ZAGREB, Konsultantska kompanija Atkins protivi se uvođenju vinjeta za korišćenje hrvatskih auto-puteva zbog nepravednosti tog sistema prema onima koji ih rijetko koriste.
Britanska kompanija, koja na zahtjev EBRD-a kao kreditora koncesionara hrvatskih auto-puteva u većinskom državnom vlasništvu izrađuje studiju o restrukturiranju hrvatskih kompanija koje upravljaju auto-putevima, u prvom nacrtu ne preporučuje uvođenje vinjeta kao najjednostavnijeg načina naplate putarina.
Umjesto vinjeta, predlažu postupno uvođenje tzv. free flow – sistema slobodnog protoka naplate prema kojem bi se naplata obavljala pomoću transpordera (sličnog postojećem ENC uređaju) koji bi se očitavao bez zaustavljanja vozila ili pomoću uređaja na auto-putu koji bi očitavali registracije vozila i izračunavali putarinu i vozaču slali račun na kućnu adresu.
“Vinjete su od takvih sistema daleko isplativije i jeftinije kao prelazno rješenje za naplatu putarina putem satelitske navigacije, koja će sigurno ući vrlo brzo u upotrebu. To jeste savremena tehnologija, ali nazadna ideja, jer ćemo to skupo platiti, a nakon nekog vremena, kad u primjenu stigne GPS naplata, koja je najpoštenija jer korisnik plaća zaista onoliko koliko se vozi, cio sistem baciti u smeće”, kaže bivši dekan Saobraćajnog fakulteta u Zagrebu Ivan Dadić.
On smatra da uporno odbijanje uvođenja vinjeta pogoduje bankarskim lobijima i sindikatima.
“Država treba upravljanje auto-putevima da posmatra kao opštu korist, a ne samo kao profitabilnost samih koncesionara. Meni to izgleda kao zavaravanje javnosti i nespremnost vlasti da riješi problem. Vinjete bi donijele višestruku korist i sigurno povećale BDP za 0,5 odsto. Povećao bi se promet autoputevima, a time i niz drugih djelatnosti poput ugostiteljstva, a povećala bi se i sigurnost te na tome uštedilo”, kaže Dadić.
Sličnu naplatu kakvu predlaže Atkins u primeni imaju Italijani i nazivaju je telepas. Donedavno je bila moguća samo za one koji imaju otvorene bankovne račune u Italiji, a sada je mogu koristiti i turisti bez italijanskog bankovnog računa. U automobilu treba imati transponder uređaj, a cijena putarina se skida s debitnih ili kreditnih kartica.
Italijani imaju i klasičnu naplatu putem uzimanja kartice pri ulasku, ali na izlasku nema blagajnika, već se putarina plaća putem automata.
Drugo rješenje koje uključuje očitavanje registracije vozila koristi se većinom u SAD, a pitanje je kako bi se uopšte pomoću snimanja tablice i obračunavanja putarine prikupljao novac nakon što se račun pošalje na kućnu adresu turista iz Češke ili Holandije ako ne obave uplatu.
Nacrt studije predlaže i smanjenje broja radnika sa nešto manje od 3.000 na 1.500.
“Prijedlog je sličan onome koji su 2013. izradili konsultanti za monetizaciju autoputeva. Sve se svodi na smanjenje rashoda i povećanje prihoda. Znamo da je nužno provesti automatizaciju naplate, ali ljudi se moraju zbrinuti i prekvalifikovati. Govori se da bi za održavanje autoputeva bilo dosta jedan radnik po kilometru, što nije dovoljno i dovelo bi do outsourcinga”, kaže predsednik Nezavisnog putnog sindikata Mijat Stanić. B92