SARAJEVO – Više stotina hiljada maraka državu su koštali 21 diplomata i uposlenik Ministarstva spoljnjih poslova (MVP) BiH koji su tokom 2018. i 2019. godine slani na ispomoć u diplomatsko-konzularna predstavništva (DKP) širom svijeta, a da za tim, izuzimajući dva slučaja, nije bilo nikakve potrebe.
Prema informacijama do kojih je došao Inforadar, mnogi od njih poslani su na destinacije nakon što ih je sa prethodnih ambasadorskih i drugih funkcija smijenilo aktuelno Predsjedništvo BiH. Neki na osnovu stranačke pripadnosti i korištenja političkog uticaja, drugi zbog bliskih veza sa bivšim ministrom Igorom Crnatkom, dok su pojedinci poslani „na ispomoć“ u države gdje studiraju ili žive njihove djeca. Sistem „spajanja porodica“.
IZ MVP-a „POGRIJEŠILI“ ZA 304.000 KM
Ono što je šokantno u cijeloj priči jeste da je Inforadar u svega nekoliko mjeseci dobio dvije različite verzije odgovora iz MVP-a o troškovima ovih avantura.
Trežeći informacije po Zakonu o slobodi pristupa informacijama, 12. novembra prošle godine iz sjedišta bh. diplomatije najprije smo dobili dokumente u kojima stoji da je „21 diplomata i uposlenik MVP-a na ispomoći državu tokom 2018. i 2019. godine koštao 821.729 KM“.
Od toga, kako stoji u zvaničnim dokumentima MVP-a, diplomata Šerif Mujkanović tokom 2018. godine obnašao je funkciju ministra-savjetnika u ambasadi u Teheranu te je inkarisao pomalo nevjerovatnih 333.919 KM.
Međutim, u odgovorima koji smo dobili iz kabineta ministrice Bisere Turković 17. marta ove godine, navedeno je da je ovaj diplomata „tokom četiri mjeseca“ zaradio 29.844. Razlika u prvoj i drugoj verziji – sitnica, tek 304.075 maraka.
Ostavljeno nam je da presudimo kojoj verziji da vjerujemo.
Više sagovornika Inforadara, inače karijernih diplomata iz sjedišta, navode da je odluka o upućivanju na ispomoći iracionalna, donesena s ciljem uhljebljavanja smijenjenih ambasadora i konzularnog osoblja, od kojih su neki nakon smjene ostali „u raskoraku“ te su „na ispomoć“ upućeni kako bi završili započete privatne poslove.
„U diplomatskoj praksi, jedinoj poznatoj, pravilo je da se diplomati i uposlenici na ispomoći šalju zbog povećanog obima posla, nastalog zbog predsjedavanja neke zemlje evropskom ili regionalnom inicijativom, pripreme važnih bilateralnih posjeta, organizacije velikih multilateralnih skupova i dr. Ništa od toga se ne može prepoznati u ovim gradovima i zemljama gdje su poslane ove diplomate, izuzimajući Aman (Jordan), zbog pojačanog obima posla, te Bukurešt, zbog rumunskog predsjedavanja EU. Isključivi motiv je bila laka i brza zarada uz završavanje privatnih poslova, a da, pri tom, ljudi koji su poslani na ispomoć nisu ništa radili, niti su kome za to odgovarali“, kaže jedan od diplomata iz sjedišta.
Kao najodgovornijeg za ovaj vid diplomatskog klijentelizma i korupcije naši sagovornici označavaju bivšeg ministra Igora Crnadka. On je Odluku o uslovima i načinu upućivanja zaposlenih iz MVP na rad u DKP-e donio 5. januara 2018. godine, potpisao je, a da s njom nije morao da upozna ni Predsjedništvo BiH ni Vijeće ministara.
„Glupo je da ja kao bivši ministar o tome govorim. Mi smo ljude na ispomoć upućivali u skladu sa zakonom, i to službe rade. Ja s ove distance mogu samo da kažem da je svaki slučaj pojedinačan i da se radilo na osnovu procjena. Sva upućivanja rađena su u skladu sa zakonom”, kaže Crnadak za Inforadar.
Na pitanje ko je radio procjene, bivši ministar odgovara da mu djelujemo “kao revizori”, ističući da se obratimo Ministarstvu jer on “nema te podatke”,
“Ko upućuje zahtjeve za ispomoć zavisi od slučaja do slučaja. To nije jedinstven odgovor. Imate raznih situacija, ja ne mogu da govorim o pojedinačnim slučajevima. Pitate me o velikom sistemu. Na generalno pitanje je nemoguće odgovoriti”, rekao je Crnadak.
Na konstataciju kako naši izvori i sagovornici iz sjedišta ocjenjuju da je riječ o gruboj zloupotrebi službene dužnosti i ovlasti i korištenju političkog uticaja, s ciljem uhljebljavanja politički podobnih kadrova zbog njihovih privatnih interesa, Crnadak odgovara:
“Nije uhljebljavanje. Kako će biti uhljebljavanje? Na ispomoć se ne mogu upućivati ljudi koji nisu zaposleni, koji nisu diplomate”, zaključio je, ističući da to “odgovorno tvrdi”.
POLITIČKE VEZE I UTICAJI
Da Crnadak, međutim, govori samo dio istine jasno je iz sljedećih primjera.
Nakon što je bivšu ambasadoricu Lepu Babić, blisku PDP-u, Predsjedništvo BiH smijenilo s pozicije ambasadora u Bugarskoj, Crnadak je potpisao rješenje kojim se ona u funkciji ministra-savjetnika šalje “na ispomoć” u Skoplje, gdje joj živi kćerka. Ni Babićeva, inače, ne živi u BiH, već u Beogradu, a u Skoplju je ranije bila ambasador.
