BANJALUKA – Ukupna vrijednost svih potencijalnih projekata u oblasti javnih investicija u BiH procjenjuje se na više od 25 milijardi maraka, a tradicionalnim oblikom finansiranja iz budžeta potrebno je više od 200 godina da se završi njihovo finansiranje, pokazuju raspoloživi podaci.
Ekonomisti u RS zato predlažu da je pravi trenutak da se počne koristiti potencijal institucionalnih investitora, poput osiguravajućih društava, penzijskih rezervnih fondova, banaka i slično, a koji je ogroman. Takođe, međunarodne finansijske institucije prisutne u BiH poput Svjetske banke, IFC-a, EBRD-a imaju potencijal i mandat za podršku ovim investicijama. Naime, sektor ovih investitora u BiH raspolaže aktivom od četiri milijarde KM. Od tog iznosa samo kod osiguravajućih društava iznos depozita i obveznica iznosi milijardu.
“Republika Srpska i njen sektor institucionalnih investitora mogu biti partneri na izgradnji i održavanju investicija od javnog značaja. Na jednoj strani imamo novac, viškove likvidnosti, iznos novca iznad obavezne rezerve banaka u BiH, koji iznosi 2,7 milijardi KM, a što je gotovo deset odsto od BDP-a. Sa druge strane postoje potrebe za investicijama koje se ogledaju u izgradnji putne, energetske, zdravstvene infrastrukture”, kaže Saša Stevanović, član Udruženja ekonomista RS – SWOT i panelista na temu “Dometi i ograničenja različitih modela finansiranja projekata od javnog interesa” na predstojećem Jahorina ekonomskom forumu, koji će biti održan 3. i 4. maja. Ovaj panel treba da otvori ova pitanja, kao i rizike koje pojedini modeli finansiranja imaju.
“Ukoliko je to samo investiranje zaduživanje države, izgradnja i vraćanje kredita, javlja se problem efikasnosti ovih investicija i nemogućnosti prioritizacije investicija. Ukoliko se to prepusti privatnoj inicijativi, postoji problem prebacivanja rizika na javni sektor, a profita na privatni”, kaže Stevanović.
Milomir Durmić, predsjednik Skupštine Udruženja osiguravajućih društava u RS, takođe učesnik foruma, kaže kako u skladu s pozitivnim zakonskim propisima društva mogu da ulažu svoj novac ukoliko su država ili lokalna zajednica emitenti.
Kako kaže, jedan od modela ulaganja je u obveznice koje emituju lokalne zajednice ili Republika Srpska, gdje nemaju ograničenja, tako da sav novac koji imaju kao pokriće tehničkih rezervi mogu da ulažu.
“Međutim, osiguravajuće kompanije moraju da cijene rizike koje imaju. Imajući u vidu da se ta sredstva koja se koriste kao tehničke rezerve prikupljaju od osiguranika i služe za isplatu eventualnih šteta, moraju se ispuniti određena načela. Jedno od prvih je da se brzo mogu unovčiti. Drugo je sigurnost koju moramo imati da su uložena sredstva sigurna i da nijednog momenta ne mogu biti dovedena u pitanje, da propadnu”, kaže Durmić, jedan od učesnika foruma.
Inače, problem finansiranja projekata od javnog interesa poput izgradnje i održavanja infrastrukture prepoznale su zemlje G20 na samitu 2013. u Sankt Peterburgu. Tada su vlade ovih zemalja počele promovisanje politika i inicijative na promociji investicija institucionalnih investitora u infrastrukturu. Ministarstva finansija i centralne banke zaduženi su da sarađuju s nadnacionalnim tijelima u cilju pronalaska najboljih modela implementacije.
Jedna od lokalnih zajednica koja novac za investicije obezbjeđuje kroz emitovanje dugoročnih obveznica je grad Banjaluka. Božana Šljivar, načelnik Odjeljenja za finansije, kazala je kako je cilj da iz prikupljenih sredstava bude finansirano pet kapitalnih projekata iz različitih oblasti, od kojih su svi od posebnog značaja za funkcionisanje grada.
Ona je naglasila da je ovo prilika, ne samo da se zajednički podrži razvoj i izgradnja grada, već i da kupci kroz ovaj oblik ulaganja dugoročno štede i zarade kamatu, koja je ovog trenutka povoljnija od kamatnih stopa koje se nude na klasičnu štednju u domaćim bankama. Nezavisne novine