BEOGRAD, Zaposleni u Srbiji uskoro će moći bez podnošenja tužbi sudu da zahtjevaju isplate pune zarade i drugih primanja od poslodavaca, u postupku za mirno rješavanje radnih sporova, a isto će biti moguće i za zaposlene u javnom sektoru koji primaju platu.
Naime, rješenjima predviđenim Nacrtom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirnom rješavaju radnih sporova, proširuje se nadležnost Republičke agencije za mirno rješavanje radnih sporova na punu zaradu i platu, što do sada nije bio slučaj.
Prema riječima direktora Agencije Mileta Radivojevića, Agencija je, za sada, nadležna za utvrđivanje obaveze za isplatu zarade do iznosa minimalne zarade.
“To znači da ukoliko zarada prelazi iznos minimalne zarade, zaposleni moraju da pokreću sudski spor za isplatu razlike do pune zarade. Ukoliko se usvoje predložena rešenja iz Nacrta, Agencija će biti nadležna za spor povodom pune zarade, ali i plate“, rekao je Radivojević.
Proširenje nadležnosti Agencije i za rješavanje sporova za isplatu plata, znači da će i državni službenici i namještenici, odnosno svi zaposleni u javnom sektoru imati pravo da postave pitanje isplate svoje plate, naknade plate i drugih primanja. Pored toga proširuje se i nadležnost Agencije za rješavanje sporova i povodom drugih primanja, kao što su otpremnina ili pogrebne usluge.
Rješenja iz Nacrta, pored ovih, predviđaju i da se kod kolektivnih radnih sporova proširuje nadležnost Agencije na utvrđivanje reprezentativnosti sindikata, kao i na sporove povodom utvrđivanja minimuma procesa rada u toku štrajka. Predloženim izmenama se precizira da je u sporovima u kojima je jedna strana u sporu javno preduzeće ili društvo kapitala, strana u sporu osnivač, odnosno lokalna samouprava ili Vlada Republike Srbije.
Takođe bi trebalo da se uvede obaveza miritelja da nakon neuspelih pregovora, na zahtjev strane u sporu, preporuči na koji način može da se riješi taj spor, odnosno da sam donese preporuku za rješenje spornih pitanja.
Kod individualnih radnih sporova suštinska izmjena je što se arbitru nameće obaveza da strane u sporu tokom pregovora navodi da postignu sporazum koji će biti osnov za donošenje rješenja koje zadržava snagu pravosnažne sudske presude. Kada su u pitanju sporovi povodom mobinga, prema riječima direktora Agencije, praksa je pokazala da je sporazum jedini mogući način za uspešno okončanje spora povodom diskriminacije i zlostavljanja na radu.
“Predstojećim izmenama Zakona predviđeno je da se ovaj postupak okončava, u postupku pred Agencijom, samo ukoliko do tog sporazuma dođe. U suprotnom strane u sporu će biti upućene na postupak pred sudom u skladu sa posebnim zakonom koji reguliše tu materiju“, naglasio je direktor Agencije.
On smatra da će izmjenama Zakona i zaposleni poslodavci biti spremniji da svoje sporove rješavaju pred Agencijom, a ne pred sudom kao i da će biti sigurniji u rješenje konkretnog spora.
Slađana Kiković iz Ujedinjenog granskog sindikata Nezavisnost, koja je i član radne grupe za izmene pomenutog Zakona, pozdravila je predložene izmjene i dopune napominjući da su sveobuhvatne.
Kikovićeva je istakla da je potrebna još jača promocija alternativnog rešavanja radnih sporova, jer smatra da zaposleni u Srbiji još uvijek nedovoljno koriste usluge Agencije i rađe se opredjeljuju za sudski spor koji traje godinama.
“Oni nisu dovoljno informisani i, ne znam zašto, nemaju još dovoljno poverenja u postupak pred Agencijom, iako je efikasan, brz, besplatan, pogotovo što rešenje arbitra ima snagu izvršne isprave (kao i sudska presuda)”, navela je Kiković.
Duško Vuković iz Saveza samostalnih sindikata Srbije i član radne grupe rekao je Tanjugu da se država i poslodavci u ovom trenutku protive da se sporovi povodom radnog vremena uvrste u nadležnost Agencije, te da ni radna grupa o tome još nije postigla konsenzus. “Mislimo da je praksa unazad 10 do 15 godina pokazala da poslodavci izuzetno eksploatišu zaposlene i u javnom i u privatnom sektoru, da se radi više od dozvoljenog radnog vremena – osam sati dnevno”, naveo je Vuković.
Pored toga, kako je dodao, zaposleni se uopšte ne upozaju sa institutom preraspodjele radnog vremena koji predviđa da u nekom periodu može da se radi i duže od radnog vremena, ali da u sljedećem periodu mora da se radi kraće, kako ukupan godišnji fond sati ne bi prelazio 2.080 sati. Tanjug
