SARAJEVO – Tek kada BiH postigne određeni stepen razvoja i napretka, kada cjelokupno društvo doživi transformaciju, a ne samo njegove oružane snage i bezbjednosni sektor, kada se ostvari vladavina prava, privredni rast i kada budemo spremni preuzeti dio odgovornosti, tek tada se može govoriti o pitanju članstva u Sjevernoatlantskom savezu, rekao je u razgovoru za portal CAPITAL Josip Brkić, zamjenik ministra inostranih poslova BiH i predsjedavajući Komisije za saradnju s NATO-om.
Da li će se taj process nastaviti istim intenzitetom ili će doći do blokade, kaže on, zavisi od BiH i hoće li biti mudra i odabrati put koji svima pogoduje.
“Iskoristimo li to ili ne, to je na nama. Neće druga strana uticati na to. NATO je uvijek govorio da drži otvorena vrata, a na zemljama kandidatima je da odrede da li žele ući ili ne. Zato se to i zove politika otvorenih vrata”, kaže Brkić.
CAPITAL: Gdje smo mi u odnosu na ta vrata?
BRKIĆ: Možemo da uporedimo sa zemljama regije. Nije u redu da se poredimo sa jednom Finskom koja je daleko razvijenija i kao država i društvo. Njihove se oružane snage doslovno preko noći mogu integrisati u sve sisteme i postati operativne u okviru saveza. Mi bi smo trebali BiH posmatrati u odnosu na zemlje regije, prije svega Sjevernu Makedoniju i Crnu Goru. Obje te države su postale punopravne članice NATO-a. Na nama je da doživimo transformaciju našeg društva, ne samo kroz oružane snage i bezbjednosni sektor, nego i da ostvari vladavina prava, privredni rast, da budemo spremni preuzeti dio odgovornosti. Podsjećam vas, članstvo u NATO-u pored svojih prednosti ima i odgovornosti, ne samo u političkom nego i u finansijskom smislu doprinosa globalnoj bezbjednosti. Mi ćemo biti spremni kada i sa jedne i sa druge strane, BiH i svih zemalja članica bude ocijenjena da je stepen razvoja, vladavine prava, privrednog razvoja, socijalne inkluzije, interoperabilnosti i modernizacije oružanih snaga na tom nivou da mi možemo doprinijeti savezu.
CAPITAL: Kako to funkcioniše?
BRKIĆ: Ovo se radi svake godine kroz takozvani “Program reformi” koji se u BiH usvaja i dostavlja Savezu. NATO onda kaže da li tu vidi napredak, da li se sve uradilo, da li je dovoljno i gdje nešto treba popravljati. To je kontinuiran proces i dijalog do onog trenutka kada budemo spremni da pitanje članstva otvorimo mi u BiH ili se otvori se u zemljama članicama Saveza.
CAPITAL: Kakve su ekonomske posljedice članstva ili toga što nismo u alijansi?
BRKIĆ: To je vrlo mjerljivo. Uzmite i pogledajte statistike po Evrostatu, koje su veoma važan pokazatelj, pored političko-vojne koristi, da ste dio jedne porodice koja zajednički odgovara na prijetnje prema vani. Statistike stranih investicija u Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori od dana ulaska u članstvo do danas dovoljno govore o ekonomskim posljedicama. To su relativno male zemlje koje su ulaskom u NATO imale brojne benefite u kontekstu privlačenja stranih investicija. Strani investitori žele da njihov novac i ono što su uložili budu i sigurni. To nije samo u smislu vojne sigurnosti, nego i pravne, svega u kontekstu onoga što NATO savez traži od svih zemalja koje postaju članice. Sve one pomenute vrijednosti trebalo bi da se razviju na nivo opšteprihvatljivog među svim zemljama članicama NATO-a.
CAPITAL: S obzirom na odlučan stav javnosti u Srpskoj da ne želi u ovu alijansu i vrlo jasne razloge za njega, zašto mislite da se on može ikako promijeniti?
BRKIĆ: U javnom diskursu u Republici Srpskoj o članstvu u NATO-u danas postoji vrlo izražen stav koji je negativan. Ali ne i o saradnji i svim onim benefitima koji donose NATO i zemlje članice. Daću vam par konkretnih primjera. Nama je do prije par mjeseci zemlja partner, odnosno kontakt point ambasada u NATO-u bila Mađarska koja je u pandemiji kroz sistem NATO-a donirala respiratore u BiH. Najveći broj tih respiratora završio je u domovima zdravlja i medicinskim ustanovama u Republici Srpskoj. U NATO-ov program “Nauka za mir”, koji omogućava visokoškolskim ustanovama finansiranje Sjevernoatlantskog saveza za naučne projekte za koje oni apliciraju, barem prema mojim informacijama, Univerzitet u Banjaluci je bio, ne znam da li je jedini, ali je najveći primalac sredstava. Kad to kažemo, kad se spusti na nivo prakse, onda se mijenja odnos i stav prema alijansi. Pokazujući upravo ove primjere, da kroz sisteme i alate koje NATO pruža, šira društvena zajednica ima koristi. Od medicinskih i visokoškolskih ustanova i institucija.
