Braća Lijanović uvozila meso bez carine, šteta 4,5 miliona KM

BANJALUKA, Nakon što je otkriveno da su braća Ivanković Lijanović, vlasnici mesne industrije „Lijanovići“ oštetili budžet Bosne i Hecegovine za više od 4,5 miliona KM, „EuroBlic“ ekskluzivno saznaje da su carinski inspektori Federacije BiH još 2002. godine podnijeli krivične prijave u kojima se sumnja da su pronevjerili čak 32 miliona KM.
Dokažu li se sumnje federalnih carinskih inspektora, Lijanovići će ući u istoriju kao „biznismeni“ koji su poslovnu imperiju izgradili najvećim prevarama i zahvatanjima iz državne kase.

Po dokumentaciji koja je u posjedu „EuroBlica“, malverzacije oko vraćanja PDV zbog čega se sada vode istrage, samo su novi oblik uhodanog modela prevara, koji je počeo još prije deset godina. Inspektori su i tada istraživali zloupotrebu beneficija za domaće proizvođače – umješanost Lijanovića i drugih firmi za koje se sumnja da su takođe u njihovom vlasništvu.

Braća Jerko i Mladen Lijanović za svoju firmu i one preko kojih su poslovali, a za koje i dalje tvrde da sa njima nemaju nikakve veze, godinama uzimaju državne podsticaje. Jedna od takvih privilegija upravo je bila „uvoz radi izvoza“, koju su obilato koristili, a inspektori carina dokumentovali zloupotrebe. Svrha tih podsticaja je da se bez plaćanja carina i prelevmana uveze sirovina, ali pod uslovom da se u roku od godinu dana izveze gotov proizvod 30 odsto veće vrijednosti, saznaje “EuroBlic”.

Inspektori federalne carinske uprave otkrili su da su Lijanovići preko firme „Megakom“ iz Mostara 2,5 godine, od avgusta 1999. do kraja 2001. uvozili meso, a gotove proizvode nisu izvozili, kako je to propisano.

Prodavali su ih na domaćem tržištu, čime su budžet FBiH oštetili za više od 32 miliona KM. Preduzeće „Megakom“ u to vrijeme bilo je jedan od najvećih uvoznika mesa i žive stoke. Imalo je svega troje zaposlenih zajedno sa direktorom, dvije zakupljene kancelarije i početni kapital od 2.000 KM, bez skladišta i proizvodnih pogona. Međutim, izvoz im je odobren, jer su sa firmom „Lijanovići“ sklopili ugovor o ustupanju proizvodnih i smještajnih kapaciteta. Kasnije se ispostavilo da je to bila samo fasada, jer „Megakom“ niti je prerađivao niti izvozio. Uvezena roba uredno je smještana u carinska skladišta firme „Lijanovići“ u Mostaru. Direktor „Megakoma“ tada je bio Gojko Mandić, koji je do polovine 1999. godine radio u firmi „Lijanovići“, a vlasnik firme Ante Šimić bio je vozač kod Lijanovića. Krivična prijava podnijeta je i protiv njih, ali i još nekolicine članova uprave „Lijanovići“ i carinika. Kao odgovorna osoba pominje se Ivica Galić, koji je u to vrijeme bio upravnik mostarske carinarnice, za kojeg se sumnja da je „Megakomu“ odobravao produženje roka za izvoz, a nije kontrolisao šta se desilo sa prethodno uvezenom robom. Prema nalazima inspektora, prevara se desila u dva navrata, a bilo je više od 1.400 pošiljki. Prvo je uvezeno meso vrijedno 20,9 miliona, a izvezeno proizvoda za svega 1,16 miliona KM.

Prema propisima, „Megakom“ je u roku do godinu dana bio dužan da izveze 27,2 miliona KM robe. To se nije desilo. Vjerovatno vidjevši da carinska prevara bez problema prolazi, „Megakom“ je u drugom navratu uvezao meso za 78,9 miliona i bio obavezan da izveze robu u vrijednosti od 102,6 miliona KM. Nijedan kilogram prerađevina tog mesa nije izvezen.

Da stvar bude gora, naš izvor u Upravi za indirektno oporezivanje BiH kaže da su meso unaprijed prodavali, a carinili ga naknadno i do 46 dana kasnije.

– Tako je, recimo, jedna pošiljka prodata 11. septembra 2000, a carinjena 27. oktobra. Drugim riječima, dok ste vi to meso jeli u ćevapima u BiH, ono još nije bilo ni ocarinjeno – ilustruje naš sagovornik. Da su Lijanovići morali znati za ove malverzacije i da su u njima učestvovali, carinski inspektori dokazuju dokumentacijom koju su izuzeli iz firmi „Lijanovići“ i „Megakom“.

– Iz faktura je vidljivo da nisu obračunate carinske dažbine nego samo fakturna vrijednost inodobavljača i veleprodajna marža, što ukazuje da su odgovorni u firmi „Lijanovići“ znali da roba nije carinjena – navodi se u krivičnoj prijavi.

Takođe se dodaje „da su bili upoznati i sa načinom na koji je izbjegnuto plaćanje carina od čega su imali najviše koristi“. Umjesto da bude pod lupom istražnih organa, u međuvremenu mesna industrija „Lijanovići“ izrasla je u pravu imperiju, a braća Lijanović preko svoje stranke „Radom za boljitak“ u političke moćnike. Jerko Ivanković Lijanović trenutno je federalni ministar poljoprivrede, a njegov brat Mladen se nudi i za mjesto predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH.

Nismo uspjeli da stupimo u kontakt sa braćom Lijanović, jer nisu odgovarali na naše telefonske pozive.

Kako su nam rekli u stranci „Radom za boljitak“, Mladen Lijanović odavno se ne bavi poslovima firme, a Jerko Lijanović juče je bio zauzet.

Odgovor na pitanje šta se desilo sa krivičnim prijavama protiv odgovornih u firmi „Lijanovići“ nismo uspjeli da dobijemo ni u Kantonalnom tužilaštvu Mostar gdje je, prema našim saznanjima, ta dokumentacija zadržana. Ni u Tužilaštvu BiH nisu nam odgovorili da li su tu dokumentaciju preuzeli i dokle se stiglo sa novim istragama oko malverzacija u povratu PDV-a.

Kontrola hladnjače otkrila prevare
Carinski inspektori su u istragu krenuli još 2001. godine, kada su sa policijom presreli hladnjaču vlasništva preduzeća „Liotrans“ iz Širokog Brijega. Meso koje se nalazilo u hladnjači bilo je namijenjeno firmi „Dejton“ iz Sarajeva, koja ga je kupila od „Megakoma“. Nije bilo ocarinjeno. To je bio okidač za dalje provjere koje su dovele do poslovnih knjiga firme „Lijanovići“. Blic