BANJALUKA, Trgovački centri i butici danas su puni krojačkih radnji pa je ovaj zanat, za razliku od većine, daleko od izumiranja.
Koliko god bio veliki izbor garderobe, mnogima ipak treba prepravka odjeće koju su pazarili. Šnajderi se uglavnom tako bave šivenjem po narudžbini, zamjenom rajferšlusa, prepravkom odjeće svih vrsta, uslugama peglanja, a prepravke se vrše na svim vrstama platna, koži, skaju, krznu…
Zorka Kecman, vlasnica jednog krojačkog servisa, kaže da ima posla. Ističe da je, da bi imali mušterije, jako bitno da se radi kvalitetno i ispoštuje vrijeme, a i cijena ima jako bitnu ulogu.
“Možda i jedan od najvažnijih razloga za opstanak krojačkih radnji je što je lakše izdvojiti za prepravku i korekciju odjeće, nego kupiti novu. Posla je oduvijek bilo, i ranije i sada. Jeftina roba još nije potisnula ovaj zanat“, kaže Zorka, koja dodaje da mlađi naraštaj, ipak, ne želi da se bavi ovim zanatom.
“Mladi završe tekstilnu školu, ali ne vole to da rade, te nam se dešava da je, kad radnik ode, vrlo teško naći zamjenu”, iskrena je Kecmanova.
Što se tiče obućarskih radnji, situacija je daleko lošija u odnosu na krojačke salone. Ratko Kos je obućar već 20 godina. Kaže da je svake godine sve manje i manje posla zbog jako loše ekonomske situacije, jer ljudi više ne kupuju toliko kvalitetnu obuću kao prije.
“Zbog preplavljivanja domaćeg tržišta jeftinom i nekvalitetnom kineskom robom čini se da za obućare neće biti posla. Obućara je sve manje, sve je ovo velika borba, jedan dan imaš posla, drugi se jedva pokriješ. Ali borimo se i još radimo“, rekao je Ratko, koji dodaje da se dosta puta dešavalo da ljudi donesu obuću i više nikad ne dođu po nju.
“Da li nađu negdje jeftiniju ili jednostavno zaborave na nju, ne znam. Desi se nekad da čovjek dođe po obuću koju je ostavio nekoliko godina ranije”, kaže naš sagovornik.
Banjalučanka Sanja Bajić, koju smo zatekli kod ovog obućara, kaže da su cijene pristupačne, a isplati se više popraviti i zaštititi obuću nego svako malo kupovati novu.
Lazo Šešić, predsjednik Zanatsko-preduzetničke komore RS, ističe da su prednosti zanatskog posla višestruke. Svako ko želi da radi dobije priliku. Tvrdi da se, za razliku od ostalih zanimanja gdje se na posao čeka godinama, od zanata može početi živjeti i prije dvadesete godine.
“Na silu tjeraju djecu da završavaju neke škole koje oni ne žele i onda dolazi do viška kadra u tim oblastima, a evidentno je da na birou nema mesara, limara, pekara“, dodaje on i ističe da svugdje u svijetu zanatlije dobro žive. Nezavisne novine
