FOČA – U nekadašnjem kompleksu Rudnika Miljevina kraj Foče u punom jeku su radovi i pripremanje kampa za smještaj radnika iz Kine koji će raditi na tri planirane minihidroelektrane (MHE) na rijeci Bistrici.
Kineska nacionalna Aero-tehnološka korporacija za međunarodni inženjering (AVIC-ENG), kao izvođač radova, za veliki posao gradnje tri MHE na Bistrici dobiće 102 miliona evra koje treba da obezbijedi investitor, preduzeće Hidroelektrane Bistrica, inače u većinskom vlasništvu Hidroelektrane na Drini, odnosno Elektroprivrede Republike Srpske (RS).
Kineski radnici na licu mjesta
U kampu se radi i vikendom. Nekolicina radnika iz Kine u dvorištu pripremaju alat, opremu i kombi koji ide ka jednom od mjesta gdje je planirana gradnja jedne od tri MHE. Radnik u neonski zelenom prsluku kaže da su smješteni u kompleksu nekadašnjeg rudnika. Ne govori engleski pa poziva menadžera koji stiže za nekoliko minuta.
Mlađem čovjeku, koji kaže da se zove Šung, čudno je interesovanje za gradnju kampa za smještaj radnika iz Kine. Zanima ga gdje će biti objavljen tekst, ali pristaje da kratko odgovori na nekoliko pitanja. Objašnjava da u BiH imaju konsultantski tim koji provjerava dokumentaciju za gradnju hidroelektrana, a na pitanje da li imaju sve potrebne dozvole, odgovara potvrdno.
“Kao što vidite, u ovom trenutku radimo na pripremama kampa u kojem će biti smješteni radnici i nadam se da ćemo s radovima početi što je prije moguće. Trenutno je ovdje 30 radnika iz Kine, a takođe imamo i mnogo lokalnog osoblja. mislim da njih ima blizu 20, a kada radovi počnu nadam se da ćemo imati i više”, objašnjava Šung.
Na pitanje postoji li mogućnost da se gradnjom MHE uništi rijeka Bistrica, na šta je ranije upozoravalo lokalno stanovništvo, odgovara kako gradnja hidroelektrane svakako utiče na rijeku, ali da je teško govoriti o tome da će ona biti uništena.
Inače, projekat čine tri male hidroelektrane, instalisane snage 39 megavata, s ukupnom godišnjom proizvodnjom 152 gigavat-sati električne energije. Ugovor o gradnji s kineskom korporacijom AVIK u Pekingu je još 2019. potpisao nekadašnji predsjednik Vlade RS Radovan Višković. Početak gradnje hidroelektrana na Bistrici ozvaničen je krajem 2021. godine, no ništa s tim planom nije teklo glatko.
O gradnji MHE na Bistrici u blizini Foče mještani danas ne žele da govore javno, iako su kada su bageri ušli u korito rijeke izražavali negodovanje i bojazan da će Bistrica biti još jedna od rijeka u BiH “stavljena u cijev” i da će gradnjom minihidroelektrana u potpunosti biti uništena priroda. Dio njih i danas će to reći, ali ne u diktafon.
Pričaju kako je nedavno vršeno i poribljavanje na tim mjestima da bi se, kako kažu, sanirale štete izazvane radovima na gradnji MHE, iako nadležni kažu da je riječ tek o pripremnim radovima poput puteva koji će voditi do gradilišta. U neformalnim razgovorima reći će i da vjeruju da lokalno stanovništvo neće imati ništa od minihidrolektrana, pa ni sama opština, već samo investitor.
Velika šteta, nikakva korisi
Vladimir Ninković, član Savjeta MZ Miljevina, kroz koju teče Bistrica, na pitanje zbog čega mještani ne žele da pričaju o gradnji MHE odgovara kako izgleda da lokalno stanovništvo nema problema oko gradnje minihidrolektrana na Bistrici dok većina ćuti. Korist od gradnje imaće samo Elektroprivreda RS, kaže on.
“Kao stanovnik Miljevine znam samo da kad dune vjetar – nestane struje, kad je sunce jako – nestane struje, kad je kiša – nestane struje i sve vremenske pogode i nepogode kada su – struje nema. Ja lično ne očekujem da će biti zaposlenih na centralama, možda oko izgradnje da se angažuju neki ljudi, ali po završetku sumnjam”, govori Ninković. Smatra da će MHE na Bistrici donijeti štetu po životnu sredinu, a nikakvu korist.
“U projektu centrala nema nikakvih benefita za našu mjesnu zajednicu. Mišljenja sam da za našu mjesnu zajednicu ništa nećemo dobiti od toga, pa i koncesiona naknada ide u budžet RS”, kaže Ninković.
Preduzeće Hidroelektrana Bistrica postoji desetak godina i ranije je bilo u privatnom vlasništvu. Vlasništvo nad preduzećem preuzela je Elektroprivreda RS, nakon čega je i potpisan ugovor s kineskom kompanijom za gradnju MHE. Procjenjuju da bi godišnji prihod elektrana mogao biti oko 25 miliona evra.
