BANJALUKA, I Bosna i Hercegovina krenula je snažnije, nakon Hrvatske i Srbije, u zaštitu svojih agrikulturnih i prehrambenih proizvoda. Nedavno su zaštićeni Livanjski sir, Nevesinjski krompir i Visočka pečenica.
“Bilo je krajnje vrijeme da značajnije štitimo svoje nacionalno jestivo blago. Visočka pečenica, koju moja porodica godinama tradicionalno proizvodi, suši se na prirodnom i nezagađenom zraku. Posjeduje HACCP (Analiza rizika i kritične kontrolne tačke, op. a.) i halal certifikate. Sve su to prednosti i privilegije, koje našoj pečenici utiru puteve ka Evropi”, priča Eldar Babić, proizvođač Visočke pečenice.
Babić svoju pečenicu prodaje u sarajevskoj Gradskoj tržnici, impresivnom austrougarskom zdanju neorenesansnog stila i nacionalnom istorijskom spomeniku Bosne i Hercegovine.
Livanjski sir, nevesinjski krompir i visočka pečenica su prvi bosanskohercegovački proizvodi zaštićeni u skladu s Pravilnikom o sistemima kvalitete za prehrambene produkte, koji je usklađen sa zakonodavstvom Evropske unije. To omogućava proizvođačima ovih tradicionalnih proizvoda podnošenje zahtjeva i sticanje odgovarajuće oznake geografskog porijekla i na nivou Evropske unije.
Proizvodi koji su zaštićeni oznakama geografskog porijekla i zagarantovanog tradicionalnog specijaliteta su produkti čije posebne osobine proizilaze upravo iz vrijednosti njihovih nutritivnih sastojaka i iz specifičnog načina proizvodnje i prerade, te podneblja iz kojeg ovi proizvodi istorijski potiču.
“Primarno su usmjereni na potrošače koji žele konzumirati autentične proizvode iz neke regije. Sasvim sigurno, imaju svoje mjesto na tržištu”, objašnjava dr. sc. Džemil Hajrić, v. d. direktora Agencije za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine (ASH BiH), sa svojim sjedištem u Mostaru, prenosi televizija “N1”.
ASH BiH vodi cjelokupni proces zaštite agrikulturnih i prehrambenih proizvoda, namijenjenih i za evropsko tržište.
Prema podacima EU-studije o ekonomskoj vrijednosti kvaliteta proizvoda, iz oktobra 2019. godine – prodajna vrijednost ovih produkata je, u prosjeku, dvostruko veća u odnosu na slične proizvode, koji nisu sertifikovani. Ova činjenica je jasna poruka proizvođačima o važnosti zaštite proizvoda oznakama geografskog porijekla i zagarantovanog tradicionalnog specijaliteta.
“Certifikacija proizvoda, kroz proces registracije oznaka, samo je jedan od važnih koraka u postizanju i unapređenju konkurentnosti proizvoda na domaćem i međunarodnom tržištu. Na to se, između ostalog, može utjecati i adekvatnom promocijom bosanskohercegovačkih proizvoda“, kaže dr. sc. Džemil Hajrić.
Ovakav način zaštite agrikulturnih i prehrambenih proizvoda ima značaj i za područja s kojeg potiču. To direktno doprinosi ruralnom razvoju, posebno udaljenijih i dislociranih područja.
U Spoljnotrgovinskoj komori Bosne i Hercegovine (STK BiH) smatraju da je zaštita livanjskog sira, nevesinjskog krompira i visočke pečenice dodatna pogodnost za masovniji, ali i kvalitetniji, te konkurentniji izvoz iz Bosna i Hercegovine.
“Tokom 2019. godine, iz Bosne i Hercegovine smo izvezli suhomesnate proizvode u vrijednosti od 2,7 miliona KM (oko 1,4 miliona eura, op. a.), a uvezli proizvode u vrijednosti od 8,5 miliona KM (oko 4,4 miliona eura, op. a.). Kada je u pitanju krompir, u prošloj godini smo izvezli krompira u vrijednosti od 2,5 miliona KM (oko 1,3 miliona eura, op. a.), a uvezli 6,6 miliona KM (oko 3,4 miliona eura, op. a.). I dalje imamo jako veliki disbalans kada je u pitanju uvoz, odnosno izvoz sira. Uvozimo 11 puta više sira, nego što izvozimo i trebalo bi raditi na popravljanju ovakve situacije“, pojašnjava mr. sc. Tijana Muhamedagić iz STK BiH.
Registracija, odnosno zaštita, autohtonih proizvoda je potreban inicijalni, ali ne i dovoljan, korak u plasmanu ovih produkata na domaćem i stranom tržištu. Registracija je tek uvodni korak za složeni i dugotrajni proces brendiranja autohtonih proizvoda. To sa sobom nosi jedinstvenost podneblja u kojem su nastali, odnosno svoju izvornost, poručuju s Katedre za marketing Ekonomskog fakulteta (EFSA) Univerziteta u Sarajevu.
“Država treba da osigura registraciju autohtonih proizvoda, ali i da svoju strategiju brendiranja veže za promocije i kreiranje prepoznatljivosti regija, na temelju vrlo diferenciranog identiteta autohtonih proizvoda. Proizvođači brendiraju vlastite autohtone proizvode ističući sve specifičnosti u pogledu geografskih, proizvodnih i kulturoloških obilježja, svojstvenih za mjesto porijekla proizvoda”, ističe dr. sc. Adi Alić, docent EFSA.
Zbog toga je vrlo važno targetiranje posebnih kupaca, koji tragaju za ovakvim proizvodima i spremni su, kaže doc. dr. sc. Alić, platiti premijske cijene za dodatnu vrijednost, koju ovi produkti itekako imaju.
“Evidentno je to da autohtoni proizvodi ne samo da imaju važnu ulogu u identitetu regije porijekla, već s regijom dijele dio identiteta. Direktna povezanost proizvoda s određenim geografskim područjem daje dodatnu vrijednost i prepoznatljivost, i brendu područja i brendu proizvoda, te doprinosi privrednom razvoju države u cjelini“, pojašnjava docent Adi Alić. Deutsche Welle