SARAJEVO – Zime koje dolaze neće biti lake. Biće problema sa dostavom gasa, a rast njegove cijene usloviće poskupljenje i drugih energenata. U moru loših najava, ipak, ima i nešto pozitivno – cijene hrane neće rasti. Baš kao ni podrška vlasti.
Ekonomski analitičar Admir Čavalić uvjeren je da će sa nadolazećim vremenima, koje će ostati upamćena po poskupljenjima svega i svačega, građani morati mijenajti obrazac ponašanja. Šta ćemo ako nestane gasa, a potom krenu redukcije struje, hoće li cijene hrane i dalje obarati rekorde, kako ćemo živjeti i preživjeti?
Na sva ova pitanja dijeli odgovore ne samo sa kolegama, ekspertima, ali i građanima, koji su kaže, majstori za preživljavanje.
Šta ako i struja poskupi?
Evropljani se već pripremaju za tešku zimu. Zvaničnici govore o mogućnosti nestašice energenata i hrane, a cijene će dodatno porasti. Kažu da slijedi deset najgorih zima. Kakvu mi možemo očekivati?
Čavalić: Kada je riječ o BiH, definitivno će biti problema vezano za cijenu i dostavu prirodnog gasa. To posebno pogađa građane Kantona Sarajevo koji koriste proirodni gas kao glavni faktor za zagrijavanje, ali svakako i neke druge kompanije u državi, poput “Željezare”. Poskupljenje prirodnog gasa utiče na rast cijena električne energije, nafte i naftnih derivate, ali i peleta, uglja i slično. Već sada je nestašica uglja i peleta na tržištu ili izuzetno su skupi. Zato će vjerovatno doći do promjene obrazaca ponašanja potrošača. Imamo informaciju o rekordnoj prodaji uređaja za zagrijavanje putem električne energije, konvektora i grijalica, što znači da se građani već manje više pripremaju za tu tešku zimu. Znači, pretpostavka je da će građani najviše koristiti struju za zagrijavanje kao trenutno najjeftiniju opciju.
Ali, rekli ste da će i struja poskupiti?
Čavalić: Dakle, kada govorimo o električnoj energiji, već je bilo povećanja cijena tokom ove godine za pravna lica kroz promjenu pojedinačnih ugovora. Moguće je da bude i dodatnih poskupljenja za tu kategoriju potrošača. Kada su u pitanju fizička lica, poskupljenja možemo očekivati od naredne godine. Ovo je izborna godina i vrlo su male šanse da se bilo koji nivo vlasti odluči za tako nešto.
Rusija je nedavno privremeno zaustavila dotok gasa kroz gasovod preko Baltičkog mora prema Njemačkoj. Hoćemo li i mi ostati bez ovog energenta?
Čavalić: Sumnjam jer mi preko Srbije nabavljamo prirodni gas. Ne vjerujem da će oni doći u neku konfliktnu poziciju sa Rusijom. Međutim, opasnost i rizik ipak postoje jer je Rusija vrlo nepredvidiva u ovom trenutku. Generalno, u geopolitičkom smislu, BiH nema tako loše odnose sa Rusijom kao neke druge zemlje Evrope.
Fenomen življenja u BiH
Kako će se kretati cijene hrane?
Čavalić: Poljoprivreda je imala određeni period da se adaptira na ukrajinski rat. Nakon inicijalnih šokova koje smo imali u prvom i drugom kvartalu, sada su se tržišta adaptirala. Poljoprivreda se preorjentisala na određene proizvode koji su nedostajali tokom ove krize i inflacije. Očekujem pad cijena, na primjer, ulja, vjerovatno stabilizaciju cijena brašna i slično. Naravno, na konačnu cijenu utiču troškovi transporta, kao i otvorenost ekonomija odnosno granica. Recimo, skok cijena piletine je direktna posljedica nedostatka i rasta cijena određenih faktora proizvodnje. Generalno, mislim da smo dostigli neke vrhunce po pitanju prehrambenih proizvoda i da će doći do pada cijena. Nažalost, ne baš na isti nivo kao što je bilo 2021. godine.
Izbori su u oktobru. Jesmo li sigurni do kraja godine?
Čavalić: Jesmo, jer poskupljenje se obično veže za početak kalendarske godine. I kada dođe do toga, biće u granicama do deset posto za fizička lica.