Koncesija za izgradnju hidroelektrana na Bistrici je dodijeljena još 2006. godine Elektrodistribuciji sa Pala. Dodijelilo je Ministarstvo privrede, energetike i razvoja RS, a Elektrodistribucija je osnovala koncesiono preduzeće Hidroelektrane Bistrica koje je tri godine kasnije preuzelo posao. U to vrijeme dobijene su i građevinska i ekološka dozvola, ali su istekle nakon pet godina.
Projekat gradnje MHE na rijeci Bistrici dugo nije pokrenut s mrtve tačke, a preduzeće je prešlo u privatno vlasništvo dok ga 2019. nisu preuzele Hidroelektrane na Drini, čiji je vlasnik Elektroprivreda RS. Koncesija za eksploataciju rijeke Bistrice za proizvodnju električne energije traje do 2043. godine. Firma Hidrelektrana Bistrica d.o.o. Foča je formirana sa ciljem realizacije ovog hidroenergetskog projekta na Bistrici.
No novac koji je potrebno isplatiti kineskoj kompaniji za gradnju MHE nije bilo lako pronaći. Tako je krajem 2021. godine iz Vlade RS najavljeno da će Elektroprivreda RS emitovati obveznice na Bečkoj berzi kako bi obezbijedila novac za investicije. Predsjednik Vlade RS Radovan Viškovićpotvrdio je da će se Elektroprivreda Republike Srpske (ERS) zadužiti emisijom obveznica na Bečkoj berzi te da ERS, kao kompanija koja je u većinskom vlasništvu Vlade RS, mora dobiti odobrenje za takav potez. Podsjetio je da ERS finansira značajne projekte iz vlastitih sredstava, te kao primjer naveo HE Bistrica.
Ranije je Zora Vidović, ministrica finansija RS, najavila je da će ERS na Bečkoj berzi emitovati obveznice u vrijednosti od 140 miliona eura. Rekla da će novac biti upotrijebljen za izgradnju hidroelektrana Dabar i Bistrica.
Početkom 2022. ERS je tražila banku za kredit od 30 miliona KM kojim bi ERS izmirila obavezu po osnovu kupljene električne energije od Hidroelektrane na Drini, čiji je 65 posto vlasnik, a onda bi tim sredstavima HE na Drini izvršile dokapitalizaciju i u Foči čiji su stopostotni vlasnik. Namjena kredita, zapravo, predstavlja finansiranje izgradnje HE Bistrica, navodi se u tenderskoj dokumentaciji.
Dokapitalizacija HE Bistrica završena je godinu kasnije (u februaru ove godine). Direktor tog preduzeća Dejan Pavlović potvrdio je da su kineskim partnerima uplatili 30 miliona eura za projekat gradnje tri MHE, dok je Nedeljko Perišić, direktor Hidroelektrana na Drini, koje su vlasnik HE Bistrica, naveo da preduzeće trenutno ne ostvaruje profit, “jer je u izgradnji”, te da oni kao vlasnik koriste dokapitalizaciju kao jedini način da plasiraju finansijska sredstva u svoje preduzeće.
Jedna građevinska dozvola obustavljena
Sam Pavlović u razgovoru za Inforadar tvrdi da su sve dozvole potrebne za gradnju važeće, osim građevinske dozvole za hidroelektranu B2 koja je privremeno suspendovana od strane banjalučkog suda, a po tužbi Centra za životnu sredinu iz Banjaluke.
Okružni sud u Banjaluci krajem januara poništio je rješenje Ministarstva prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije RS prema kojem je izdata građevinska dozvola za projekat hidroelektrane B-2a od 7,2 megavata, a i druga dva postrojenja su također u sporu i pod tužbama koje su podnijeli Centar za životnu sredinu i Arhus centar BiH.
Okružni sud je poništio rješenje Ministarstva jer je prilikom izdavanja građevinskih dozvola firmi Hidroelektrane Bistrica sa sjedištem u Foči došlo do bitnih povreda pravila postupka, navode u Centru za životnu sredinu.
Firma Hidroelektrane Bistrica, iza koje stoji ERS, nije imalo važeću ekološku dozvolu kada je počela građevinske radove, u decembru 2021. Ona je ključni preduslov za izgradnju objekata koji invazivno utiču na elemente životne sredine, naročito na vodna dobra, objašnjavaju u Centru.
Pavlović, pak, navodi da su iz Centra za životnu sredinu predali tužbe za sve tri hidroelektrane te da je “samo jedna” usvojena. Druge dbije tužbe su odbijene.
Na pitanje da li se na mjestu za koju je tužba usvojena sada radi nešto, Pavlović odgovara negativno i kaže kako ih je nedavno posjetio i inspektor koji je bio u kontroli i zaključio da nema nikakvih novih radova.
“Tri hidroelektrane na Bistrici bi trebale bi da budu završene u naredne četiri godine. Kinezi su tu izvođači radova i za njih je planirano je 102 miliona, toliko je potpisan ugovor i toliko im se može platiti. Trenutno je u Miljevini smješteno oko 50 radnika, 30 iz Kine. U jeku radova trebalo bi da na objektima radi oko 300 kineskih radnika”, kaže Pavlović.
