BANJALUKA – Elektroprenos BiH danas nema finansijske ni tehničke kapacitete za priključak novih investitora. U istom trenutku kompanije „EFT Stanari“ i „FEAL“ Široki Brijeg od trenutka priključenja na prijenosnu mrežu nisu platile ni jednu KM za usluge mrežarine. Posljedica je to činjenice da „DERK“ kao nadležna institucija nije uspostavila visinu naknade za ovu uslugu. Na ovaj način, pogodovanjem svim proizvođačima prihod Elektroprenosa BiH od cca. 71 miliona u periodu od 2016. godine plaćen je isključivo od strane krajnjih potrošača.
Državna regulatorna komisija za električnu energiju DERK, institucija nadležna za prenos i međunarodnu trgovinu električne energije kao i operacije prenosnog sistema propustila je priliku da od 2011. godine, kada je uspostavljena tarifna metodologija, odredi naknadu za mrežarinu proizvođačima električne energije koji koriste usluge Elektroprenosa BiH.
Naknada za korištenje prenosne mreže se sastoji od dvije komponente. L komponente u omjeru 35 posto snaga i 65 posto energija koju plaćaju kupci električne energije i G komponente kojom je definisano da proizvođači koji „injektiraju“ električnu energiju plaćaju od 0 do 10 posto naknade.
Od 2011. godine DERK kao nadležna institucija Elektroprenosu BIH donijela je 4 odluke o tarifnoj metodologiji na osnovu koje će se naplaćivati usluge prenosa električne energije. Ni u jednoj odluci do danas, G komponenta koja bi odredila naknadu za proizvođače električne energije, nije definisana.
Pored tri Elektroprivrede u entitetskom vlasništvu Elektroprivrede BIH, Elektroprivrede HZHB i Elektroprivrede RS od 2016. godine na prijenosu mrežu Elektroprijenosa BIH priključeni su i privatni proizvođači električne energije termoelektrana „EFT Stanari“, „Hidroinvest doo Rogatica“i vjetropark „Jelovača“ u vlasništvu kompanije „FEAL“ Široki Brijeg.
Posljedice neodređivanja G komponente ogledaju se u podatku da su svi proizvođači električne energije privatni i državni od 2016. godine do danas oslobođeni plaćanja primarne usluge prijenosa električne energije u iznosu od cca. 71 milion KM.
Kada u obzir uzmemo zvanični podatak da cca. 13 posto električne energije u Bosni i Hercegovini proizvodi termoelektrana EFT Stanari te da je DERK 2016. godine u trenutku priključenja ove termoelektrane na prijenosnu mrežu ustanovio G komponentu u iznosu od 10 posto, dolazimo do podatka da bi kompanija Vuka Hamovića, po ovom osnovu, Elektroprenosu BIH platila cca. 10 miliona KM za ovu uslugu.
Od trenutka ulaska na tržište BIH, preciznije teritoriju RS, kompanija srpskog mogula Vuka Hamovića, nalazi se u povlaštenom položaju. U prilog takvoj tvrdnji su i istraživanja portala CAPITAL koji su utvrdili da je ovoj kompaniji kroz izmjene Pravilnika o visini koncesiji od strane Petra Đokića ministra energije i rudarstva RS-a umanjena koncesiona naknada od cca. 100 miliona KM.
Siniša Vukelić urednik portala CAPITAL naglašava da je protekcija ove kompanije od strane političkog vrha RS-a prisutna još od unosnih poslova prodaje električne energije.
„Pored protekcija u procesima dobijanja električne energije, EFT će se kasnije upustiti u eksploataciju ruda u rudniku Stanari. Nakon što je rudu prodavao drugim proizvođačima električne energije EFT ulaže kapital u termoelektranu što je dovelo do izmjene pravilnika o koncesiji i eksploataciji ugljena gdje su dvije koncesione naknade spojene u jednu. Mi smo izračunali da RS na tom osnovu gubi 100 miliona KM. Ministar Đokić koji je to uradio je zapravo pravilnikom delegirao zakon sa obrazloženjem da je nelogično da se koncesija naplaćuje po dva osnova. Ovo obrazloženje je čudno obzirom da su državne kompanije plaćale naknadu a sa dolaskom privatnog investitora to je izmijenjeno.“
Iz kompanije EFT Stanari nisu odgovorili na pitanja portala Tačno.net o naknadama po osnovu mrežarine za Elektroprenos BIH.
A gdje je ta G komponenta
Državna regulatorna komisija za električnu energiju, institucija nadležna za funkcionisanje Elektroprenosa BiH rukovođena je po principu „rotirajućeg predsjedništva“. Iako, po pravilu lišena bilo kakvog političkog biranja kadrova, to nije slučaj.
Članovi tročlane komisije koja upravlja ovim tijelom su Suad Zeljković, nekadašnji premijer Kantona Sarajevo kadar SDA stranke i Nikola Pejić. Iz Republike Srpske na ovu poziciju postavljena je Branislava Milekić nekadašnja direktorka Elektroprivrede RS i dugogodišnji kadar SNSD-a.
Iz ove institucije informisali su nas da u skladu s odlukama tarife za usluge penosa električne energije ne sadrže G komponentu odnosno naknadu za injektiranu električnu energiju u sistem. Kako navode niko od proizvođača, bez obzira na vlasništvo, ne plaća ovu naknadu. O razlozima izostanka naplate ove naknade nisu ponudili detaljniji odgovor.
Za razliku od Elektroprenosa BiH kojem ova institucija nije nikada nije odredila G komponentu, ovaj sastavni dio tarifne metodologije je definisan Nezavisnom operateru sistema NOS-u od 2018. godine. Međutim, u kontekstu NOS-a ovi izdaci za proizvođače ne predstavljaju značajno finansijsko opterećenje.
U 2019. godine ova naknada za „EFT Stanari“, „Hidroinvest doo Rogatica“ i vjetropark „Jelovača“ u vlasništvu kompanije „FEAL“ Široki Brijeg ukupno je iznosila je između 110 i 120 hiljada KM.
Ilustracije radi, prihodi Elektroprenosa BiH su skoro 15 puta veći u odnosu na prihode NOS-a te je lako zaključiti kolika bi bila obveza ovih kompanija da je DERK odredio G komponentu u tarifi Elektroprenosa BiH.
Nezvanično, razlozi za neuvođenje ove komponente za finansiranje Elektroprenosa BIH su izostanak koncenzusa unutar članova DERK-a. Visoko pozicionirani izvor portala Tačno.net iz energetskog sektora ističe da se ovim činom direktno pogodovalo privatnim proizvođačima električne energije u BIH.
„Obzirom da u važećoj odluci o tarifi nema nikakvog obrazloženja, analize ili sl, koji bi ponudili odgovor zašto nije određena G komponenta očigledno je da se radilo o pogodovanju privatnim proizvođačima električne energije u BiH na način da se neodređivanjem takve obveze istima omogućavalo sticanje značajnog profita. Bitno je istaći da se G komponenta utvrđuje za sve proizvođače u BiH od kojih su najveći i najvažniji tri elektroprivrede u BiH ali u kontekstu određene G komponente elektroprivredama u BiH je zbog njihovog ustroja kao vertikalno integrisanih preduzeća i zajedničkog računa u kontekstu izvora prihoda realno svejedno iz kojih komponenti plaćaju tarifu, dok je privatnim proizvođačima neodređivanje G komponente značajan financijski stimulans.“
Iz kompanije „FEAL“ Široki Brijeg u čijem vlasništvu je vjetropark „Jelovača“ također nisu odgovorili na naše upite vezano na tarifnu metodologiju.
U zavisnosti od industrijskih kapaciteta, samog stepena razvoja prijenosne mreže kao i energetske strategije G komponenta, prema izvještaju „ENTSO-E“ o tarifnoj metodologiji, u evropskim zemljama naplaćuje se u procentualnim iznosima od: Austrija devet odsto, Bugarska 17,3 posto, Finska 18,6 posto, Velika Britanija 14,2 posto, Irska 25 posto, Crna Gora 36,3 posto, Švedska 37 odsto.