Kako da preživimo sa svojim plaćama?
Fenomen življenja i održavanja životnog standarda u BiH je vrlo interesantan. Niz različitih faktora utiče na održavanje postojeće potrošnje. Prije svega, dijaspora. Ipak je BiH u prvih deset zemalja po veličini dijaspore u odnosu na broj stanovnika. Dijaspora kroz materijalnu i drugu podršku održava postojeći kakav takav životni standard. Zatim, tu je siva ekonomija, u smislu da građani imaju neke neregistrovane neformalne prihode. Treća stvar se odnosi na činjenicu da građani vjerovatno već sada prilagođavaju svoju potrošnju. Davati im savjete kako i gdje da uštede bilo bi jednako tome da učimo ptice kako da lete. Gdje god mogu, oni već štede.
U Njemačkoj je građanima preporučena nabavka tuševa koji troše manje vode. Gradovi štede na javnoj rasvjeti. Mnogo je još primjera. Ima li kod nas takvih rješenja?
U zemljama zapadne Evrope, konkretno Njemačkoj, postoje razvijene inkluzivne institucije. Dakle, nešto što građani BiH prepoznaju kao sistem. To znači da se mogu preporučivati ta sistemska rješenja. Može se institucionalno djelovati da se naprave neke uštede 5-10 posto. Dakle, sve je bitno. Moglo bi tako i kod nas, ali problem je što niko od vlasti nema legitimitet u javnosti da nešto urgira ili da daje određene preporuke. Svakako, svako ponaosob, uključujući mene i moju porodicu, treba pokušati napraviti neke uštede. Oni najugroženiji, penzioneri, nezaposleni i socijalni slučajevi, oni vjerovatno nemaju više prostora za te uštede.
Kako uopće sastavljaju kraj s krajem?
Pojavljuje se sve više korisnika javnih kuhinja i socijalne pomoći. Inflacija posebno pogađa one najugroženije. Pretpostavka je da dijaspora dosta pomaže. Pomažu humanitarne organizacije. Ti ljudi se uzdaju u bilo kakav vid podrške, pa čak i ovu jednokratnu po entitetima po 100 KM. Ono što je dobro, kao i kod drugih društava istočne Evrope, jake su porodične i ostale neformalne socijalne mreže.
Izborna podrška
Koliko realno treba novca mjesečno jednoj četvoročlanoj porodici za neki solidan život?
Čavalić: Vrlo je teško procijeniti. Ako gledamo potrošačku korpu, ona ide nekada prema 3.000 KM. Prema ovim podacima treba biti skeptičan iz dva razloga. Prvi je što to nije legitimni instrument statistike. Ne objavljuju je zavodi za statistiku, entitetski ni državni, nego sindikati, a oni predstavljaju interesnu grupaciju. Drugi razlog je što sindikati, pogotovo oni u javnom sektoru, precjenjuju troškove života kako bi jačali svoju pregovaračku moć i onda tražili veće plaće za sebe nauštrb radnika u realnom sektoru. Potrošačka korpa pretpostavlja da Bosanci i Hercegovci redovno posjećuju pozorišta, kina i opere, da redovno kupuju odjeću i slično, a u praksi to nije baš tako. Moja procjena, a neću iznositi cifre, jeste da su realni troškovi za oko 30 posto manji od potrošačke korpe. Odnos prihoda i troškova nije jednak za stanovnike većih i manjih sredina.
Jesu li vlasti učinile išta vrijedno spomena da ublaže posljedice inflacije?
Čavalić: Moram odmah naglasiti da jednokratne pomoći koje su davane ne treba vezati za pomoć u vrijeme inflacije. Tu se radi o izbornoj podršci koja bi se dešavala bez obzira imamo li inflaciju ili ne. To je dio izbornog paketa i standardno djelovanje u vrijeme izbora. Trebalo je napraviti socijalne karte, identificirati i pomoći onima u potrebi. Zatim, moglo se uraditi više na ekonomskoj diplomatiji, podržavanju izvoznika i osiguravanju stabilnog uvoza. Jedinice lokalne samouprave su bile agilnije po pitanju pružanja pomoći. Kantoni također. Negdje su povećavane naknade za porodilje i slično. Dakle, nije sve crno ali je manje od očekivanog.