BiH energetski zavisna zemlja

BANJALUKA, Bosna i Hercegovina je energetski zavisna zemlja, jer nema ni dovoljno svojih izvora, a ni “plan B” u slučaju da dođe do prekidanja dotoka energije iz inostranstva.
 
U ovoj ocjeni slažu se svi stručnjaci za energetiku i energiju u BiH s kojima smo razgovarali, te predlažu da je neophodno napraviti rezerve gasa i nafte da bi buduće krize bile spriječene.
Ocjenjuju da jedino imamo dovoljno električne energije, ali ni u ovom slučaju raspoložive resusrse ne koristimo dovoljno.
Terminali za skladištenje nafte postoje u BiH, ali su prazni. Stručnjaci tvrde da bi naftne rezerve uveliko ublažile svaku krizu usljed prekida dotoka energenata, ali se one ne koriste zbog nepostojanja državne energetske strategije i zbog jakog uvoznog lobija.
Nedavni prekid dotoka prirodnog gasa iz Rusije, zbog čega su se u našoj zemlji smrzavali građani iz oko 100.000 domaćinstava, a fabrike su obustavile proizvodnju, najočitiji su pokazatelj energetske ovisnosti BiH.
Probleme zbog rusko-ukrajinskog spora osjetilo je više od 15 evropskih država, ali one su reagovale svojim rezervama, za razliku od BiH.
Vlade drugih evropskih zemlja imale su rezervne dotoke plina, tako da one nisu bile ovisne samo o ruskom plinu, ili imaju velika skladišta ovog energenta, tako da građanima Evrope rusko-ukrajinske zavrzlame nisu ohladile radijatore.
Ovisni više nego što je potrebno
Nakon ove krize svako se pravi da je stručnjak za plin kao Ćiro Blažević za fudbal. Jedini razlog zašto su ostale zemlje imale rezervnu varijantu, a mi u BiH nismo je to što svi ostali nisu imali rat koji je nas unazadio”, tvrdi Almir Bećarević, direktor preduzeća “BH gas”.
Bećarević ističe da je BiH jedna od rijetkih zemalja koja je ovisna o samo jednom izvoru gasa. Pošto svojih nalazišta plina nema, BiH ovaj energent stoprocentno uvozi. Međutim, gas uvozimo samo iz jednog izvora, iz Rusije i to jednim plinovodom koji ide preko Ukrajine i koji je ovih dana zatvoren zbog spora između ove dvije zemlje. Prije rata urađen je bio projekat postavljanja gasovoda od Bosanskog Broda do Zenice.
“Mi smo 1990. godine bili i kupili cijevi za ovaj projekat. Imamo sređene sve dokumente i jedino na ovakav način možemo se u budućnosti spremiti za slične krize. Ovim plinovodom gas bi dolazio iz Alžira i ne bismo bili ucijenjeni samo ruskim plinom. Imamo projekat i samo treba neko da nam da novac i da počnemo”, kaže Bećarević istakavši da je za izgradnju ovog plinovoda potrebno oko 150 miliona KM.
Drugi važan korak bila bi izgradnja skladišta plina tako da bi potrošači, ukoliko prestane dotok, bili sigurni barem nekoliko mjeseci.
“To je drugo rješenje. Mi imamo Studiju izvodljivosti za Tuzlu, ali to lokalna vlast nije prihvatila. U svakom slučaju, to se mora riješiti”, tvrdi Bećarević.
Da je potrebno skladištiti plin da bi bile izbjegnute ovakve krize, slaže se i nezavisni stručnjak Mile Srdanović, nekadašnji pomoćnik federalnog ministra za industriju, energetiku i rudarstvo.
“Mi smo svakako ovisni o energiji, jer nemamo svojih tečnih resursa, to je svakome poznato. Međutim, ovisni smo više nego što je to potrebno. Po mom mišljenju, glavno pitanje je zašto nemamo rezervi tečnih energenata. Ako već nemamo skladište plina, koje se mora nekad graditi, zašto onda nemamo skladišta nafte. Sva plinska postrojenja se mogu zamijeniti naftnim, međutim, tih rezervi nema i to je glavni problem”, upozorava Srdanović.
