BiH uvozi otpad

BANJALUKA ,  U BiH se uvoze ogromne količine polovne robe iz zemalja koje ih tretiraju kao otpad i koje se na taj način rješavaju smeća, upozorili su stručnjaci.
 
Većina tih artikala je već pri isteku radnog vijeka i uskoro će završiti i na našim deponijama, čime će, prema mišljenju ekologa, biti prouzrokovani ogromni troškovi i dugotrajno zagađenje okoline.
“Stvara se utisak da su trenutno svi na dobitku jer kupci robu nabavljaju po jeftinijoj cijeni i država zarađuje prilikom naplaćivanja carina i taksi. Međutim, dugoročno gledano, ovaj uvoz će donijeti daleko više štete nego koristi. Zatrpavamo postojeće deponije u koje je uloženo mnogo sredstava, a jedan dio takvog materijala završava u prirodi ili se spaljuje”, kaže Miodrag Dakić, predsjednik Centra za životnu sredinu iz Banjaluke, i naglašava da bi takva roba trebalo da bude dodatno oporezovana, čime bi bio destimulisan njen uvoz.
Dakić ističe da BiH trenutno ne raspolaže ni sa dovoljnim kapacitetima za zbrinjavanje vlastitog otpada.
Petar Gvero, profesor na Mašinskom fakultetu u Banjaluci, kaže da preprodavci takvu robu nabavljaju i po 20 puta nižoj cijeni od one po kojoj je prodaju u BiH, ili je čak dobiju džaba.
Ističe da bi njeni vlasnici, u zemljama iz kojih se uvozi, morali platiti troškove za zbrinjavanje otpada, pa je se nastoje riješiti na bilo koji način, a prema njegovim riječima, u našu zemlju se uvozi sve i svašta, od polovnih računara, bijele tehnike, namještaja, do korištene odjeće i obuće.
“Posebnu pažnju treba obratiti na elektronske uređaje, koji sadržavaju dosta opasnih i teško razgradlivih materija. Naučna istraživanja su potvrdila da samo jedna baterija mobilnog aparata u sebi sadrži dovoljno teškog metala kadijuma, kojim se može zagaditi 1.000 kubnih metara vode”, kaže Gvero.
On ističe da Evropska unija ima direktive u kojima jasno preporučuje odgovarajuće tehnologije prilikom zbrinjavanja svih vrsta otpada.
“Tih tehnologija ima dosta i one se biraju u zavisnosti od vrste materijala. Kada dođe do stvarne primjene zakona, mnoge firme u BiH neće biti u stanju da snose troškove zbrinjavanja vlastitog smeća”, kaže Gvero i ističe da su popratne koristi koje nastaju reciklažom višestruke jer se povećava broj radnih mjesta i smanjuje uvoz repromaterijala.
Saša Aćić iz Udruženja za zaštitu životne sredine, koje djeluje pri Privrednoj komori RS, kaže da bi najbolje rješenje za ovaj problem bilo uvođenje naknada koje bi se naplaćivale prilikom ulaska robe u zemlju, a u koje bi bila ukalkulisana cijena zbrinjavanja otpada nastalog od uvezene robe.
“Taj sistem se koristi u većini zemalja razvijenog svijeta, a taksa se plaća za sve robe, nove ili korištene, koje zahtjevaju dalji tretman. S prikupljenim sredstvima bi raspolagali fondovi za zaštitu životne sredine i koristila bi se za subvencionisanje preduzeća, odnosno svih učesnika u sistemu upravljanja otpadom, čije djelovanje je bazirano na ekonomskom interesu”, kaže Aćić i ističe da je nabavka svake robe za kojom postoji potražnja opravdana, ali je potrebno napraviti kvalitetan sistem za njeno odlaganje ili dalje iskorištavanje.
On ističe da u RS trenutno nema niti jedan pogon za recikliranje elektronskog otpada.
Branislav Nedović, predsjednik Ekološkog udruženja “Ekos” u Banjaluci, kaže da se elektronski otpad, kao i mnogo drugih materijala koji zahtijevaju specijalni tretman, ne odlaže propisno.
“U većini slučajeva miješa se s ostalim smećem, a umjesto kompleksnog procesa zbrinjavanja i reciklaže takvog materijala vrši se samo zatrpavanje zemljom ili drugim otpadom”, kaže Nedović i upozorava da prilikom raspadanja tih proizvoda, koje može trajati i više hiljada godina, nastaju materije koje su veoma štetne za zdravlje ljudi. Nezavisne novine