Kompanija iz Kine koja je angažovana na ovom poslu je državna, osnovana 2008., ima skoro pola miliona zaposlenih i uglavnom se bavi projektima u avioindustriji. Zbog poslova s kineskom vojskom, nalazi se na listi onih u koje je američkim državljanima i preduzećima zabranjeno investirati.
U izvršnoj naredbi američkog predsjednika iz juna 2021. navodi se, između ostalog, da se američkim građanim zabranjuje poslovanje sa desetine kineskih proizvođača koji su sarađivali sa vojskom. Među njima je i kompanija AVIC.
Ovom izvršnom uredbom, kako je napisao američki predsjednik, stvara se održiv i ojačan okvira “za nametanje zabrana ulaganja u kineske kompanije za odbranu i tehnologiju nadzora”.
Šta je sporno sa gradnjom MHE
Redžib Skomorac, pravni savjetnik u Centru za životnu sredinu Banjaluka, pojašnjava da za planiranu gradnju tri MHE nije adekvatno utvrđeno nultno stanje životne sredine, čime niti same Studije uticaja na životnu sredinu, koje je ministarstvo odobrilo, nisu adekvatne i u skladu sa zakonom.
“Studijama se za migraciju riba predviđa opskurno tehničko rješenje tzv. ‘riblji lift’, o čijoj funkcionalnosti i opravdanosti u konkretnim projektima nije ništa naročito navedeno kako u Studijama tako i u dokumentaciji koja se prilaže za izdavanje ekološke dozvole. Pored toga, investitor je sva tri projekta otpočeo bez važećih ekoloških dozvola, koje su u momentu početka radova bile istekle, a postupak odobravanja Studija je bio u toku”, objašnjava on.
Inspekcijski organi su, navodi, početak radova pravdali postojanjem građevinskih dozvola koje su izdate za sva tri projekta, i to prije više od 10 godina, iako ove dozvole tada nisu bile praćene važećim ekološkim dozvolama – što je preduslov za zakonitu realizaciju projekata na vodnom dobru.
“Nakon što smo za jedan od projekata (HE B-2a) sudskim putem poništili i građevinsku dozvolu, inspekcijski organ je preduzete radove za HE B-2a pravdao postojanjem vodne saglasnosti”, dodaje Skomorac.
Upozorava da je stanje na terenu dijelom legalizovano neadekvatnim postupanjem inspekcijskih organa, pravdanjem provedenih pripremnih građevinskih radova postojećim vodnim aktima i upitnim građevinskim dozvolama. Međutim, sve dok postupci koji se pred sudom vode protiv Studija uticaja nisu okončani, jasno je da se krši osnovni princip pravne države, a to je pravna sigurnost.
“U svakom slučaju, zasad je evidentno da realizacija barem jednog projekta, i to konkretno HE B-2a, nije nikako moguće u skladu sa zakonom, jer nakon sudskog poništenja građevinske dozvole ministarstvo, koliko znamo, nije izdalo novo odombrenje”, kaže Skomorac.
Zbog gradnje tri MHE na Bistrici podneseno je ukupno šest tužbi u upravnom sporu. Tri protiv Studija uticaja na životnu sredinu, i tri protiv građevinskih dozvola za ove projekte. Postupci protiv Studija još uvijek traju, a tužbe se temelje na bitnim povredama postupka odobravanja Studija. Postupci protiv građevinskih dozvola su okonačni na način da su dvije tužbe odbijene, a jednausvojena.
“Po tužbi koja je usvojena ministarstvo još uvijek treba da izvrši presudu suda i donese novo rješenje. Dvije tužbe su odbijene jer između postupaka za izdavanje ekoloških dozvola koji traju, što je bio argument tužbi, nije bilo dovoljno pravnog kauzaliteta za poništenje izdatih i poslije produženih građevinskih dozvola. Međutim, bitno je napomenuti da je treća odluka suda, kojom je naša tužba protiv građevinske dozvole usvojena, jako ohrabrujuća i predstavlja presedan u dosadašnjoj sudskoj praksi i dostizanja ekološke pravde. Naime, za razliku od dvije odbijajuće presude, postupajući sudija je u trećoj presudi odlučio da ipak postoji dovoljno osnova da o tužbenom zahtjevu odluči po službenoj dužnosti, te glede izdavanja građevinske dozvole za HE B-2a i to još 2010. godine, ovu dozvolu poništi usljed bitnih povreda postupka” pojašnjava Skomorac.
Na mjestu treće MHE zbog odluke suda trenutno nema radova. Na tom mjestu je tabla kojom je označeno da su građevinski radovi počeli. No, pristupni radovi, dalje uzvodno, za druge dvije hidrelektrane traju. Lokalno stanovništvo ne vjeruje da će imati koristi od gradnje MHE jer iskustva onih sagrađenih širom BiH govore da u njima posao dobiju jedan ili dva čovjeka.
Korist može biti tek od koncesione naknade, no i ona je zanemariva u odnosu na stvarnu dobit investitora koji se muči da plati kineske izvođače radova.