CAPITAL: Da li su naše veze sa NATO-om toliko jake?
BRKIĆ: Ako hoćete, evo i u vojnom smislu, BiH je učestvovala u misiji NATO-a u Avganistanu. Dvije decenije smo bili rame uz rame uz ostale države koje su bile u toj misiji. Dobili smo sve pohvale za to. Dao sam vam par primjera programa i projekata gdje NATO učestvuje sa ustanovama i institucijama koje se javljaju na konkurse i sufinasira ih ili finansira. Mnogo su dublje relacije između Sjevernoatlantskog saveza i BiH, tako da ja vjerujem da će se to nastaviti i u budućnosti. Da li će se nastaviti istim intenzitetom i hoće li doći do blokade, to je na nama.
CAPITAL: I Dodik je to nedavno komentarisao kada je rekao da ćemo prekinuti sve veze sa NATO-om. Kako to komentarišete?
BRKIĆ: Moj komentar može biti samo ovaj, da u skladu sa usvojenim dokumentima i zakonima u kapacitetu koje imaju institucije BiH, mi ćemo nastaviti sarađivati sa Sjevernoatlantskim savezom. Taj partnerski odnos je duboko ukorijenjen i on će se nastaviti. Da li će neko odlučiti da blokira tu saradnju, to je njihova, može biti politička odluka. Što se tiče institucije i stranke (HDZ) i naroda kojem pripadam, mi ćemo uraditi sve da se ova saradnja sa NATO-om nastavi i što je moguće više produbi.
CAPITAL: Ako bi se stvarno to dogodilo, da li bi rad Komisije bio blokiran i kakve bi bile posljedice?
BRKIĆ: Teško mi je da spekulišem o tome. Važno je da na temelju do sada usvojenih zakona i strategija nastavimo tu saradnju, a rad Komisije za saradnju sa NATO-om prepoznaje sve specifičnosti BiH i konsenzus kao model odlučivanja. On se pokazao kao efikasan i osiguravao je na duge staze da će odluke koje bi se donosile biti održive i sprovodive.
CAPITAL: Dokle smo stigli sa potpisivanjem dokumenata?
BRKIĆ: Naše približavanje u prvom redu zavisi od nas, ali i od NATO-a i zemalja članica. Ja sam lično rekao, a to je i stav političke grupacije kojoj pripadam, da je politika otvorenih vrata, odnosno proširenja, dobra politika. Pozdravili smo pristupanje Finske u NATO zajednicu. Vjerujemo, dakle, da ćemo jednom doći do trenutka kada ćemo razgovarati o članstvu, ali govoriti o tome danas, i unutar BiH, ali ni u Sjevernoatlantskom savezu jednostavno nije na dnevnom redu. Treba nastaviti institucionalnu saradnju, ne samo u političkom smislu preko Ministarstva inostranih poslova ili u odbrambenom preko Ministarstva odbrane BiH, nego svi segmenti društva jer se ono integriše u cjelosti. Tek onda, kada dođemo do trenutka kada ćemo razgovarati o članstvu, tek tada ćemo na načine koji su predviđeni u demokratskim sistemima i zemljama, odlučiti da li ćemo dio suvereniteta prenijeti ili ne. Opet kažem, to je dvosmjerni proces. Kucamo na vrata kluba i važno je i šta nama druga strana poručuje.
CAPITAL: Koji su nam sljedeći koraci?
BRKIĆ: U formalno-pravnom smislu sa svakim novim sazivom Savjeta ministara BiH, formira se i nova Komisija za saradnju sa NATO-om, nakon čega bi njeni članovi trebalo da urade Program reformi za 2023. godinu. Taj dokument se dostavlja Sjevernoatlantskom savezu. Taj program je u velikom dijelu i procentu kompatibilan sa svim onim što radimo na putu ka Evropskoj uniji. Ima tu više segmenata oko bezbjednosti, programa i projekata Ministarstva odbrane BiH, a to su svi oni procesi koji se odnose na poboljšanje institucionalnog djelovanja, podizanje vladavine prava, transparentnosti, ljudskih resursa i modernizacije procesa unutar Ministarstva odbrane BiH.
CAPITAL: A. P.