Od kada je u novembru prošle godine Donald Tramp izabran za 45. predsednika Sjedinjenih Američkih Država, kretanje dolara na deviznim tržištima je potpuno nepredvidivo.
Najprije je, suprotno očekivanjima, pobjeda populiste proizvela jačanje američke valute, na talasu spekulacije da bi njegove najave o velikim ulaganjima u infrastrukturne radove mogle podići privredni rast SAD. Tako je u decembru dolar dostigao 14-godišnji rekord u odnosu na evro, a nakon što je i FED podigao kamatne stope na dolar, javni dug Srbije je u samo jednom danu skočio za 180 miliona evra.
A onda je nastala promena.
U fokusu Trampovih tvitova i dekreta našlo se preispitivanje sjevernoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini (NAFTA), odustajanje od sličnog azijsko-pacifičkog sporazuma (TPP), optuživanje Kine, Njemačke i Japana za manipulaciju svojim valutama, izgradnja zida ka Meksiku, fijasko sa zabranom ulaska svim građanima sedam muslimanskih zemalja u SAD, prijetnje carinama za američke kompanije koje robu proizvode u inostranstvu, a prodaju kod kuće, prijetnje carinama Meksiku, objavljivanje sramotnih detalja razgovora sa premijerom Australije i predsjednikom Meksika, a onda i “curenje” dijelova razgovora sa Vladimirom Putinom, u kojem Tramp odustaje od produžavanja dogovora sa Rusijom o ograničavanju nuklearnog arsenala. I još mnogo toga drugog.
Epilog: 14-godišnji rekordni rast dolara u novembru i decembru, pretvorio se u 30-godišnji rekordni pad dolara u januaru, a onda opet u novi rast u februaru, tako da je dolar danas otprilike na nivou na kojem je bio početkom godine.
Šta će dalje biti teško je procijeniti. Ali, ako se i odmaknemo od dnevnih pomjeranja kursa uglavnom vođenih uslovnim refleksom deviznih tržišta, dugoročne projekcije o Trampovom efektu na globalnu ekonomiju kao da tapkaju u mraku. Ako je za utjehu, domaći ekonomisti se uglavnom slažu da mogući carinsko-valutni okršaji na relaciji SAD – Kina ili SAD – Rusija, neće imati većih posljedica na naše tržište, a u tome se manje-više slažu i međunarodni eksperti. Glavni razlog je vrlo mali nivo razmjene većine zemalja Centralne i istočne Evrope sa SAD, zbog čega odluka o eventualnom uvođenju nekih carinskih ili drugih trgovinskih prepreka neće imati bitan direktan uticaj na ovdašnja tržišta.
Tako Ljubomir Mitov, glavni ekonomista Unikredita za centralnu i istočnu Evropu, kaže da za region CIE Tramp trenutno nije veliki faktor, upravo zbog relativno malog obima trgovine sa SAD.
– Investicije iz SAD su takođe relativno male, tako da trenutni efekat nije veliki. Turska je jedina zemlja koja je pod rizikom, mada ona ni nije dio Centralne Evrope. Ali, ako se protekcionizam raširi, što ne smatramo da je dio glavnog scenarija, vidjećemo globalno usporavanje trgovine i tada će sve zemlje regiona osjetiti posljedice zbog njihove integracije u okviru evrozone, a naročito zbog veza koje imaju sa Njemačkom. Zapravo, iako region nije izložen prema SAD, Njemačka, kao i cijela evrozona jesu, jer izvoze u Ameriku. To se takođe odnosi i na tržišta u razvoju, a naročito na Kinu koja predstavlja veliko tržište za Njemačku. Stoga, uticaj na Centralnu Evropu može postojati budući da će štetu trpjeti svi oni koji proizvode dijelove za auto-industriju i druge privredne grane – kaže Mitov, dodajući da on ipak još uvijek ne misli da od svega toga prijeti velika opasnost.
S druge strane, Mitov smatra da bi Bregzit mogao biti opasniji, ali opet – ne odmah.
