BANJALUKA – U prvoj godini pandemije virusa korona, Zapadni Balkan nije uspio da u potpunosti primjeni zakone o slobodnom pristupu informacijama, ostavljajući javnost u mraku, zaključak je BIRN-ovog najnovijeg izvještaja.
Transparentnost je bila još jedna žrtva pandemije virusa korona u 2020, prema izvještaju Balkanske istraživačke regionalne mreže o tome kako su se vlasti u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Kosovu, Severnoj Makedoniji i Srbiji odnosile prema zahtevima za slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja koje su podneli novinari.
Zakoni o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja u šest analiziranih zemalja su na papiru veoma dobri, ali njihova implementacija varira, neujednačena je, a sa izbijanjem pandemije i ograničavanjem protoka informacija od strane vlada, ozbiljno je pogoršana.
Od 359 zahteva koje su podnijeli novinari BIRN-a u 288 institucija u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Crnoj Gori, Severnoj Makedoniji i Srbiji, u celosti je odobreno samo 173.
U 15 slučajeva objavljene su samo tehničke informacije ili su vlasti rekle da će odgovoriti tek po ukidanju vanrednog stanja. Jedanaest je odbijeno, dva zbog povjerljivosti traženih podataka, a devet bez jasnog pravnog razloga.
Ovi zahtevi poslati su u periodu između 1. februara i 31. decembra 2020, i bili su deo brojnih istraživanja i analiza na kojima su novinari BIRN-a radili ili još uvek rade.
Značajan broj poslatih zahtjeva – ukupno 160 – ostao je bez odgovora, uprkos insistiranjima novinara. Na neke je odgovoreno tek nakon što su poverenici naložili institucijama da objave informacije, što je bio slučaj sa Republičkom direkcijom za imovinu i Ministarstvom unutrašnjih poslova Srbije, i Ministarstvom pravde Albanije.
Ovakav manjak transparentnosti ometao je izvještavanja BIRN-a o brojnim ključnim pitanjima u vezi sa pandemijom, kao što su javni tenderi u Albaniji ili propisi i statistika koji se odnose na COVID-19 na Kosovu i u Srbiji.
Nalazi izvještaja podvlače štetu nastalu političkim mješanjem u pravo na slobodan pristup informacijama od javnog značaja, kao i potrebu da se osigura da javnost bude pravilno informisana o radu svojih izabranih predstavnika i javnih institucija koje finansiraju poreski obveznici.
BIRN je takođe ustanovio da malo javnih institucija objavljuje informacije na svojim veb-sajtovima, kao i da je većina objavljenih informacija zapravo zastarela.
„Ukratko, politička volja u zemlji, počev od vrha, igra glavnu ulogu u postavljanju terena i atmosfere kada je reč o tome da ove prakse postanu primenjivije i široko poštovane“, navodi se u izveštaju.
„U određenim institucijama, na primer u Ministarstvu unutrašnjih poslova u Srbiji, postoji trend neprestanog pozivanja na zabrinutost zbog privatnosti ili poverljivosti kako se novinarima ne bi otkrivale informacije o navodnim i osuđenim ratnim zločincima.“
Transparentnost od nekih
Izvještaj – Slobodan pristup informacijama na Zapadnom Balkanu 2020. godine: POVERLJIVO. ODBIJENO. ODLOŽENO – pokazuje da se tokom prve godine pandemije vlade uopšteno nisu mnogo obazirale na zahtjeve za slobodnim pristupom informacijama od javnog značaja, pozivajući se na zdravstvenu krizu.
Tako većina zemalja u regionu nije uzela u obzir ove zakone prilikom proglašavanja vanrednog stanja, što je dovelo do kašnjenja u obradi zahtjeva, nerješenih žalbi nezavisnih tela i neobjavljivanja podataka na zvaničnim veb-stranicama.
U Srbiji, Crnoj Gori i Severnoj Makedoniji, pandemija je korišćena kao izgovor za odlaganje obrade ovih zahtjeva. Vlasti u Albaniji, Bosni i Hercegovini i na Kosovu nisu izvršile zvaničnu promjenu u postupanju po zahtjevima za slobodnom pristupu informacijama, ali u praksi je pandemija dovela do značajnih kašnjenja u odgovorima, a u nekim slučajevima i do zida ćutanja.
Prema nalazima BIRN-a, u 2020. su, kada je riječ o odgovaranju na zahtjeve novinara, najbolje rangirani kancelarija vršioca dužnosti predsednice Kosova, kancelarija predsednika Severne Makedonije i sudovi i tužilaštva u Srbiji.
