BEOGRAD, Šta se desilo kada se poslije godinu i po dana sedamdesetogodišnji Beograđanin vratio iz Amerike i došao u banku da podigne zaostale penzije, piše beogradska Politika. Ovaj penzioner se zaprepastio kada je saznao da mu je isplata penzija obustavljena i da tek pošto dostavi uvjerenje da je živ može da podigne svoj novac!
Objašnjeno mu je da je do obustave isplate penzija došlo, jer se duže od šest mjeseci, odnosno godinu dana nije pojavljivao lično da podigne novac, niti je to činio neko u njegovo ime. Te dvije činjenice, kako su mu rekli, izazvale su sumnju kod PIO fonda da je preminuo, a onda su preventivno obustavili isplatu penzija.
Iznerviran činjenicom da „ga živog sahranjuju” i da na šalteru treba da dokazuje da je živ, potražio je pomoć ombudsmana koji mu je odmah stao na stranu. Po zaštitniku građana penzijski fond nema prava da prekida isplatu prinadležnosti bez obzira na to koliko nekom miruje tekući račun sa uplatama, a još manje da PIO fond razmjenjuje podatke s bankama o svojim osiguranicima, a ponajmanje da li podiže penzije ili ne.
Prije nego što je ovaj penzioner zatražio pomoć zaštitnika građana, praksa PIO fonda je bila da potpiše ugovore sa svim poslovnim bankama kojim se one obavezuju da će dva puta godišnje obavještavati PIO fond o korisnicima penzija koji ne troše sredstva sa tekućih računa najmanje šest mjeseci.
Banke su se tim sporazumom obavezivale i da će jednom godišnje obavijestiti PIO fond o korisnicima penzija koji su dali ovlašćenja drugim licima da raspolažu novcem na njihovom tekućem računu i koji u prethodnih 12 mjeseci nisu nijednom lično podigli pare.
To je, po njima, bio način da stanu na put eventualnoj zloupotrebi, odnosno da nasljednike preminulog penzionera onemoguće da podižu njegovu penziju, a da Fond za to slučajno sazna poslije više godina.
Fond je prestao s tom praksom, ali kako stati na put mogućim zloupotrebama?
Jelica Timotijević, direktor Sektora za odnose s javnošću u PIO fondu, kaže da je Fond prihvatio stav ombudsmana i prestao da razmjenjuje podatke s bankama o tome kome miruju računi. U toku je potpisivanje aneksa ugovora, u kojima se brišu sporni članovi koji su ranije regulisali ovaj odnos.
“Banke i PIO fond više nemaju prava da razmjenjuju takve podatke. Da, ipak, ne bi došlo do masovnih zloupotreba PIO fond se oslanja na informacije matičara koji bi po sili zakona odmah trebalo da obavijeste PIO fond o smrti njihovog osiguranika. Oni to, međutim, rijetko ili gotovo uopšte ne čine. Do podataka se dolazi najčešće kada rodbina dođe da naplati pogrebne troškove, ali ni to nije garancija“, kaže Timotijević.
Penzioneri koji ubuduće budu odlazili na duže van zemlje primaće penziju na račun i moći će da je podignu kada se vrate u zemlju bez dostavljanja uvjerenja o životu, objašnjava Timotijević.
“Zakonom o PIO, obaveza penzionera je da prijavi svaku promjenu koja je od uticaja na pravo i na isplatu penzije, a Fond je dužan da mu isplaćuje penziju u mjestu prebivališta u Srbiji“, objašnjava ona.
Zakon takođe predviđa da korisnik penzije ili novčane naknade može da ovlasti drugo lice da u njegovo ime prima penziju ili novčanu naknadu. Ovlašćenja važe najduže 12 mjeseci od dana izdavanja i mogu se produžiti.
“Ukoliko korisnik prava ne želi da ovlasti drugo lice da u njegovo ime prima penziju ili novčanu naknadu, Fond omogućuje isplatu penzija u velikom broju zemalja, sa kojima postoje međunarodni ugovori i reciprocitet u postupanju, pa se i na taj način može regulisati isplata korisnika prava koji na duže vrijeme odlaze u inostranstvo, a o tome obavijeste nadležnu službu Fonda”, objašnjava Timotijević.
Na pitanje, koliko je nasljednika nastavilo da podiže penziju poslije smrti penzionera, u Fondu kažu da ne raspolažu podacima o tim zloupotrebama, ali, dodaju, da je to krivično djelo i da podliježe visokim kaznama, zaključuje Timotijević. (Politika)