Države poput Njemačke, Albanije, Grčke, Italije, Srbije, Sjeverne Makedonije itd. u okviru svoje metodologije nemaju troškove po ovom osnovu.
Od korupcije do politizacije: Elektroenergetski sistem BIH
Posljedice izostanka značajnog prihoda od deklarisanog izvoza, preciznije neodređivanja G komponente kao i generalno veoma loša poslovna i investiciona politika Elektroprenosa BIH državne kompanije u vlasništvu entiteta reflektirala se na poslovne bilance. Tako je ova kompanija u 2021. godini poslovala sa gubitkom od 11,6 miliona KM.
Razlozi poslovanja u minusu, prema informacijama iz ovog preduzeća kojem je u periodu od 2006. do 2021. godine odobren prihod od 2,2 milijarde KM, su nenaplaćena potraživanja od Aluminija d.d. Mostar i kompanije „Al Trade“ Mostar u iznosu od cca. 7,2 miliona KM te trošak tranzita na prenosnoj mreži od 4,3 miliona KM.
Međutim, ključni problem za Elektroprenos BIH u ovom trenutku je nedostatak mrežne infrastrukture u dijelovima BIH u kojima su koncentrisana buduća postrojenja električne energije iz obnovljivih izvora.
Ova kompanija se početkom maja ove godine obratila DERK-u kao i drugim institucijama sa zahtjevom za hitan sastanak kako bi se riješio problem velikog broja zahtjeva za priključak na mrežu. Prema zvaničnom registru Elektroprenosa BIH u ovom trenutku ova kompanija je izdala načelnu suglasnost za priključak za 38 vjetroelektrana ukupne snage 2126,1 MW te 39 solarnih elektrana ukupne snage 3047,9 MW.
Obzirom da se lokacije investicija nalaze u Zapadnoj Hercegovini, Istočnoj Hercegovini kao i Zapadnoj Bosni priključak investitora nije moguć obzirom da mrežna infrastruktura u ovim dijelovima BIH ne postoji.
Podsjećamo, DERK je ove godine ukinuo kvote za obnovljive izvore energije koje su imale za cilj analizu realnih regulacijskih mogućnosti energetskog sistema BIH usljed ulaska značajnih proizvodnih kapaciteta iz obnovljivih izvora električne energije kao i dovoljan vremenski period kako bi Elektroprenos BIH izgradio i proširio neophodnu mrežnu infrastrukturu.
S obzirom na to da to nije učinjeno, postavlja se pitanje šta je Elektroprenos BIH radio u periodu mandata HDZ-ovog kadra Matana Žarića i na čemu su bazirani investicijoni planovi ove kompanije? U odgovoru na upit portala Tačno.net istakli su da se dugoročni investicioni planovi mogu sagledati kroz podatke o prenesenim investicijama.
Nejasno planiranje investicija, kontinuitet blokada u radu uprave kao i ničim potkrijepljeno uvođenje u prava potencijalnih investitora, prema mišljenju našeg sagovornika, doveli su ovu kompaniju u nezavidan položaj.
„Prema trenutnim informacijama u sektoru Elektroprenos BiH ima velike probleme sa finansiranjem kao i planiranjem izgradnje i proširenja mreže. Očigledno će uvođenje u prava velikog broja investitora i nemogućnosti priključenja rezultovati nizom tužbi što može imati velike reperkusije za Elektroprenos BiH i njegove vlasnike RS i FBiH! U kontekstu Elektroprenosa BiH značajan je i segment nepostojanja odgovornosti Skupštine jer nije jasno što poduzimaju premijeri vlada RS i FBiH kao članovi u kontekstu rada organa upravljanja Elektroprenosa BIH?“
Energetske kompanije u entitetskom vlasništvu samo u ovoj godini, zbog sporova pred međunarodnim arbitražnim sudovima, su izgubile cca. 104 miliona KM. Elektroprivreda RS-a 90 miliona KM zbog izgubljenog spora sa slovenačkom kompanijom „Vijadukt“ zbog raskida koncesije za izgradnju hidroelektrane Vrbas. Također, zbog izgubljene dobiti Elektroprivreda BIH mora austrijskom Strabagu isplatiti 14 miliona KM zbog projekta Vranduk.
Postavlja se pitanje kakve će reperkusije na Elektroprenos BIH imati eventualne tužbe investitora u obnovljive izvore koji su suštinski uvedeni u pravo, a nije im omogućen priključak na prenosnu mrežu.
Ključna figura energetskih procesa u proteklih 20 godina Stipo Buljan, sekretar Federalnog ministarstva energije rudarstva i industrije i član Upravnog odbora Elektroprenosa BIH, na upit portala Tačno.net o eventualnim tužbama velikih investitora kao i samom procesu izdavanja energetskih dozvola koji traje mimo svih zakonskih okvira istakao je da proces funkcioniše bez ikakvih protekcija.
„Energetsku dozvolu izdaje Federalno ministarstvo energije rudarstva i industrije uz pribavljenu suglasnost Vlade FBIH i Parlamenta FBIH. S obzirom na činjenicu i kompleksnost dobivanja navedenih saglasnosti i zbog niza objektivnih razloga, neodržavanje sjednica Parlamenta, iste nisu mogle biti pribavljene u naznačenom roku.“
U nezvaničnom razgovoru Stipo Buljan naglasio je da Elektroprenosa BIH kasni s investicijama zbog političke blokade, pandemije korona virusa kao i poskupljenja cjelokupne opreme ali da je kompanija dovoljno snažna da prebrodi ovu krizu. Kako je istakao, nije upoznat s dopisom koji je Elektroprenos BIH uputio nadležnim institucijama.
Stranačka kasica za fiskalnu stabilnost
Politički odnosi na nivou BiH reflektiraju se na rad Elektroprenosa BiH. Podsjećamo, sukob HDZ-a i SDA doveo je 2018. godine u blokadu ovo preduzeće i 180 miliona KM za investicije.
Zvanično, blokada je nastala zbog izostanka saglasnosti za ostanak Matana Žarića na poziciji prvog čovjeka. Sredinom 2020. godine nakon dogovora entitetskih premijera, Radovana Viškovića i Fadila Novalića, rad Elektroprenosa BIH je odblokiran a investicijski ciklus u tom trenutku vrijedan 200 miliona KM je započeo.
Portal Tačno.net pisao je o načinu na koji kompanije bliske vladajućim strankama u zavisnosti od operativnog područja djelovanja Elektroprenosa BIH dobijaju višemilionske poslove izgradnje energetske infrastrukture. U kontekstu načina na koji Elektroprenos BIH implementira vlastite razvojne planove, interesantan je primjer izgradnje trafostanice Šipovo vrijednosti 4,6 miliona KM.
Tender za izgradnju dobila je kompanija „Elektroobnova“ Banja Luka, a dokumentacijom je jasno precizirano da lokacija trafostanice bude izgrađena u krugu preduzeća Čajavec, koje je sticajem okolnosti u vlasništvu načelnika opštine Šipovo Milana Kovača istaknutog SNSD-ovca i jednog od najodanijih kadrova Milorada Dodika.
Otvorena uz prisustvo vrha Republike Srpske te najavljena kao značajan doprinos razvoju privrede, do danas, ovo postrojenje nema svoju ekonomsku opravdanost.
Politizacija energetskog sektora, diletantizam kao i visok stepen korupcije u ovom trenutku otvaraju pitanje hoće li se ovaj sektor razvijati i kakva je njegova budućnost. Eventualna privatizacija od stranih državnih i privatnih kompanija ili nastavak funkcionisanja bez jasne strategije.
U nastavku serijala portala Tačno.net o energetskom sektoru donosimo priču o činjenici da se u toku najveće energetske krize na čelu NOS-a nalazi honorarni direktor koji osim ove pozicije obnaša i funkciju u kabinetu SNSD-ovog ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Staše Košarca.
Tačno.net