ZAGREB, Hrvatska će možda morati da dokaže Evropskoj uniji da je na tenderu legalno izabrala partnere za prve projekte.
Za te projekte je, kao punopravna članica EU, Hrvatska dobila bespovratna sredstva od 103 miliona evra iz Kohezionog fonda, kako ne bi morala dobijeni novac eventualno da vrati u evropsku kasu, piše Poslovni dnevnik.
Riječ je o projektima za izgradnju sistema za odvod i uređaja za prečišćavanje otpadnih voda na području Poreča i Osijeka. Godinu i po nakon što su objavljeni konkursi, ne stišava se prašina oko odabira izvođača, a slučaj Poreč i službeno je prijavljen Glavnom odeljenju za regionalnu i urbanu politiku Evropske komisije.
Kako je potvrđeno Poslovnom dnevniku, međunarodni konzorcijum, koji čine španska grupacija Eleknor, belgijska Vaterlo i hrvatski “GP Krk” obratili su se za pomoć, tražeći savete i uputstva oko daljeg dokazivanja nelegalnosti procesa i odluke o izboru najnepovoljnije ponude od devet pristiglih na konkurs. Zaštitu će tražiti i od Evropske kancelarije za borbu protiv prevara (OLAF), ali i na lokalnom nivou.
Zanimljivo je da se pažnja ne skreće samo na Poreč, nego i na isti model dodjele poslova i u ostalim projektima prečišćivača otpadnih voda u Hrvatskoj, navodi hrvatski list.
U pismu upućenom Briselu, predstavnici konzorcijuma navode da su i u druga dva projekta, u kojima taj konzorcijum nije učestvovao, u Osijeku i Vukovaru, odabrani ponuđači s najnepovoljnijim ponudama.
Slučajno ili ne, i u njima su učestvovali austrijski Strabag i francuski Degremont, koji su odabrani za izvođača u Poreču, dodaje se u tekstu.
Iz konzorcija Eleknor/Vaterlo/GP Krk kažu da se s takvom praksom u drugim članicama EU nisu susretali, pa ne znaju kakve bi mogle biti posljedice za Hrvatsku ukoliko se potvrde njihove žalbe.
Ali Brisel su otvoreno upozorili na činjenicu da je riječ o smišljenom rješenju kojim se eliminišu glavni konkurenti i posao dodeljuje preostalom, najnepovoljnijem kandidatu, čime će samo u ovom slučaju evropski građani biti oštećeni za oko šest miliona evra.
U Poreču odbacuju primjedbe na netransparentnost i loš odabir ponude i uvjeravaju da su svi ponuđači imali pravo uvida u sve dokumente javne nabave za vrijeme žalbenog roka, te da se slučaj politizuje uoči izbora. Ali, u sve to, po svemu sudeći, uskoro će morati da uvjere i nadležne institucije u Briselu, zaključuje se u tekstu.