BEOGRAD, Poljoprivrednici iz Suvobora, nedaleko od Gornjeg Milanovca, ali i iz Brajića, Koštunića i Teočina, nudili su ovih dana lanjski krompir besplatno, jer ne uspijevaju da ga prodaju, a magacini su im puni.
Uz to i tvrde da se krompir uvozi, dok oni ne znaju šta će sa svojim. Ovakvi slučajevi u javnosti izazivaju nevjericu, ali kako objašnjavaju stručnjaci, nisu usamljeni, odnosno rijetki. A kažu, biće i sve češći, ukoliko se sami proizvođači ne organizuju.
U Srbiju se, naime, prema podacima Privredne komore Srbije, uz krompir, uvozi još cijeli niz povrtarskih proizvoda koji se i u zemlji uspješno gaje. Uvoze se kupus, crni luk, bijeli luk, šargarepa, krastavci, paprika, paradajz, boranija… pojedine vrste pšenice.
Pasulj i bijeli luk u Srbiju stižu iz Kine, Kazahstana, Kirgistana, Argentine, pa i sa Madagaskara. Turska i Makedonija, inače, redovno nas snabdijevaju čitavom paletom povrća, prema „sezonskoj satnici“. Pšenica tvrdog zrna uobičajeno se uvozi iz Kanade, pošto se njome popravlja kvalitet za neke specijalne proizvode.
– Imamo liberalizovano tržište poljoprivrednih proizvoda, a ovo što se sada dešava sa krompirom jedna je od posljedica – ističe Vojislav Stanković, specijalni savjetnik predsjednika Privredne komore Srbije. – Krompir je, naime, prošle godine, u ovo doba „držao“ dobru cijenu, pa su se mnogi povrtari ponadali da će tako biti i ove godine. To se, međutim, nije dogodilo, pa sada imamo problem sa viškom proizvoda. U isto vrijeme, međutim, veliki broj naših povrtara svoju robu ne dorađuje, ne pakuje, i ne skladišti adekvatno, pa je, samim tim, za nju teško pronaći kupca.
Veliki kupci, prije svega lanci marketa, kako objašnjava Stanković, izuzetno mnogo paze na kvalitet, ali i na izgled proizvoda koji se nude u njihovim prodavnicama.
– Treba, međutim, imati u vidu i da je trgovačkim lancima daleko lakše da uvezu gotovu, kalibriranu, dorađenu i upakovanu robu, nego da je kupuju u rinfuzi i dorađuju u posebnim centrima – objašnjava Stanković. – Ovakvi centri za doradu, odnosno sortiranje, pakovanje i skladištenje nedostaju, prije svega u voćarskim i povrtarskim krajevima.
U takvim centrima bi se, kako precizira Stanković, proizvodi praktično pripremali za isporuku u prodavnice.
– Nekada su zadruge imale značajnu ulogu u tom poslu, pošto su prikupljale veće količine robe, pripremale ih, skladištile i plasirale – podsjeća Stanković. – Bilo bi dobro kada bi takve organizacije, zadruge ili kooperative, ponovo preuzele tu ulogu. Time bi na dobitku bili prije svega proizvođači, ali i trgovci, pa i država.
Jabuka, kruška, šljiva
I voće se našlo na uvoznim listama. Ne samo ono „južno“ (agrumi) koje u Srbiji ne uspijeva već i – šljive, pa čak i maline. Čak i kruške su se uvozile iz Južne Koreje. Uvoz jabuka je uobičajen, i one stižu iz Makedonije, Poljske… Često su jabuke u srpskim voćnjacima ostajale neobrane, jer je cijena bila tako niska da se berba nije isplatila, ali su zato uvoznici odradili svoje.
U bescenje
Nije samo krompir nuđen u bescenje – kaže Stanković. – Imali smo situaciju da se domaći paradajz prodaje za samo nekoliko dinara. Ali ipak se i tada, za mega-markete, nabavljao paradajz iz – uvoza. Novosti