Naredni primjer je Veljko Obrenović, čija sestra radi u ambasadi u Ljubljani. Crnadak je potpisao rješenje kojim je Obrenović poslan kod sestre, na “spajanje porodica”. Naši izvori ističu bliske veze Obrenovića s Crnadkom.
Slijedeći primjer je Lidija Ljubić-Lepine, kćerka Bože Ljubića, poznatog po izražajnom antagonizmu prema vlastitoj državi i višegodišnjim budžetskim privilegijama. Nakon što je Ljubić-Lepine smijenjena s ambasadorske pozicije u Ženevi, Crnadak je potpisao rješenje o njenom slanju kao “savjetnika” u Misiju u Strazbur, gdje joj godinama žive djeca. Dok je bila šef Misije u Ženevi Ljubić-Lepine bila je glavni akter “incidenta” u julu 2016. kada je slupala službeno vozilo Misije, a što je Ministarstvo pokušalo da zataška.
Sam Crnadak nije mogao da odgovori kakvu su korist državi donijeli ovi diplomati na ispomoći.
“Ne mogu ja to procjenjivati. Kakvu je korist čitava DKP mreža donijela? Kakvu je korist donijelo drugih osam ministarstava? Kakvu je korist donio Savjet ministara kao cjelina? Sve je to pitanje. Ne mogu se sjetiti svakog slučaja pojedinačno. Pitajte ministarstvo”, kaže bivši ministar, koji je Inforadaru potvrdio da je za svaku “ispomoć” pisana posebna odluka.
“Ministar potpisuje odluke o upućivanju ljudi u DKP mrežu, to je njegov mandat po zakonu. Nije problem što mu se daje mandat da upućuje diplomate na četiri godine, a problem je upućivanje na ispomoć? Pogledajte koliko su potrošili svi ostali. Da li su oni ispunili očekivanja javnosti, medija? Mogu reći da su svi upućivani u skladu sa zakonom i da niko nije dobio naknadu koja mu ne sljeduje. Sve druge podatke tražite od ministarstva”, zaključio je Crnadak.
PREDSJEDNIŠTVO SAZNALO TEK KRAJEM 2018.
Inforadar je tokom prethodnih sedmica poslao mailove u sjedišta svih DKP-a u koja je „ispomoć“ slana tokom 2018. i 2019. godine, s pitanjem do kojeg je povećanja obima poslova došlo da su diplomati morali da dođu kao pojačanja. Iz gotovo svih DKP-a, sa izuzetkom Amana, odakle je poslano obrazloženje, te Generalnog konzulata u Milanu, uputili su nas na sjedište bh. diplomatije, navodeći kako nisu ovlašteni da odgovaraju na naša pitanja. Iz Teherana nisu ni odgovorili.
U dva navrata s pitanjima smo se obratili i sjedištu MVP-a i aktuelnoj ministrici Biseri Turković. Ona je za naš portal izjavila kako MVP trenutno radi analizu funkcioniranja DKP mreže, “s ciljem racionalizacije rada”, a s čime će, kako navodi, upoznati i javnost.
“Bilo bi nekorektno a i mimo mojih nadležnosti da ukazujem na opravdanost i svrsishodnost donesenih odluka o efikasnosti i relevatnosti upravljanja ministarstvom u prethodnom periodu. Namjera trenutnog rukovodstva je da što transparetnije i odgovornije upravlja povjerenim poslovima i zadacima, vodeći računa o ekonomičnosti i opravdanosti trošenje budžetskih sredstava”, kazala je Turković u pisanoj izjavi za Inforadar.
Aktuelni saziv Predjedništva BiH, kao kolektivnog šefa države koji rukovodi vanjskom politikom, za upućivanja na ispomoć saznao je tek krajem 2018., kroz izvještaje ambasadora koji su direktno odgovorni Predsjedništvu.
Ana Trišić-Babić, nekadašnja zamjenica bivšeg ministra Svena Alkajala, sada savjetnica za vanjsku politiku srpskog člana Predsjedništva Milorada Dodika, za Inforadar kaže da su kabineti na taj način saznali i da se iz sjedišta diplomati šalju na ispomoći “bez obrazloženja zašto su potrebni”.
“Predsjedništvo BiH, sva tri kabineta, uradili su zajedničku analizu, koliko je bilo potrebno da se izdvoji novca budžetskih korisnika po osnovu ispomoći, i to je apsolutno neadekvatno. Dok u generalne konzulate, čak i neke ambasade gdje je bilo potrebno da se pošalje ispomoć ne jedne nego dvije osobe, kao na primjer u Generalni konzulat u Istanbulu gdje je bio strašan pritisak i zbog migranata i ljudi koji su bili na ratnim područjima, nikakve ispomoći nije bilo”, kaže Trišić-Babić, navodeći da je ispomoć, na način na koji je MVP u tom periodu odlučivalo, bila potpuno nepotrebna.
“Pojedinci su od toga imali ličnu korist, završavali su svoje poslove, bilo je više nego očigledno da su na ispomoć išli ljudi na destinacije na kojima su prethodno bili ambasadori, što jeste i svojevrsno srozavanje ugleda BiH. Evidentno da je to bila kombinacija ljudi koji su bili povezani s rukovodstvom ministarstva i to je sigurno jedan vid korupcije koja se kod nas i na takve načine upražnjava”, zaključuje Ana Trišić-Babić.
Info.radar