BANJALUKA, Da građani RS sve više svog novca ostavljaju u kafanama pokazuje statistika, prema kojoj iz godine u godinu budu srušeni rekordi u prometu ugostiteljskih objekata.
Dovoljno je reći da je, prema statističkim podacima, u ugostiteljstvu prošle godine promet iznosio oko 111,5 miliona maraka.
Ta cifra ne govori mnogo dok se ne uporedi sa iznosom iz 2008. godine, kada je ukupan pazar u ugostiteljskim objektima bio “mršaviji” za oko deset miliona.
Interesantno je da, uporedo s krizom, raste i ceh u kafićima, restoranima, i sličnim objektima, što je jednim dijelom i “zasluga” uvođenja fiskalnih kasa, ali je, istovremeno, neosporno i to da se konobarima ostavlja sve više novca.
Nije nam, kažu stručnjaci, dobro to što se u kafanama uvijek traži mjesto više, jer troškove za kafanskim stolovima u ovim kriznim vremenima treba da redukujemo.
“U krizna vremena treba raditi na uštedi, i to na nivou domaćinstava, ali i institucija i države. Novac koji ostavljamo u kafanama treba uputiti na korisniju adresu. Primjera radi, mogao bi se taj novac usmjeriti na novo zapošljavanje”, ocjenjuje Zoran Pavlović, ekonomski analitičar.
Aleksandar Milić, psiholog, smatra da su ljudi u kafićima sve učestalije u toku radnog vremena. Ipak, kako on kaže, u kafane rijetko zalaze oni koji nemaju visoke prihode.
“To nisu posjetioci koji spadaju u ugroženije kategorije, poput penzionera. Veći dio stanovništva živi na račun onih koji rade. Imate djecu koju finansiraju roditelji, a upravo su mladi najčešći potrošači u kafanama”, ocjenjuje Milić.
Kako kaže, kod nas nema razlika između dnevnih i večernjih posjeta kafanama, pošto je posjećenost gotovo ista.
“U svim drugim ambijentima tokom dana ljudi su zaokupljeni aktivnostima, dok kod nas to nije slučaj. To utiče na tu potrošnju u našim ugostiteljskim objektima. Štaviše, kod nas se i poslovni dogovori i pregovori obavljaju u kafanama”, ocjenjuje Milić.
Nije jasno ni sociolozima zašto se u kafanama ruše rekordi posjećenosti, uporedo sa sve većom stopom siromaštva.
“Postavlja se pitanje – odakle novac. Kafana je mnogima postala statusni simbol, dok se o obezbjeđenju egzistencije sve manje razmišlja”, kazali su sociolozi.
Uzmemo li da prosječna plata iznosi oko 830 KM, ispostavi se da godišnje u ugostiteljskim objektima u RS bude “spiskano” oko 135.000 zarada.
Ugostitelji su nam kazali da su im gosti uglavnom mladi ljudi, čiji džeparac inače nije veliki.
“Što se pazara tiče, ja se oslanjam na dan, dok uveče i nema mnogo posla. Tokom dana na kafu dođe društvo ili par, ali se vidi da nisu jače platežne moći. Ponekad čak i svako za sebe izvadi po marku za tu kafu. Ne mogu se baš pohvaliti velikim pazarom, ali zaista postoje i kafići gdje se ‘obrnu’ velike pare. No, riječ je o objektima u većim gradovima i na prometnim mjestima”, kaže vlasnik kafića iz Mrkonjić Grada koji je želio da ostane anoniman. Nezavisne novine
