SARAJEVO – Broj korisnika onlajn plaćanja u BiH povećao se za 23 odsto u odnosu na period prije izbijanja pandemije virusa korona, pokazalo je ovogodišnje “Masterindeks” istraživanje.
Onlajn plaćanja koristi 69 odsto ispitanika, od kojih 11 odsto plaća onlajn makar jednom sedmično, dok 36 odsto koristi onlajn plaćanja makar jednom mjesečno.
“Masterindeks”, tradicionalno godišnje istraživanje finansijskih navika i potreba aktivnih korisnika kartica u BiH, pokazalo je i da su muškarci za nijansu aktivniji onlajn kupci od žena, 53 odsto naspram 47 odsto, dok su prema starosnoj strukturi najaktivniji onlajn kupci između 45 i 59 godina /30 odsto/, a slijede kupci u dobi između 25 i 34 godine /23 odsto/, te između 35 i 44 godine, njih 20 odsto.
Plaćanje debitnim, kreditnim i pripejd karticama pokazalo se kao prvi izbor prilikom plaćanja za 54 odsto ispitanika, što dokazuje da se korisnici oslanjaju na brzinu, jednostavnost i bezbjednost elektronskih plaćanja, kao i da su ih prepoznali kao zdravstveno bezbjedniju opciju tokom pandemije, saopšteno je iz kompanije “Masterkard”.
U saopštenju se navodi da se na keš prilikom dostave oslanja 41 odsto ispitanika, a zanimljivo je da su “m-benking” aplikacije popularnije od “i-benking” kao opcija za plaćanje robe i usluga poručenih na internetu /21 odsto naspram 14 odsto/.
Direktor za tržišta Srbije, Crne Gore i BiH u “Masterkardu” Jelena Ristić rekla je da je potencijal za ekonomski rast domaćeg onlajn tržišta ogroman i još nedovoljno iskorišten, imajući u vidu da 45 odsto ispitanika kupuje isključivo na veb stranicama domaćih trgovaca, a još 34 odsto njih kombinuje lokalnu i inostranu ponudu.
Prema njenim riječima, edukacija svih tržišnih faktora biće značajnija nego ikada.
Da se potrebe potrošača sve više sele u onlajn okruženje, govore i podaci da skoro polovina ispitanika garderobu kupuje putem interneta, mjesečne račune onlajn plaća njih 40 odsto, a po četvrtina ispitanika putem interneta poručuje kozmetiku i elektronske uređaje, ističe se u saopštenju.
Auto-dijelove onlajn poručuje 17 odsto ispitanika, dok devet odsto građana u BiH ima pretplate na digitalne striming servise kao što je “Netfliks”.
“Masterindeks” otkriva da je polovina ispitanika u potpunosti uvjerena u bezbjednost onlajn kupovine. Srna
6 komentara
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
Skočio bi i više, čak mnogo više, da banke ne naplaćuju mjesečnu naknadu za mobilno bankarstvo, tekući račun i debitnu/kreditnu karticu i da se može otvoriti račun bez odlaska u banku. Da ne zaboravim i nedostatak mobilnih banaka (poput N26 banke), kao i bankarskih servisa (poput Revoluta). Dakle, sve ono što je već godinama aktuelno u Evropi, kod nas to još uvijek ne postoji. Zato je razvoj online plaćanja kod nas simboličan, s obzirom na to koliki bi mogao da bude, da postoje i kod nas ove stvari, a da bi se sve ovo desilo, potreban je zakon o elektronskom potpisu, koji evo, još nije uveden.
Postoji zqkon o e potpisu ali potpisi nisu implementirani tj, izasla je vlada RS sa suludim cijenama i do daljeg od toga nece biti nista.
Nema veze sa tim što banke naplaćuju, koliko sa nerazvijenim tržištem kod nas. Amazon i eBay djelimično dostavljaju kod nas, Alibaba povećao poštarinu zbog problema sa Poštama, domaći trgovci jedva da koji nudi online prodaju (čast izuzecima), preko Pika (najvećeg online shoppinga) bar 90% ide u kešu/pouzećem,… Dakle, do nas je. Napretka ima, ali sve više zaostajemo i sve nam to skuplje postaje.
