SARAJEVO, BANJALUKA, Godinu dana nakon donošenja Strategije za borbu protiv korupcije 2009. – 2014. i Zakona o Agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije, može se konstatovati da se stvari ne kreću zadovoljavajućom brzinom, niti tempom koji je predviđen planskim dokumentima, navodi se u drugom periodičnom izvještaju Transparency International BiH u Analizi stepena implementacije Strategije za borbu protiv korupcije 2009.-2014. (Analiza stepena implementacije Strategije).
Borba protiv korupcije nije jednostavna, naročito ako se u obzir uzmu međunarodni izvještaji, u kojima se navodi da je korupcija prisutna na najvišim nivoima vlasti i politike, koji su ujedno i zaduženi da iniciraju i realizuju aktivnosti u ovoj oblasti. Ovaj paradoks je posebno „komplikovan“ u Bosni i Hercegovini jer se otvaranje pitanja korumpiranosti pojedinih visokih činovnika i političara još uvijek u velikoj mjeri tumači kao napad na „nacionalni integritet i identitet“ cijele etničke grupe. Brojni autori koji se bave pitanjem korupcije (Rose-Ackerman, Keefer and Knack) su utvrdili da korupcija i etnička polarizacija idu jedno uz drugo. Naime, “takmičenje” različitih etničkih grupa unutar iste države i strah od isključenosti iz društva vodi ka predanosti birokratiji, koja to koristi za koruptivne svrhe. Stoga ne iznenađuje ni činjenica da dokumenti poput Strategije za borbu protiv korupcije nisu još uvijek pronašli mjesto u dokumentima nižih nivoa vlasti (entitetskim i kantonalnim), kod kojih je etnička polarizacija u značajnoj mjeri izražena.
Problemi implementacije Strategije
Problemi sa kojima se implementacija Strategije za borbu protiv korupcije susreće su mnogobrojni. Nedovoljno uključivanje svih relevantnih aktera u njenu implementaciju, izostanak planiranja neophodnih resursa, te neposvećenost operativnom aspektu pojedinih komponenti Strategije i njihovoj realizaciji, samo su neki od njih. Dosadašnja realizacija Strategije protiče, kao i u mnogim drugim slučajevima, na način da se pojedine aktivnosti, realizuju, ali ne u sklopu sveobuhvatnog plana za implementaciju, već kao ad hoc aktivnosti ukoliko se izvrši pritisak (domaći ili međunarodni) za njihovo sprovođenje.
Obzirom na proteklu godinu, vidljivo je da, osim Vijeća ministara BiH, Ministarstva sigurnosti BiH, pojedinih poslanika u okviru Parlamentarne skupštine BiH, međunarodnih aktera i domaćih nevladinih organizacija koje se bave ovim pitanjima, generalna javnost nije upoznata sa dosadašnjim procesom realizacije pojedinih aktivnosti u okviru implementacije Strategije borbe protiv korupcije. Razlozi za ovo su brojni. Prije svega, Strategija za borbu protiv korupcije 2009. – 2014. nikada nije adekvatno iskomunicirana sa institucijama na entitetskim, kantonalnim i lokalnim nivoima. Tako se ista nikada nije našla na dnevnom redu Parlamenta FBiH ili Narodne skupštine RS. O istoj nije razgovarano u kabinetu ili na sjednicama entitetskih vlada ili Vladi Brčko Distrikta iako je Zakonom o Agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije naznačeno da će entiteti, kantoni i Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine usvojiti i razviti strategiju borbe protiv korupcije i akcijski plan prema opštim načelima naznačenim u državnoj Strategiji za borbu protiv korupcije. Stoga ne iznenađuje i neupoznatost ostalih aktera – jedinica lokalne samouprave, javnih preduzeća i ustanova, univerziteta, civilnog sektora, građana, medija i privatnog sektora. Analizom se može utvrditi činjenica da niti jedan nivo vlasti osim državnog, ne posmatra postojeću Strategiju za borbu protiv korupcije 2009.-2014. godine kao dokument koji ih obavezuje da se posvete određenim aktivnostima. Istovremeno, obzirom na postojeće rezultate, posvećenost pojedinih državnih institucija pitanjima iz Strategije za borbu protiv korupcije je takođe upitna. Nedostatak komunikacije usvojenog dokumenta sa svim akterima je najznačajniji razlog zašto je situacija ovakva kakva jeste.
Druga stvar koja posebno zabrinjava a koja je značajna za trenutni i budući aspekt realizacije Strategije se odnosi na činjenicu „vlasništva“ nad njom. Kada govorimo o strategijama, uvijek nastojimo da govorimo o planskim dokumentima širokog konsenzusa koji se odnose na sve aktere i u čiju realizaciju su uključeni brojni akteri. Analizom programskih dokumenata političkih stranaka koje su učestvovale na opštim izborima 2010. godine, ne postoji niti jedna stranka koja je istakla značaj realizacije postojećeg dokumenta Strategije za borbu protiv korupcije 2009.-2014., te njime predviđenih ciljeva i aktivnosti već je o borbi protiv korupcije govorila kao o nečemu što tek treba da započne. Na kraju, treba se osvrnuti i na rad najodgovornijih za dosadašnju implementaciju Strategije i primjenu Zakona o Agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije – članove posebne ad hoc formirane komisije za utvrđivanje rang liste kandidata za mjesto rukovodioca u Agenciji. Zakon je definisao agenciju kao nezavisnu i samostalnu upravnu organizaciju, koja za svoj rad odgovara Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, dok direktora imenuje Parlamentarna skupština na prijedlog posebne komisije, putem javnog konkursa a prema Zakonu o ministarskim imenovanjima, imenovanjima Vijeća ministara i drugim imenovanjima Bosne i Hercegovine. Upravo je imenovanje direktora u proteklih godinu dana predstavljalo osnovnu aktivnost posebne komisije Parlamentarne skupštine BiH, koja je tek na 5. sjednici uspjela da utvrdi rang listu kandidata za ovu funkciju. Kako je Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije u 2010. godini bila bez formalnog rukovodstva tj. rukovođena sa vršiocem dužnosti kojem je u nekoliko navrata produžavan mandat, ne iznenađuju ni postojeći rezultati rada odnosno njihovo odsustvo. Naime, obzirom da direktor donosi pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i kodeks ponašanja zaposlenih, ne iznenađuje činjenica o nepostojanju ovih dokumenata kao ni implementacije mnogih aktivnosti u okviru Strategije. Kao vezani problem koji prati neadekvatan položaj Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije je i nepostojanje budžetskih sredstava namjenjenih za rad Agencije i provođenje Strategije, što dalje dovodi u pitanje implementaciju predviđenih aktivnosti.
Analizom nacrta Dokumenta okvirnog budžeta BiH u periodu 2011.-2013. god. vidljivo je da Vijeće ministara BiH nema namjeru izdvojiti sredstva za realizaciju Strategije borbe protiv korupcije i normalno funkcionisanje Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije. Naime, u Dokumentu okvirnog budžeta BiH u periodu 2011.-2013. godina uopšte se i ne pominje Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije. Strategija se može realizovati samo uz obezbjeđenje određenih sredstava, na osnovu kojih bi se mogle vidjeti i realizovane aktivnosti. Tako se u okviru akcionog plana za pojedine grupe aktivnosti moraju precizirati troškovi za njihovo sprovođenje, te način na koji će biti ti troškovi snošeni (budžet, međunarodni donatori, itd.). Nažalost, niti Strategija niti Akcioni plan ne preciziraju neophodne troškove – što dodatno usporava dalju implementaciju i razvoj implementacijskih kapaciteta.
.
P R I L O G: