KARAKAS, Inflacija se približila nivou od 1.000 odsto, zbog čega siromašeni građani hodaju s vrećama bezvrijednog novca, a nestašica hrane i lijekova je dovela ovu zemlju sa 30 miliona stanovnika na ivicu humanitarne krize.
Država razmatra da štampa veće monete zbog predstojećih praznika. Zbog toliko visoke inflacije, najveći račun ne vrijedi ni 10 centi.
Bolivar je toliko devalvirao da svaka kupovina prestavlja pravo mučenje i beskonačno brojanje, a “teret” je težak.
To je jedan od najočiglednijih znakova da je hiperinflacija uzela maha u zemlji koja uporno odbija da objavi podatke o pravom stanju stvari.
Da su počeli umjesto brojanja da mjere novčanice vidi se tek ponegdje, ali ta praksa raste iz dana u dan i kako Blumberg prenosi, podsjeća na hiperinflaciju koja je pogodila poslijeratnu Njemačku, Jugoslaviju devedesetih i Zimbabve prije deset godina.
“Kada počnu kilogrami umjesto kovancija, znak je se inflacija otrgla kontroli”, kaže finansijski direktor i konsultant za tržište kapitala i dodaje:
“Ali ne znamo koliko je Venecuela zaista loše, jer vlada odbija da objavi podatke”.
Nekada jedna od najjačih svjetskih valuta, bolivar postao je skoro bezvrijedan. Najosnovnije kupovine zahtjevaju stotine novčanica.
Ljudi nose u torbama i kesama novac kako bi obavili kupovinu, a stopa kriminala i pljački je u porastu. Ekonomisti moraju da nagađaju kolika je zaista stopa inflacije u nedostaku zvaničnih podataka.
Procjenjuju da se ove godine kreće u rasponu od 200 do 1500 odsto.
Blumberg piše da stanovnici Venecuele žive u paradoksu: preplavljeni su novcem, ali gotovo da ne mogu ništa njime da kupe.
Čekanje ispred bankomata je prava noćna mora ali i opasna.
“Držanje ovoliko para je nevjerovatno opasno. Stavio sam život na kocku”, rekao je jedan dvadesešestogodišnjak koji za svog poslodavca čeka u redu za bankomat ali strahuje da će na putu ka firmi neko opljačkati.
U međuvremenu, ljudi poput Bremara Rodrigeza pekara, su u minusu jer ne znaju šta da rade s kesama novca.
On svaki dan skuplja stotone hiljade bolivara i krije po kabinetu dok na kraju dana ne nađe vremena da ih spakuje u kutije i preda banci. Kaže, dadkada bi ga neko posmatrao, mislio bi da je diler.
“Osjećam se kao Pablo Eksobar. Imam brdo novca, i svakim danom to brdo je veće”. B92
1 komentar
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
Kada se setim te prošlosti, sada me hvata strah! A onda … guraj dalje! …
Nije bilo nekog razmišljanja! Uh!