošnje. Pravo rješenje je u smanjivanju neracionalne potrošnje i povećavanju investicione kako bi se podstakao rast i povećalo zapošljavanje. To je, međutim, vrlo lako reći, a mnogo teže uraditi.
* Jedna od tema oko koje se lome koplja jeste i uloga MMF. Koliko je Srbiji važan sporazum sa MMF, šta ako do njega ne dođe?
– Sporazum sa MMF jeste važan, ne toliko zbog para, već zbog stvaranja pozitivnije poslovne klime i izvjesnog pritiska na vrstu politike koju treba voditi. Sredstva MMF se ne mogu koristiti za investicije. Ona služe kao podrška stabilnosti dinara. Ali MMF uslovljava davanje sredstava preporukama ekonomskoj politici, koje su gotovo isključivo usmjerene na štednju. I tu se lome koplja. Da li ili ne zamrznuti plate i penzije, i slično. Moguće je prevladati sadašnje teško stanje i bez sporazuma sa MMF, ali će biti teže. Dosadašnje iskustvo ukazuje da srpske vlade jednostavno nemaju potrebnu mjeru samodiscipline da realizuju neophodne mjere.
* Da li ćemo kraj godine dočekati sa kursom od 150 dinara za jedan evro, kako neki ekonomisti prognoziraju?
– Tendencija slabljenja dinara u odnosu na strane valute će se nastaviti, sa malim oscilacijama nagore ili nadole, sve dok se ne otklone gorepomenuti problemi koji se odražavaju na ponudu i tražnju deviza. Narodna banka može da utiče na nivo dnevnih i nedjeljnih oscilacija koristeći devizne rezerve, ali te rezerve jednostavno ne mogu da pokriju sve rupe u sistemu. Nezahvalno je prognozirati kurs za šest mjeseci, ali će on svakako biti viši nego danas. Prognoza o rastu evra do 150 dinara mi se čini pretjeranom.
Sigurno je da pad vrijednosti nacionalne valute mora da se prenese i na maloprodajne cijene. Ali u situaciji kada je teško prodati robu zbog pada tražnje, dio tereta će i trgovci primiti na sebe da ne izgube prevelik broj mušterija.
Pjevaju dvije sirene
* Smatrate li da se promjenom predsjednika Srbije promijenila politička klima kada je u pitanju investiranje…
– Ne. Sama promjena je rezultat demokratski izražene volje naroda. Ono što će odrediti, ili promijeniti, političku klimu jeste način na koji će se i predsjednik i Vlada odnositi prema izazovima i problemima koje treba rješavati. Lako je moguće da dođemo u “kohabitaciju” dviju glavnih političkih opcija. To samo po sebi nije loše kad je riječ o stranim investicijama. Sve zavisi od toga koliko će skladno da “pjevaju dvije sirene” u privlačenju investitora. Samo da podsjetim, dosad najveća strana investicija u Srbiju ušla je 2006. godine, upravo u vrijeme kohabitacije DS i DSS i stranaka oko njih.
Srbija i Grčka
* Prijeti li Srbiji potpuni ekonomski kolaps poput onog u Grčkoj?
– Ni ta mogućnost ne može da se isključi, mada u ovom trenutku takva opasnost nije neposredna. Do toga bi došlo kada se ništa ne bi promijenilo, kada bismo i dalje trošili više nego što stvaramo, kada ne bismo paralelno radili na smanjivanju neracionalne potrošnje i povećavanju ekonomski opravdane proizvodnje. Novosti