– Kada je izglasan Bregzit, očekivali smo da će Velika Britanija ući u tehničku recesiju na početku 2017, što bi moglo uticati na pad stope rasta BDP-a evrozone od 0,6 procentnih poena. To bi moglo da utiče na sve. Najveći udar bi pretrpjele male ekonomije, prvenstveno u Bugarskoj, Mađarskoj, Srbiji, Češkoj i Hrvatskoj zbog njihove ogromne izloženosti prema EU putem trgovine. Sada, ne očekujemo da će se to desiti. Usporavanje rasta Velike Britanije će se svakako dogoditi, samo što će cio proces biti postepen, tako da smo podigli svoje projekcije rasta za ovu godinu. Sada su, dakle, ekonomski izgledi bolji, ali vremenom Bregzit će uticati na naš region kroz trgovinu sa Njemačkom, kao indirektan efekat. Koliki će taj udar biti, teško je reći. Ali, pošto smo, zbog Bregzita, očekivali da će ekonomija Velike Britanije u narednih pet do sedam godina imati za šest odsto manji kumulativni rast nego da je ostala u EU, ako se to i dogodi, većina zemalja regiona u kojem je i Srbija, će zabilježiti manji kumulativni rast za oko jedan odsto. Ali to će se dogoditi u periodu od nekoliko godina, tako da to neće biti tako bolno – zaključuje Mitov.
Sankcije Rusiji precjenjene
Upitan za sankcije koje je EU uvela Rusiji i njihove kontrasankcije ka EU, Mitov kaže je efekat tih mjera zapravo vrlo mali.
– Inicijalno su posljedice imale zemlje koje imaju najveći udio u trgovini sa Rusijom, kao što je Poljska koja je mnogo izvozila u Rusiju, a određeni udar su pretrpjele i Mađarska i Bugarska, ali vrlo, vrlo mali. Udio trgovine sa Rusijom ne prelazi šest odsto za bilo koju od ovih zemalja. Iz ugla Rusije, uvoz jeste pao za 40 odsto, ali su razlog za to njihovi interni problemi, devalvacija i oštar pad realnih prihoda i potrošnje. Tako da je u osnovi, najveći deio kontrakcije uvoza u Rusiju iz ovih zemalja uzrokovan padom rublje i domaćim pitanjima. Sankcije su pogodile samo poljoprivredni izvoz iz EU i to uglavnom Poljsku, koja je bila najveći izvoznik. Naravno, i Ukrajina je pogođena, ali ta zemlja ima druge probleme. Turska je takođe pretrpjela jake posljedice, ali Turska drži embargo na ruske poljoprivredne proizvode iz drugih razloga, a ne zbog sankcija nad Ukrajinom. Tako da ja mislim da je sva ta priča o velikom uticaju sankcija u ogromnoj mjeri precjenjena – naglašava Mitov.
Nafta ostaje dugo na ovim nivoima
Analizirajući situaciju oko cijene nafte, Mitov kaže da trenutno projektuju cijenu nafte za ovu godinu na 55 – 56 dolara u prosjeku, s tim što bi do kraja godine cijena mogla da se približi cifri od 60 dolara, ali da to neće imati velikog uticaja na ekonomije regiona.
– Inflacija bi porasla na oko dva odsto skoro svugde u narednih 12-18 meseci, ali to je u redu. To bi djelimično uticalo na domaću potrošnju, ali podsticaj inostrane tražnje ostaje prilično jak. Očekujemo da rast ove godine bude nešto jači nego prošle, posebno u članicama EU gdje očekujemo mnogo više investicija, tako da će skoro sve zemlje imati veći rast. U prosjeku BDP će rasti oko tri odsto. Očekujemo da najjaču stopu privrednog rasta zabilježe Bugarska i Rumunija, od oko 3,5 odsto, zatim Srbija od oko tri odsto, Hrvatska 2,7 odsto, tako da su svi otprilike u tom opsegu. U sličnim okvirima ćemo se zadržati i 2018, ako se naše pretpostavke o kretanjima u globalnoj ekonomiji pokažu kao tačne – kaže Mitov.
Ovaj stručnjak dodaje da se i gledano dalje u budućnost, očekuje “produženi period” u kojem će se cijena nafte kretati oko 50 do 60 dolara za barel, što očekuju i Rusi”.
– Mislim da je cijena od 50, 60 dolara otprilike nivo koji ćemo gledati u narednih nekoliko godina. Koliko dugo, ne znam – četiri, pet, šest godina. Tako da nemojte očekivati ponovni rast na tržištu naftnih derivata kao što je to bio slučaj u prošlosti – zaključuje Mitov. Danas