On tvrdi da se za grijanje glavnog bh. grada mora početi s izgradnjom toplovoda od termoelektrane u Kaknju do Sarajeva.
“To je projekat koji je trebalo da bude rađen uporedo s autoputem. Sada tu vodu koja hladi turbine termoelektrane, umjesto da grije radijatore u Sarajevu, prosipamo u rijeku Bosnu. To je čisti gubitak energije. Izgradnja ovog toplovoda jeste skup projekat, ali je dugoročno i te kako isplativ”, objašanjava Srdanović.
Direktor “BH gasa” smatra da toplovod od Kaknja do Sarajeva nije realan projekat.
“Taj toplovopd košta oko 500 miliona KM i trenutno je nerealno o tome govoriti. Niko o tome ne priča, ali mislim da se mi razbacujemo energijom. To kreće od najmanjih korisnika koji odvrnu radijatore pa otvore prozore”, ističe Almir Bećarević.
Početak rada Rafinerije u Brodu korak naprijed
Drugi energent od čijeg smo uvoza stoprocentno ovisni je nafta. Prema procjenama stručnjaka, u BiH se godišnje uveze oko milion i pol tona naftnih derivata.
Kao i kod slučaja s plinom u BiH, ne postoje ni ozbiljne rezerve nafte. Prilikom velikih povećanja cijena nafte na svjetskom tržištu, kada je ljetos nafta po barelu skoro dostigla rekordnu cijenu od 150 dolara, potrošači u BiH bili su direktno na udaru. Cijene goriva na benzinskim pumpama najviše su rasle u BiH. Poskupljenje goriva pratila su i poskupljenja ostalih proizvoda i usluga, a najviše su skočile cijene životnih namirnica.
“Prema nekim procjenama, u BiH postoje skladišta koja bi, kad bi bila napunjena, mogla podmiriti potrebe BiH za naftom cijelih devet mjeseci. Nažalost, ta skladišta su prazna. Naftne rezerve nisu potrebne samo u ovim kriznim situacijama poput nesatšice plina ili nafte već su tu i da regulišu tržište. Nepostojanje energetske strategije i uvoznički lobi sprečavaju formiranje rezervi. Da smo imali pune terminale, ne bi se moglo desiti da vlasnici pumpi ovoliko poskupljuju gorivo”, uvjeren je Mile Srdanović.
Emin Bajramović, sekretar Udruženja naftne privrede i telekomunikacija pri Vanjskotrgovinskoj komori BiH, smatra da bi neophodno bilo da postoje rezerve za naftu i plin za najmanje tri mjeseca normalnog snabdijevanja domaćinstava i privrede.
“BiH je bila centralna republika u bivšoj Jugoslaviji, tako da su strateška skladišta nafte pravljena kod nas. Po nekim procjenama, kod nas može biti uskladišteno oko 750.000 tona nafte, što bi bile sasvim solidne zalihe. Skladišta za plin nema, ali postoje projekti da ona budu rađena u nekin napuštenim rudarskim oknima koja su idealni za te potrebe. Ovih dana se pominje Tuzla, ali to nije jedino rješenje”, kaže Bajramović.
On ističe da BiH trenutno nema nikakvih zaliha nafte te da smo prepušteni uvoznicima.
“U BiH postoji oko 750 benzinskih pumpi i jedine rezerve su njihovi mali rezervoari, ali to su sve protočni rezervoari”, objašnjava Emin Bajramović.
Ocjenjuje da je pokretanje proizvodnje u Rafineriji nafte u Bosanskom Brodu veliki korak naprijed u energetskoj stabilnosti BiH.
“Do sada smo isključivo uvozili naftne derivate, a početak rada Rafinerije veliki je pomak, te ćemo imati i domeće naftne derivate. Bićemo i dalje ovisni o uvozu nafte, ali iz prve ruke, a ne gotovih prerađenih proizvoda”, naglašava Bajramović i procjenjuje da je zbog pokretanja Rafinerije u Bosanskom Brodu najteža energetska ovisnost iza nas.
