VAŠINGTON, “Rotšild koji nije bogat, nije Jevrejin, nije finlatrop, nije bankar, nije vredan, ne vodi određeni način života, nije Rotšild“, rekao je baron Edmon de Rotšild.
On je unuk mjenjača iz jevrejskog geta u Frankfurtu na Majni i najbogatiji čovjek Francuske nakon kralja.
Prošle nedjelje pojavila se informacija da Rotšildi preuzimaju na sebe obavezu da reformišu gasno-transportni sistem Ukrajine, najvažnije preduzeće koje posjeduje ova država.
Tačnije, radi se o “Rotšild trastu”. Kao što se često dešava, ova informacija je zainteresovala kako ozbiljne medije tako i teoretičare zavjera koji su u tome vidjeli neku zadnju namjeru ovog legendarnog finansijskog klana.
“Rotšildi su uvijek smatrali Evropu svojim feudom. Bila je izvršena podjela na sfere uticaja, izvjesna nepisana konvencija sa Rokfelerima, koji su uzeli za sebe zapadnu poluloptu, dok su Rotšildi uzeli istočni dio, odnosno Evropu i Aziju. Azija je tradicionalno njihova još od 19. vijeka, kada su, između ostalog, odigrali značajnu ulogu u pokretanju Opijumskih ratova (1856-1860) sa Kinom. Oni su i danas, jasno se vidi, aktivni u Kini. U tom dijelu svijeta su uvijek imali jaka uporišta — Singapur i Hongkong, koji su takođe njihovi feudi“, rekao je ekonomista Valentin Katasonov, sa prestižnog ruskog univerziteta MGIMO.
Međutim, on smatra da je uticaj Rotšilda danas veoma oslabljen. Ne u finansijskom pogledu koliko u političkom. To što je Emanuel Makron, Rotšildov štićenik, pobjedio na predsjedničkim izborima u Francuskoj, ne pokazuje moć ovog klana, već nemoć Evrope.
“Evropa je toliko slaba da takve karikature kao što je Makron postaju predsjednici. To ne pokazuje da je Evropa u krizi, već da je pred smrću“, smatra on.
Iako se ova porodica za posljednjih 30 godina, koliko se objavljuje lista najbogatijih ljudi na svijetu, nijednom nije pojavila među 2.000 milijardera, ne treba misliti da je taj novac nestao. Naprotiv. U savremenom svijetu se procjenjuje bogatstvo klana Rotšild na oko 3 biliona dolara, bilion manje od Rokfelera.
“Rotšildi su se kroz istoriju jako opekli, posebno za vrijeme Drugog svjetskog rata, i shvatili da moraju da budu skromniji. Devetnaesti vijek je predstavljao njihov vrhunac. U to vrijeme se govorilo: “Ako postoje živi bogovi — to su Rotšildi”. Međutim, već poslije Prvog svjetskog rata počeli su da se ponašaju skromnije, a nakon Drugog su se potpuno povukli iz javnosti”, kaže ruski ekonomista.
Možda su se povukli iz javnosti, ali ne sa finansijskog tržišta. Oni su tu ostali da figuriraju kroz trustove i dobrotvorne fondove. Smatra se da su upravo Rotšildi smislili trustove radi skrivanja svog kapitala.
“To su institucije koje su se pojavile decenijama prije takozvanih ofšora. Još početkom 20. vijeka stvorena je specijalna institucija — trust — dogovor o povjerljivom upravljanju. Bez transparentnosti. Tu su još i dobrotvorne institucije, čiji kapital se nasleđuje. One imaju dvostruku namjenu — sa jedne strane, to je skriveno mjesto gdje se mogu čuvati milioni i milijarde, a sa druge strane, preko njih se plaća izvođenje nekih delikatnih operacija“, objašnjava Katasonov.
Što se tiče slabosti ovog klana, ruski stručnjak je vidi kroz devizno-finansijski model koji je stvoren u svijetu.
“Znamo da je posljednji model Breton-Vuds zlatni standard dolara koji je nastao kao kompromis između dvije grupe, Rotšilda i Rokfelera, jer su nakon Drugog svjetskog rata Rokfeleri postali glavni akcionari američkih Federalnih rezervi, dok su Rotšildi tradicionalno ostali glavni na tržištu zlata. Sam naziv ’zlatni standard dolara‘ pokazuje paritet dogovora dva klana. To što se desilo sedamdesetih godina — napuštanje zlatnog standarda dolara — vodilo je ka slabljenju Rotšilda, jer je zlatni dolar postao papirni dolar. Iako o tome niko nije pisao, nema nikakvih dokumenata, ipak ima znakova da su Rotšildi potisnuti”, dodao je on.
Međutim, danas je zlato opet u modi. Opet se umjesto papirnog dolara na tržištu rezervnih valuta traži unca više ovog plemenitog metala. To je instrument koji nema niko, pa ni Rokfeleri. U tome su Rotšildi monopolisti u svijetu.
Vaskrsnuće Rotšildove valute
Za narednu, 2018. godinu, najavljene su ozbiljne promjene u valutnoj sferi. Još je 1988. godine britanski list “Ekonomist“, povezan sa Rotšildima, predvidio da će se kroz 30 godina pojaviti nadnacionalna valuta koja će se zvati “Feniks“.
“Može doći do ozbiljnih inovacija u sferi valute. Ne znam da li će se pojaviti neka nadnacionalna valuta, ali može se reći da se ona već pojavila, i to 1969. godine. Tada je počela eksperimentalna misija ove nadnacionalne valute“, objašnjava ekonomista.
Radi se o specijalnom pravu vučenja (skraćeno SPV, Special Drawing Rights — SDRs) koji ima ulogu novca Međunarodnog monetarnog fonda, koji se koristi kao sredstvo plaćanja u međunarodnim finansijskim transakcijama (uz američki dolar i zlato), pa se zato i zove papirno zlato.
Štaviše, u prvoj polovini ′70-ih godina bilo je planirano da se zamjeni Breton-Vudski sistem nadnacionalnom valutom.
Međutim, tada je pobjdio drugi alternativni model, model papirnog dolara, odnosno nafta-dolara. Rotšildi su sedamdesetih godina izgubili bitku sa Rokfelerima, koji su se oslobodili zlata.
Nadnacionalna valuta je još jedan korak ka uništenju nacionalnih država, ka globalizaciji. Sa novom valutom, Rotšildi bi mogli da se vrate u velikom stilu.
“Rotšildi su, kao i svi milijarderi, kosmopolite. Za njih je svaki nacionalizam, nacionalni suverenitet, zlo koje ometa njihove strateške ciljeve — gospodarenje svijetom. Zato će i u Ukrajini i u Rusiji raditi sve da oslabe državu. To se vidi golim okom. Negdje to rade otvorenije, koristeći fond Soroša ’Otvoreno društvo‘. Ni za koga nije tajna da je Soroš Rotšildov potrčko. On i dobija komande od svojih gospodara. Sad je dobio naređenje da prebaci veći dio svog kapitala u fond ’Otvorenog društva‘, koji potkopava svaku državu. Svuda je cilj isti: slabiti države i njihov suverenitet“, dodao je on.
Sve se mijenja u svijetu, samo je klan Rotšilda onaj koji ostaje isti i mijenja druge. On se samo malo pritaji i opet se vrati.
Kada su suprugu osnivača dinastije Majera Amšela Rotšilda pitali 1830. godine da li će biti rata, ona je odgovorila: “Moji sinovi neće dati novac za njega”. Znači, biće rata kada oni odluče. A tako je i u ratu i u miru. Sputnik