Pomenute internet banke ne mogu doći kod nas, niti naše nešto takvo uraditi, kad nemamo ni elektronski potpis ni uređene zakone. A tek su zakoni problem – entiteti, distrikt, državni,…
Tako da…dok je sivo u ekonomiji, sporo će rasti online-bilo-šta.
Postoji propis i duže, ali potpis neće zaživjeti dok nije šire priznat, dok zakoni propisuju lično prisustvo i dok entitet/država ne omogući masovniju primjenu. Cijene su mali dio problema. Za dosta stvari ovo što je uvedeno je nepraktično, jer je u pitanju kartica s čitačem, a ne rješenje koje se može koristiti i npr. na mobilnom.
Opet uvodimo stvari u kojima kasnimo i koje ljepše zvuče nego što rade jer se nema vizije i podrške da to zaživi.
Kad je riječ o mobilnim bakama tipa N26 ili Revolut, elektronski potpis i njegova zakonska regulative nemaju apsolutno nikakve veze sa mogućnostima za dolazak mobilnih banaka. Neophodno je promijeniti Zakon o centralnoj banci (na nivou BiH) i Zakon o bankama (na nivou RS) da bi se pojavile pravne pretpostavke za postojanje ovakvih banaka. Npr. trenutna zakonska regulativa ne dozvoljava online otvaranje bankovnog računa onako kako je to moguće u EU ili u Srbiji, pokazujući identifikacioni dokument ispred kućne web kamere. S obzirom da je ovo politički osjetljivo pitanje (“prenos nadležnosti”, “napad na RS”, “političko Sarajevo”, “strani plaćenici i domaći izdajnici”, itd.) ne treba očekivati promjenu u ovom domenu uskoro.
Kad je riječ o dostavljanju pošiljki iz inostranstva (Amazon, Ebay, Zalando, itd.) pravna regulativa je prilično uređena. Sektor kurirske dostave je liberalizovan i mogućnosti su velike. Međutim, osnovni problem ovdje je neozbiljnost i javašluk poštanskih operatera. Dovoljno je pogledati kako kooperanti velikih kurira kao što su DHL i FedEx funkcinišu u BiH u odnosu na zapadne zemlje, i sve je jasno. Kulturološki problem. Unaprijeđivanje kvaliteta usluge i saradnja sa globalnim igračima ovdašnjim kuririma nije u vrhu prioriteta.
Kad je riječ o samom elektronskom potpisu, mislim da je njegova uloga u digitalizaciji previše izvikana u medijima. Postoji mnoštvo drugih stvari koje bi trebalo da imaju daleko veći prioritet od elektronskog potpisa.
Primjer #1: Izbacivanje pečata.
Primjer #2: U razvijenim državama papirni dokument sa ručnim potpisom koji je skeniran ima pravnu vrijednost. Nema potrebe za elektronskim potpisom. Vi meni pošaljete skeniran primjerak ugovora sa svojim potpisom; ja ga potpišem pokazivačem u PDF-u ili ga ištampam, potpišem rukom, i skeniram; to je pravno validan dokument!
Primjer #3: Tvrdnja vlasti da je neophodan elektronski potpis kako bi se pružale javne usluge je prosto suluda. Dovoljno je da se ima jedna instanca koja će fizički da provjeri vaš identitet, da kreira vaš elektronski nalog, i da dijeli tu informaciju ostalim institucijama. Za to je dovoljan samo jedan fizički dolazak u institucije kako bi se potvrdio identitet. Svaka vaša prijava dalje može da funcioniše preko dvofaktorske autentifikacije (npr lozinka i fizički token).
Itd. Itd.
O tome i govorim. Upravo elektronski potpis zamjenjuje sve. I papire i apostil, kao i gužvu na šalterima. Što prije se to uvede, to bolje. Kasnije se elektronski potpis može primjeniti i na elektronski katastar, elektronski zdravstveni karton, pa čak i na elektronsko glasanje. Zapravo, na sve što se podrazumijeva pod pojmom elektronske vlade.