FOČA, Željko Vuković, uposlenik Univerzitetske bolnice Foča, prije nekoliko godina prijavio je korupciju u ovoj ustanovi, ali umjesto da je spriječi, postao je žrtva mobinga.
Na poslu konstantno doživljava prijetnje, uvrede, pritiske i ucjene koje su kulminirale prebačajem na drugo radno mjesto i pripisivanjem zdravstvene dijagnoze koju nema. Prošlog mjeseca tužio je direktora ove Bolnice, Veljka Marića, i nada se pravdi, mada mu nanesenu štetu više niko ne može nadoknaditi.
Željko Vuković i Jelena Denda Borjan, novinarka MH (FOTO: Moja Hercegovina)
Zbog svega navedenog, Željko je odlučio da svoju priču podijeli sa javnošću. Na sastanak sa nama donio je tuce papira – svaki od njih je po jedan dokaz o maltretiranju na radnom mjestu kroz koje prolazi već godinama.
Sve je, kaže, počelo u decembru 2013. godine, kada je direktor Veljko Marić postavio Valentinu Burilo za glavnog laboranta na odjeljenju Mikrobiologije, na kome je Željko tada bio zaposlen. Budući da ona ima srednju stručnu spremu, a da je Željko u to vrijeme imao zvanje diplomiranog medicinara zdravstvene njege, prijavio je slučaj inspekciji rada. Mjesec dana kasnije, inspekcija je ustanovila nepravilnosti u postavljanju Valentine Burilo na ovo mjesto. Četiri dana nakon dolaska inspektora, Marić je sazvao sastanak službe Mikrobiologije na kome je Željku otvoreno prijetio pred kolegama.
– Rekao mi je da mogu biti i akademik SANU-a, ali da nikad neću dobiti ovo radno mjesto dok je on na vlasti. Rekao mi je da, ako mi se to ne sviđa, uzmem radnu knjižicu, pa da me glavni tehničar isprati preko kapije. Prozivao me je da sam na leru (da ne zna šta će sa mnom) i da se zapitam da li ću ja moći raditi posao laboratorijskog tehničara ikako, i zaprijetio da će mi dati otkaz, ali ne na papiru, već da će mi ga dati uramljenog kao sliku, za uspomenu i dugo sjećanje – prisjeća se Željko.
Od tada je, dodaje, skoro svakodnevno izložen mobingu od strane direktora Veljka Marića na sve moguće načine.
– Tjerao me je da pišem izjave za sve što uradim na poslu. Prije dvije godine, pokrenuo je pet tačaka teže povrede radne obaveze protiv mene, od kojih je jedna bila da sam davio kolegu na radnom mjestu i to u vrijeme kada sam bio na bolovanju i uopšte nisam bio u Foči. Za jednu od tih tačaka tada me je kaznio javnom opomenom u trajanju od šest mjeseci bez ijednog dokaza – navodi Željko.
No, kaznama tu nije bio kraj.
– Jednom me je kaznio da sam pogrešno izdao nalaz, a disciplinski postupak protiv mene pokrenuo je dok sam bio na bolovanju. Poslao mi je papire nekoliko dana prije zasjedanja disciplinske komisije, što mi je otežalo da nađem branioca. Upravni odbor Bolnice odbio je moju žalbu i zaključio da sam ja kriv. Rekli su da pravdu tražim na sudu – priča Željko za naš magazin.
A kraj nije bio ni maltretiranjima. Željko kaže da mu direktor nije odobrio bolovanje nakon operacije prsta, već ga je primoravao da radi iako je na poslu neprestano u dodiru sa potencijalno infektivnim materijalom. Osim toga, tvrdi, Marić ga je primoravao da obavlja poslove koji nisu u njegovoj nadležnosti.
– Kada je načelnica Mikrobiologije otišla na bolovanje, Marić je doktorici koja je ostala, Ružici Lukić, dao subspecijalizaciju i ostavio službu bez ljekara. Pošto sam ja radio na važnim analizama dijagnostike bolesti krvi, on je mene tjerao da izdajem nalaze, pa sam se obraćao njemu i Sindikatu zdravstva Bolnice Foča da to nije moj posao. Direktor me je tada ucijenio da moram izdavati nalaz ili ću dobiti otkaz, ali nije htio da mi da pismenu naredbu. Onda sam ja izdavao nalaze, ali uz napomenu da ih je radio laboratorijski tehničar bez prisustva ljekara mikrobiologa. On mi je kasnije po kolegama slao te nalaze da izbrišem napomenu, ali ja nisam htio – priča Željko.
Osim toga, kaže, kolege laboratorijske tehničare i njega Marić je primoravao i da rade pripravnost u vrijeme kada je Mikrobiologija bila bez ljekara.
– U februaru 2015. godine, nama je radno vrijeme bilo od 7 do 15 časova, ali nas je direktor slao kući u 12, da bismo bili pripravni do 7 ujutru sljedećeg dana. Međutim, plaćao nas je kao da radimo od 7 do 15 časova, a pripravnost je plaćana šefici Ružici Lukić koja je tada bila na subspecijalizaciji. Ulagao sam prigovore na pripravnost, ali on nije reagovao – kaže Željko.
Nakon toga, pritisci su postali još jači. Prema Željkovim riječima, Marić je počeo da mu prijeti otkazom putem telefona, a po povratku sa subspecijalizacije u prijetnjama mu se pridružila i Ružica Lukić.
– Doktorica Lukić je počela da me maltretira i da mi prijeti višegradskom mafijom i svojim đeverom Milanom Lukićem koji mog oca i mene prati iz Haškog tribunala, a sve to pred svjedocima. I Marićeve i njene prijetnje sam zabilježio u izjavi koju sam predao na protokol, ali nikad nisam dobio povratnu informaciju. Inače, dr Lukić se udružila sa Marićem, a ja joj smetam zato što je spomenuta glavna laborantkinja Valentina Burilo njena kuma – navodi Željko.
Ostatak teksta možete pogledati na ovom linku portala Mojahercegovina.com
