BEOGRAD – Srbija je prošle godine od izvoza cvijeća zaradila 4,2 miliona evra, od čega je polovina iznosa ostvarena izvozom ruža, i ima velike potencijale za ovu vrstu proizvodnje zbog odličnog geografskog položaja i pomoći koju država daje za ovaj sektor poljoprivrede, izjavio je za Tanjug sekretar Udruženja za biljnu proizvodnju i prehrambenu industriju Privredne komore Srbije (PKS) Aleksandar Bogunović.
On je objasnio da Srbija uz jug Francuske ima najidealnije uslove za proizvodnju ruža u Evropi, i da je ova vrsta poljoprivrede veoma unosna, jer promet cveća u svijetu premašuje 200 milijardi evra godišnje.
“Govorimo o jednoj jako velikoj industriji sa konstantnim rastom potrošnje na svjetskom nivou za koji možemo da kažemo da raste po 10 odsto godišnje”, naglasio je Bogunović.
On je podsjetio da je prošla godina bila krizna zbog čega je izvoz srpskih proizvođača bio niži za šest procenata u odnosu na 2019, ali je zabeležen rast uvoza sadnog materijala od 9,5 procenata.
“Ne postoji precizan podatak, ali površine pod cvijećem u Srbiji su još uvijek male. Prema popisu iz 2012. to je bilo nekih 200 hektara. Sada se smatra da je oko 600 hektara, ali još toliko ima i plantažnog gajenja. Država je obezbedila podsticaje, što takođe obezbjeđuje rast površina i sve veći rast proizvodnje cveća, ukrasnog bilja i sadnog materijala”, rekao je Bogunović.
Naveo je da imamo konstantan rast izvoza koji je prošle godine premašio četiri miliona evra, a najviše se izvozi rezano i živo cvijeće i sadni materijal.
“Preko 50 odsto izvoza ide u EU, a Holandija nam je najveći partner i kada govorimo o izvozu i o uvozu cveća, tako da postoji taj potencijal koji se nedovoljno koristi. Sigurno je da će uz mjere podrške i taj segment rasti, ali moramo da vidimo kako će se odvijati situacija na tržištu, s obzirom na zatvaranje i manji prostor za prodaju i da horeka sektor otežano radi”, ocijenio je Bogunović.
On je objasnio da uprkos zatvaranju ugostiteljskog sektora koji je veliki potrošač cveća i otežanim uslovima rada trgovina, prošle godine potrošnja nije značajno smanjena, pa su ostvareni značajni izvozni rezultati.
“Potrošnja nije toliko pala, to je zanimljivo, iako su se mijenjale navike potrošača. Svi znamo, u vanrednim situacijama potrošač se okreće ka osnovnim životnim namirnicama, ali nekako ipak je i cvijeće našlo svoj prostor u toj priči”, primjetio je Bogunović.
Dodao je da su srpski proizvođači cveća više izgubili na domaćem tržištu zbog toga što su u jednom periodu zelene pijace na kojima se prodaje značajna količina cveća bile zatvorene, ali da se ove godine očekuje oporavak tržišta.
“Nadamo se da će ovaj sistem vakcinacije dovesti do relaksiranijih mjera, da će se više putovati, da će se otvoriti svi restorani i hoteli, i da će nam to omogućiti veće tržište”, naveo je stručnjak Privredne komore.
Bogunović je skrenuo pažnju na naizgled paradoksalnu situaciju da je uprkos izvesnom padu izvoza povećan uvoz sadnog materijala za skoro 10 odsto.
“Mi najviše uvozimo sadni materijal za orhideje, lale, zumbule. To je praktično ulaganje u proizvodnju. Ljudi su i pored svega ulagali. Vi u toj proizvodnji ne možete da ulažete danas za sutra, morate da planirate unaprijed. Čini mi se da su ljudi prošle godine razmišljali da će ove godina biti ipak bolja situacija, i da su zato ulagali”, zaključio je Bogunović.
On je istakao da Srbija ima mogućnosti za proizvodnju različitih vrsta cveća na otvorenom i u zatvorenom prostoru i da od toga zavisi i visina ulaganja u proizvodnju.
“Jedan mali zasad ruža od tri ara može da košta oko 10.000 evra, i te pare nakon prve godine možete da vratite, da bi već duplirali zaradu u sledećoj godini. Na nešto većoj površini, otprilike na jednom hektaru treba vam 7.000 sadnica ruža, jedan evro je sadnica, znači, uz prateću opremu i mehanizaciju već rastu troškovi, ali raste i prihod, jer vi već u drugoj godini možete sa te površine da uberete 250.000 cvjetova”, objašnjava Bogunović.
Dodaje kako je za gajenje božura potrebno uložiti 55.000 evra po hektaru, ali za razliku od ružičnjaka koji se eksploatiše pet godina, zasad božura traje dvostruko duže, s tim što je zarada oko 25.000 evra godišnje.
“Ali ako idete na vrste koje traže kontrolisanu atmosferu, onda idu veći plastenik ili staklenik, i tu ulaganja nisu mala, idu i do milion evra po hektaru, ali u skladu sa tim prinos je sigurniji, proizvodnja je veća, veći su i prihodi. Samim tim ste ozbiljniji proizvođač i ono što je najvažnije ne zavisite od vremenskih uslova”, naglasio je Bogunović.
Cvijeće se može gajiti na zemljištu, hidroponijskoj podlozi ili na betonu u saksiji, uz različite zalivne sisteme dodaje on, i zaključuje da je najvažnije da se svako dobro ulaganje uvijek na kraju isplati. Tanjug