Na Kosovu je učinak vršioca dužnosti predsjednika Vjose Osmani (koja je u međuvremenu izabrana za petog predsjednika Kosova) bio veliko poboljšanje u odnosu na njenog prethodnika, Hašima Tačija, čija je kancelarija redovno ignorisala ili odbacivala zahtjeve za slobodan pristup informacijama. Od imenovanja Osmanijeve u novembru 2020. godine, na sve zahtjeve koje je podnio BIRN – a koji se tiču, na primjer, priznanica za troškove, finansijske evidencije i zapisnika sa sastanaka – odgovoreno je u cjelosti i prije roka.
Među dokumentima koje je objelodanila kancelarija predsjednika Steve Pendarovskog u Sjevernoj Makedoniji bio je i Memorandum o razumjevanju potpisan u julu 2020. godine koji se odnosi na kinesku donaciju lokalnoj poliklinici, dok je u Srbiji na gotovo 80 odsto zahtjeva za slobodan pristup informacijama koje je BIRN podneo lokalnim i višim sudovima odgovoreno u zakonskom roku. Na ostale je takođe odgovoreno, ali tek nakon isteka roka.
Tužilaštva u Srbiji visoko su rangirana u pogledu tačnosti u odgovoru na zahtjeve za slobodan pristup informacijama, ali su često odbijala da objave predmetne informacije, pozivajući se na tekuće pravne slučajeve, službenu tajnu ili činjenicu da nisu posedovala tražene podatke.
Kosovsko ministarstvo finansija takođe se dobro pokazalo, objavljujući dokumente na vreme i u potpunosti.
Neke institucije su samo delimično ispunile zahteve za slobodan pristup informacijama. Ministarstvo obrazovanja Severne Makedonije, na primer, objavilo je samo neka od imena studenata koji su upisani i koji su diplomirali na određenim univerzitetima između 2014. i 2019. godine.
Zatim postoje i institucije koje uopšte nisu odgovorile. Najgori prestupnici u ovoj kategoriji bili su ministarstva pravde Albanije i Sjeverne Makedonije. Vlada Srbije i Ministarstvo zdravlja Kosova bili su gotovo isto toliko loši, jer uopšte nisu odgovorili na zahtjeve za slobodan pristup informacijama koji se odnose na propise, statistiku i ažuriranja podataka u vezi sa COVID-om.
Albansko ministarstvo zdravlja, srpsko Ministarstvo unutrašnjih poslova i Republički geodetski zavod, kosovski Telekom i Uprava carine Crne Gore odbili su zahtjeve BIRN-a bez obzira na to što od njih nisu traženi lični podaci ili informacije o nacionalnoj bezbjednosti.
Povjerenici: nedovoljno osoblja, nedovoljno resursa
Radeći na izvještaju, BIRN je takođe obavio intervjue sa zaposlenima u kancelarijama poverenika/ombudsmana/agencija koji su zaduženi za žalbe, između ostalog. Tako su identifikovani neki zajednički problemi, od manjka osoblja do nedostatka ‘kontinuirane i stalne’ obuke i kancelarijskog prostora. Sagovornici su takođe navodili da pojedine institucije ne razumeju zakone o slobodnom pristupu informacijama ili ih jednostavno ne poštuju.
U nekim zemljama, poput Sjeverne Makedonije, javne institucije ne vode evidenciju o zaprimljenim zahtjevima za slobodan pristup informacijama, iako su zakonom na to obavezne. Ovo dodatno komplikuje napore za evidentiranjem zahteva i datih odgovora ili preduzetih radnji.
Prema izvještaju BIRN-a, „ovlašćenja dodjeljena ovim kancelarijama nisu jaka u većini zemalja, tako da nijedna institucija zapravo ne može biti novčano kažnjena zbog nepoštovanja zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja“.
„Čak i u nekolicini zemalja koje izriču novčane kazne, od institucija se ne traži ili nisu adekvatno podstaknute da poštuju zakon.“
Slavoljupka Pavlović, iz kancelarije Povjerenika za slobodan pristup informacijama od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti u Beogradu, rekla je za BIRN da „nije bilo političkog pritiska“ na njihov rad, ali je dodala da se ponekad događa da zaposleni u javnim institucijama, nezadovoljni odlukama Poverenika, kritikuju rad ove kancelarije.
Šest analiziranih zemalja već niz godina ne uspeva da nađe političku volju za sprovođenje zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja,. Ipak, „zahvaljujući stalnim kritikama Evropske unije, lokalnih civilnih društava, nevladinih organizacija i predstavnika medija, još uvek postoji razlog za optimizam u pogledu stanja transparentnosti na Balkanu,“ stoji u izveštaju. BIRN