BEOGRAD, Više od četvrtine ukupnog broja malih i srednjih preduzeća u Srbiji vode žene, koje se na samostalni biznis najčešće opredjeljuju kada ostanu bez posla.
Jedna od njih je i Svetlana Vučković, diplomirani ekonomista, sada vlasnica agencije „Nana S. V“ iz Beograda, koja se bavi prije svega brigom o starima.
Prije dvije godine za svoj rad je dobila priznanje „Žena za 10“ za društveno odgovorno poslovanje koje joj je dodjelila Oportjuniti (Opportunity bank), a potom je usljedilo i priznanje Udruženja poslovnih žena “Cvijet uspjeha za ženu zmaja“ – namjenjenu najboljem modelu zapošljavanja.
Svoj biznis je započela sa jednom saradnicom, a sada u njenoj agenciji radi više od 20 žena koje su prije toga bile na spisku Nacionalne službe za zapošljavanje. One svakodnevno pružaju pomoć starima u opštinama Stari grad i Vračar, gdje inače i živi najveći broj pripadnika “trećeg doba”.
Vučkovićeva priznaje da je u svijet biznisa ušla iz nužde jer je u 47. godini života ostala bez posla. Njena sudbina se ne razlikuje od drugih žena koje se nađu u sličnoj situaciji, a pošto plata njenog supruga nije bila dovoljna za višečlanu porodicu, u kojoj je tada bilo i studenata, Vučkovićeva je odlučila i osnovala agenciju “Nana”.
Podsticaj je bio to što su suprug i ona imali iskustvo u tom poslu vodeći brigu o najstarijim članovima u svojoj porodici.
“Sada je to osnovna djelatnost moje firme. U početku imate neku viziju… Ovo je uslužna djelatnost, a za materijalnu nadoknadu morate nešto i da pružite… Počela sam sa jednom saradnicom i što sam više ulazila u problematiku uvidjela sam da ne postoji sistem socijalne zaštite starih ljudi”, ispričala je Vučkovićeva za Tanjug.
Mnogo je, priča, uložila u svoje usavršavanje, pratila je kako se to radi u drugim zemljama, analizirala iskustva sličnih djelatnosti, pročitala dosta stručne literature i napokon se odlučila i “uhvatila u koštac” sa ovim po svemu veoma delikatnim poslom. Najprije je, kaže, odabrala saradnike i pružila im adekvatnu obuku i nikada se nije pokajala.
“Nisam se pokajala, jer jednostavno kad uđete u sve ovo, to vas nekako vuče. Mnoge žene kažu da rade iz humanih razloga. Da, iz humanih razloga, ali one dolaze ovamo da bi se zaposlile, da bi pomogle starim ljudima i za taj ne tako lak posao primaju nadoknadu““, kaže sagovornica Tanjuga.
Priliku za zaposlenje je pružila ženama u srednjim godinama koje, kako je primjetila, najproduktivnije godine provode na Birou za zapošljavanje. Njene saradnice se, ističe, trude da dokažu da starost nije bolest, već etapa u životu svih nas koja može da pričinjava i zadovoljstvo ukoliko postoji neko ko može da pomogne.
Naše gerontodomaćice često postaju najbolje prijateljice našim korisnicima, a ponekad smo i jedini koji otvaraju njihova vrata“, ispričala je Vučkoviheva, čija je agencija “pionir” u ovom poslu.
Kao takva njena agencija je imala i teških perioda. Nedavno je, naime, zbog privremenog finansiranja Gradske uprave da djelatnost ostala bez dovoljne materijalne podrške, a po Zakonu o socijalnoj zaštiti Srbije nosioci usluga odnosno pomoći u kući prvenstveno su lokalne zajednice.
Inače, oko 25 gerontodomaćica “Nane” obilazi više od 200 korisnika, a Vučkovićeva se nada da će novi zakon o socijalnoj zaštiti omogućiti povećanje broja zaposlenih u njenoj agenciji i proširenja broja korisnika.
“Nažalost socijalna djelatnost je u suštini siromašna djelatnost i usluge koje mi pružamo nisu svima dostupne”, kaže Vučkovićeva istakavšii da im je najveća konkurencija “crno tržište”.
Statistiska, kaže, pokazuje da veliki broj grdajana u Srbiji ima potrebe za ovakvom vrstom usluge, a da svaka peta opština u Srbiji još nema uspostavljen ni sistem za razvijanje djelatnosti.
Usluge gerontodomaćica su raznovrsne, pa se najprije sačini tzv. “lični plan” koji može da sadrži sve usluge – od nabavke namirnica, lijekova, održavanja higijene domaćinstva, pripremanja lakih obroka, održavanje higijene odjevnih predmeta, podrške u kretanju u prostoru i van njega, ovjeravanje recepata…
Ne rijetko, priča Vučkovićeva, starijim osobama, koje su usamljene, potrebno je samo društvo. Uočljivo je, dodaje, da se u posljednje vrijeme javljaju osobe kojima je potrebna nega i pomoći u održavanju lične higijene, a riječ je veoma bolesnim, polupokretnim i nepokretnim građanima, koji su najčešće prepušteni sami sebi. Tanjug