U Vladi Republike Srpske ističu da je pokretanje Rafinerije nafte Brod značajna stvar u pogledu sigurnosti snabdijevanja i cijene energenata.
“Rafinerija ima mogućnost značajnih skladišnih potencijala kako za sirovu naftu tako i za gotove proizvode. RS je u velikoj mjeri energetski nezavisna, osim od resursa čije izvore nemamo. Kolika je sigurnost cijelog energetskog sistema, najbolje se vidjelo prilikom prestanka snabdijevanja BiH gasom. Iz Rafinerije su obezbijeđene potrebne količine mazuta i lož-ulja za krizne situacije”, kazala je Aleksandra Vukašinović, glasnogovornica Ministarstva industrije RS.
Potencijalna naftna nalazišta
Kao djelomično, ali dugoročno rješenje energetske ovisnosti o nafti stručnjaci navode mogućnost pronalaska naftnih polja u BiH.
Sarajevski “Energoinvest” je prije tridesetak godina počeo s istraživanjem potencijalnih naftnih nalazišta u BiH. Prošlogodišnje divljanje cijena nafte na svjetskom tržištu aktueliziralo je ova istraživanja.
“Postoje neke informacije da je čak i u vrijeme Hitlerove Njemačke bilo nekih istraživanja vezanih za naftu u BiH. Potrebno je ozbiljno pristupiti istraživanjima u Posavini, Odžaku, Orašju, tuzlanskom i sarajevsko-zeničkom bazenu i na području Dinarida. Procjene govore da na ovim nalazištima postoji imeđu 50 i 100 miliona barela nafte, što bi moglo pokriti potrebe BiH za dvadesetak godina”, kaže Ibrahim Bosto iz “Energoinvesta”.
Napominje da se naftna nalazišta ne smiju uzimati zdravo za gotovo te da se mora pristupito ozbiljnom istraživanju.
“Potrebno je raspisati tender za odabir strateškog partnera. Ima mnogo administartivno-proceduralnih problema, ali u svakom slučaju se ne smije odustati od ovih istraživanja. To je dugoročni proces, ali se mora raditi”, dodaje Bosto.
Električne energije i uglja imamo i za izvoz
BiH jedino ne oskudija električnom energijom i ugljem. Prema informacijama iz FBiH, predviđeno je da 2009. godine u FBiH bude proizvedeno 8.517 gigavat-sati električne energije, uz potrošnju na području FBiH od 8.091 gigavat-sati. U Republici Srpskoj situacija je još povoljnija. Prema podacima iz Vlade RS, prosječna godišnja proizvodnja električne energije u RS kreće se oko 5.200 gigavat-sati, od čega je četvrtina viškova koji se izvoze.
Stručnjaci tvrde da BiH može mnogo više iskoristiti svoje potencijale u proizvodnji električne energije.
“Uprkos svim problemima s kojima se ovih dana susrećemo, BiH je izuzetno energetski optimistična zemlja. Postoje potencijali, posebno u izgradnji novih pogona za proizvodnju električne energije. Ukoliko bismo strategiju razvoja bazirali na tome, u nekom budućem periodu bismo mogli doći u situaciju da od viškova električne energije možemo pokriti troškove nabavke gasa i nafte”, tvrdi Edhem Bičakčić, predsjednik Upravnog odbora “Elektroprivrede BiH”.
Upozorava da trenutno ne postoji jasno definisana energetska strategija, te da je to najveća kočnica.
“Potrebno je definisati šta hoćemo. Hidropotencijali nisu ni približno iskorišteni, a i potencijali proizvodnje električne energije u termoelektranama su ogromni. Ovi procesi se često koče, ali postoje ogromni resursi. Mnogi su protiv gradnje hidrocentrala jer, navodno, to ugrožava okoliš, ali mi moramo odlučiti hoćemo li krenuti putem razvoja li ćemo biti kao indijanski rezervati”, kazao je Bičakčić. Nezavisne novine